Folia onomastica Croatica, No. 6, 1997.
Izvorni znanstveni članak
Zrcalna slika slavenske poganske mitologije u krajoliku hrvatskih toponima
Radoslav Katičić
; Institut für Slawistik der Universität Wien
Sažetak
Slavensko poganstvo utonulo je na hrvatskom kulturnom prostoru u tamu prvih dvaju stoljeća najranijega srednjovjekovlja, 7. i 8. Zemlja Hrvata i ostale sklavinije — u Dalmaciji i drugdje — pripadale su tada bespismenoj kulturi, kojoj je težište ležalo u avarskom kaganatu. Hrvatska zemlja u Dalmaciji ostajala je tako za nas sve do početaka 9. stoljeća zavijena u dubok muk.
Tek u zadnjim desetljećima posrećio se ruskim jezikoslovcima V. V. Ivanovu i V. N. Toporovu odlučan prodor pri rekonstrukciji praslavenskoga mitološkog i pravnog nazivlja. Fragmenti tekstova oblikovanih kao formule koji izražavaju tu sakralnu sliku svijeta ostali su u usmenoj predaji slavenskoga folklora očuvani sve do naših dana, malim dijelom čak i nepromijenjeni, a većim u raznim prepoznatljivim preoblikama.
Tek rezultati toga istraživanja omogućili su da se u toponimiji prepoznaju tragovi tih vjerskih predočaba i njihova izvornog jezičnog izraza u praslavenski određenoj kulturi prvotne hrvatske zemlje i ostalih sklavinija što su nastale na tlu rimskoga carstva i da im se uoči prava vrijednost. Za sakralno tumačenje i raščlanjivanje zemljišta u slavenskoj je predaji bio osobito znatan mit o dvoboju boga gromovnika i njegova protivnika, koji se u teriomorfnom liku javlja kao zmija ili zmaj, te kao ljuta zvijer, osobito kao medvjed. To se odražava i u nazivima mjesta. Elementi te mitske slike svijeta utvrđeni su već prije dulje vremena i na slavenskome jugu po imenima bogova što se javljaju u toponimiji. U hrvatskom prostom to je na prvom mjestu bog gromovnik Perunh, po kojem se na više mjesta gore nazivaju Perun. Selo Mokošica u bližoj okolici Dubrovnika očito je nazvano po slavenskoj božici Mokosb. U imenu mjesta Podzvizd, kako se zove gradina na strmoj stijeni i naselje oko nje u sjeverozapadnoj Bosni, prepoznaje se, sva je prilika, ime boga koji se javlja kao nevrijeme i vihor, posebnoga Pemnova lika, a u Ukrajinaca se zove Pozvizd, u Poljaka Pogwizd, Pochwist i Pochwisciel. I Perunov se protivnik Velesh javlja u hrvatskoj toponimiji. Poluotok kraj Novoga Vinodolskog zove se Veles.
No ne samo imena božanstava, nego i drugi elementi sakralnoga nazivlja, pa čak i frazeologije, razabira se, primijenjena na zemljište, iz hrvatskih topografskih imena. U hrvatskim predjelima od starine je poznato brdo Perun odmah ponad Splita prema istoku. Pod njim je potvrđen Zmij kamik (zmhjb kamykh) ‘zmijski kamen'. Tako je na tom zemljištu uz boga gromovnika Peruna što se nabacuje kamenjem prisutan u toponimiji i njegov protivnik, zmaj i zmija ujedno, koji bježi i skriva se pod kamen, ali i tamo bude smrskan, gromovnik ga ubije. Tu se sasvim razgovjetno raspoznaje kultno mjesto poganskih Hrvata i kako se na njem mitska zbilja osjećala živom. K tomu dolazi još i to da se tamo ispod vrha Perun nalazi
Dubrava, nazvana po svetom dubovu gaju, koji na takvu svetištu nije smio izostati. Dalje se prikazuje čitav niz toponomastički utvrdivih kultnih mjesta, na kojima se pokazuje kako se zemljište po slavensku tumačilo mitski, te se ti nalazi razmatraju i razlažu, koliko je to u okviru ovoga prinosa moguće. Time se pak
obuhvaća sav prostor između Drave i Jadrana.
Ključne riječi
Hrčak ID:
178549
URI
Datum izdavanja:
22.6.1998.
Posjeta: 2.146 *