Izlaganje sa skupa
Mogućnost da je olovo esencijalni element
K. Schwarz
; Laboratory of Experimental Metabolic Diseases, Veterans Administration Hospital, Long Beach, California, 90822, and Department of Biological Che¬mistry School of Medicine, University of California, Los Angeles, California
Sažetak
Svrha je ovoga rada da se prikažu rezultati istraživanja koji upućuju na mogućnost da je olovo esencijalni element. Do 1957. samo je sedam elemenata bilo smatrano esencijalnim: željezo, jod, bakar, cink, mangan, kobalt i molibden. Od tada je k ovima pridodane još sedam nužno potrebnih elemenata. Prema definiciji esencijalni je element onaj koji prisutan u tragovima. Što su tragovi u današnjim analitičkim mogućnostima, pitanje je konvencije. Olovo ispunjava mnoge od kriterija koji su postavljeni za esencijalne elemente. Činjenica je da se toksičnost ne može uzeti kao kriterij da Ii je neki elemenat esencijalan ili ne jer nema nikakve funkcionalne povezanosti između toksičnosti i esencijalnih bioloških funkcija, kao što to pokazuje slučaj selenija i drugih dokazane esencijalnih elemenata. U istraživanjima eventualne esencijalne uloge olova u organizmu sisavaca primijenjen je postupak kojim je utvrđena esencijalnost selenija. U principu postoji ultračista soba i izolacijski postupak s jedne strane i upotreba ekstremno pročišćenih aminokiselina u ishrani životinja s druge strane. Sva se oprema sastoji od plastike i nigdje nije upotrijebljeno staklo, metal ili guma. Uveden je specijalni filterski sistem kojim se odstranjuju i najsitnije čestice iz atmosfere. U ovakvom sistemu, praktićki jedini izvor kontaminacije životinja elementima u tragovima jest hrana. Hrana je sadržavala 53 pojedinačna sastojka (21 aminokiselinu, 13 vitamina, šećer, 2 vrste masti, 3 soli i 13 spojeva u tragovima). Bazična hrana sadržavala je otprilike 0,2 ppm olova. Za pokus su uzeti štakori čija su legla bila pažljivo kontrolirana, tako da se izbjegne mogućnost akumuliranja esencijalnog elementa, u ovom slučaju olova. U svakom je pokusu bilo 4 do 5 skupina po 6 do 8 životinja. Kontrolne su životinje držane u kavezima uz uobičajene uvjete, i bile su hranjene posebnim hranama s niskim, poznatim sadržajem olova. U toku 28 do 32 dana životinje su vagane i praćeno je njihovo stanje. U 13 uzastopnih pokusa što su provedeni tijekom 1972/73. utvrđen je utjecaj na rast već pri dodavanju hrani 1,0 do 2,5 ppm olova u obliku subacetata. Ovaj učinak na rast bio je statistički značajan, premda porast težine nije bio veći od 20%. Osim olovnog acetata i olovni je oksid pokazao jednak pozitivan učinak na tjelesni prirast. Pri ponavljanim pokusima ovaj je učinak izostao, ali je naknadno utvrđeno da je tome bila uzrok kontaminacija temeljne hrane olovom iz plastičnih vreća u kojima je hrana držana. Rezultati pokazuju da je vjerojatna potreba štakora za olovom u opisanim uvjetima otprilike 1 ppm u hrani, a to je ona količina koju organizam prima u normalnim uvjetima prehrane.
Ključne riječi
Hrčak ID:
167308
URI
Datum izdavanja:
6.4.1976.
Posjeta: 1.537 *