Stručni rad

Radiološka dijagnostika sindroma prenaprezanja u djece i adolescenata

I. Borić
R. Ivelj
M. Leko
I. Bojanić
G. Roić

Sažetak

Danas je veliki broj djece i adolescenata uključen u različite oblike organiziranog sporta, što pridonosi i porastu broja ozljeda, pa tako i sindroma prenaprezanja sustava za kretanje u djece. Dječji muskuloskeletni sustav ima specifičnosti koje ga razlikuju od odraslog, a to je prije svega sposobnost rasta. Strukture koje omogućuju rast i razvoj su ploče rasta, epifize i apofize, a upravo se na tim hrskavičnim strukturama najčešće pojavljuju sindromi prenaprezanja. Ono što djecu i adolescente sportaše ne razlikuje od odraslih jest činjenica da su dijagnostika i liječenje sindroma prenaprezanja isti kao i u odraslih.
Uz temeljne dijagnostičke postupke kao što su anamneza i nezaobilazni klinički pregled, ispravno dijagnosticiranje ozljede sportaša temelji se i na radiološkoj obradi. Ona nam daje precizne podatke o ozlijeđenim strukturama. Danas su nam na raspolaganju brojne radiološke dijagnostičke metode: konvencionalna radiografija, kompjutorizirana tomografija, ultrasonografija, magnetska rezonancija, a katkad radiološku dijagnostiku nadopunjujemo i scintigrafijom. Svaka od spomenutih metoda ima svoju važnost, odnosno ima svoje prednosti, nedostatke i ograničenja kojima se razlikuje od drugih metoda. Metode su međusobno komplementarne, nadopunjuju se u stvaranju konačne dijagnoze. Ispravan odabir metode najbrže dovodi do ispravne dijagnoze.

Ključne riječi

Deskriptori: SINDROMI PRENAPREZANJA – radiografija; ŠPORTSKE OZLJEDE – radiografija; PRIJELOMI ZAMORA – radiografija; PLOČA RASTA – ozljede

Hrčak ID:

18022

URI

https://hrcak.srce.hr/18022

Datum izdavanja:

23.10.2007.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 7.393 *