Izvorni znanstveni članak
Utjecaj opterećenja na radni učinak i na brzinu oporavljanja pri statičnom radu
Zoran Bujas
; Institut za higijenu rada Zagreb
Borislav Petz
; institut za higijenu rada Zagreb
Sažetak
Na dva ispitanika Izvršili su autori s pomoću dinamometra na živu niz pokusa, kojima su nastojali odrediti: a) točan odnos između statične izdržljivosti i opterećenja i b) brzinu odmaranja nakon statičnog napora pri različitom opterećenju. U tim eksperimentima autori su ustanovili, da se porastom opterećenja statična izdržljivost u početku naglo, a kasnije sve sporije smanjuje. Krivulja, koja pokazuje odnos između izdržljivosti i opterećenja, naliči hiperboli. Izdržljivost se smanjuje brže, nego što raste opterećenje i zato je radni učinak već i kod rada na niskom nego kod rada na visokom opterećenju. Odnos između radnog učinka i opterećenja je linearan. Uspoređivanjem izdržljivosti kod dva sukcesivna statična napora, koji su odijeljeni nejednako dugom pauzom, moguće je pratiti kako u zavisnosti od dužine pauze napreduje oporavljanje. Produljenjem odmora oporavak u početku naglo, a zatim sve sporije i sporije raste. Postoji jasna razlika u brzini, kojom se uspostavljaju funkcionalne sposobnosti nakon jednokratnog rada na niskom i nakon rada na visokom opterećenju. Standardno vrijeme oporavka, potrebno da funkcionalna sposobnost dosegne 95% početne vrijednosti, duže je nakon rada na niskom opterećenju 4,0 odnosno 4,3 puta. Zbog znatno brže disipacije umora poslije rada na visokom opterećenju drugi je rad u usporedbi s prvim manje smanjen, nego što je to kod niskog opterećenja. Na taj način kod drugog vremena izdržljivosti smanjuje se razlika u radnom učinku na visokom i niskom opterećenju. Brže oporavljanje nakon rada uz nisko opterećenje djelomično kompenzira smanjivanje učinka s porastom opterećenja. Autori smatraju, da su dobivene rezultate u izdržljivosti i brzini odmaranja između statičnog rada na niskom i visokom opterećenju uvjetovane različitim mehanizmom umora: dok je umor pri statičnom radu uz veliko opterećenje u prvom redu živčane prirode (smanjenje frekvencije eferentnih živčanih impulsa, izmjena subordinacione kronaksije mišića, slabljenje adaptivno-trofičkih utjecaje. simpatikusa na mišićno tkivo), dotle je umor, koji nastaje pri statičnom radu uz manja opterećenja u početku uvjetovan gotovo isključivo lokalne-kemijskim pojavama, a tek kasnije i poremećenjem u funkciji živčanih centara.
Ključne riječi
Hrčak ID:
189343
URI
Datum izdavanja:
20.12.1950.
Posjeta: 1.127 *