Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

Vlastito ime u frazeologiji na primjeru hrvatskoga jezika

Josip Matešić ; Slavisches Seminar der Universität Mannheim


Puni tekst: njemački pdf 9.772 Kb

preuzimanja: 551

citiraj


Sažetak

Kada čujemo vlastito ime, stvaramo u sebi predodžbu njegova nositelja iako ga ne poznajemo. Vlastita imena sadrže obilježja koja izazivaju na primjer osjećaj simpatije, antipatije, revolta, humora, poruge, mržnje. Pisci stoga vrlo pomno odabiru imena svojih junaka. Primjeri govore da u starijoj hrvatskoj književnosti nailazimo na imena “obična”, tj. narodna i čitatelju dobro razumljiva (A. Senoa, Vj. Novak). Pisci novije, moderne književnosti traže, izmišljaju imena junaka (M. Krleža, R. Marinković) kako bi recipijentu putem imena uputili određenu poruku. Istu ulogu ime može imati kada se nađe kao komponenta čvrste sveze, zvane frazem. Izbor vlastitog imena u frazemu — bez obzira radi li se o izvoru iz narodne predaje, povijesti, mitologije, religije i dr. — nikada nije slučajan; ime je dospjelo u frazem jer je ono u svijesti tvoritelja izazvalo asocijaciju vezanu uz kakav konkretan denotat. U nastaloj čvrstoj svezi imenu pripada ključno mjesto pri nastajanju novoga značenja. U članku se navode vrste izvora iz kojih potječe vlastito ime i pojašnjavaju značenja frazemskih tvorbi s komponentom imena u hrvatskom jeziku.

Ključne riječi

Hrčak ID:

178552

URI

https://hrcak.srce.hr/178552

Datum izdavanja:

22.6.1998.

Podaci na drugim jezicima: njemački

Posjeta: 1.401 *