Pregledni rad
Kirurško liječenje kolorektalnih metastaza u jetri
Goran Mušterić
; Department of Surgical Oncology; University Hospital for Tumors; Sestre milosrdnice University Hospital Center; Zagreb; Croatia
Danko Velimir Vrdoljak
; Department of Surgical Oncology; University Hospital for Tumors; Sestre milosrdnice University Hospital Center; Zagreb; Croatia
Miroslav Lesar
; Department of Surgical Oncology; University Hospital for Tumors; Sestre milosrdnice University Hospital Center; Zagreb; Croatia
Ivan Penavić
; Department of Surgical Oncology; University Hospital for Tumors; Sestre milosrdnice University Hospital Center; Zagreb; Croatia
Iva Kirac
; Department of Surgical Oncology; University Hospital for Tumors; Sestre milosrdnice University Hospital Center; Zagreb; Croatia
Gordan Tometić
; Department of Surgical Oncology; University Hospital for Tumors; Sestre milosrdnice University Hospital Center; Zagreb; Croatia
Sažetak
Oko 50% bolesnika s rakom debelog crijeva razviti će metastaze u jetri tijekom svog životnog vijeka. Nažalost, većina bolesnika sa metastatskim kolorektalnim karicnomom će biti inoperabilna u vrijeme postavljanja dijagnoze zbog opsežne intrahepatičke i / ili ekstrahepatičke bolesti. R0 resekcija jetre je još uvijek jedini dostupni oblik liječenja koji omogućuje dugoročno preživljenje. U posljednja dva desetljeća, 5-godišnje preživljenje nakon kurativne resekcije jetre poraslo je na 58%. Ti poboljšani rezultati su uglavnom posljedica multidisciplinarnog liječenja tih bolesnika, iako je optimalnog algoritam još uvijek upitan. Definicija resektabilnosti se promijenila, pa se danas kao cilj liječenja postavlja mogućnost R0 resekcije uz normalno postoperativno održavanje jetrene funkcije. Neoadjuvantna kemoterapija, embolizacija poralne vene, hepatekto mija u dva akta ilokalna ablacija su učinkoviti pristupi u konverziji inicijalno inoperabilnih pacijenata u operabilne. Ulogu perioperativne kemoterapije, za evidentno operabilne bolesnike, još treba razjasniti. Perioperativna kemoterapija rezultira duljim periodom bez bolesti i ukupnim preživljenjem, ali nije jasno da li je neoadjuvanta ili adjuvantna komponenta ta koja pruža korist. Potencijalni nedostaci neoadjuvantne kemoterapije su ili napredovanje ili potpuna remisija tijekom liječenja, a liječenje tih bolesnika je izazov. Prema sadašnjim podacima iz literature, učinkovitost adjuvantne kemoterapije nakon resekcije metastatskog kolorektalnog karcinoma je upitna. Isto tako, idealni kemoterapijski protokol, sa ili bez bioloških agensa, i njeno optimalno sekvenciranje u tijeku liječenja je upitno. Isto tako, utjecaj, s
kemoterapijom povezane toksičnosti, na ishod kirurškog liječenja treba dodatno istražiti. Još uvijek se raspravlja o tome da li primarni tumor i metastaze treba ukloniti u isto vrijeme ili operacijama u dva akta. Za jasno inoperabilnog bolesnika, još je uvijek upitno da li primarni tumor
treba resecirati. Ciljana terapija s novim biološkim agensima, kao što su bevacizumab i cetuksimab, uz tradicionalne kemoterapijske protokole, dokazano poboljšava preživljenje kod definitivno inoperabilnih bolesnika. Većina bolesnika s metastatskim kolorektalnim karcinomom (55% -60%), će se razviti intrahepatalni recidiv unutar prve dvije godine nakon kirurškog zahvata, bez obzira na modalitet liječenja. Stoga se ponovljene resekcije jetre preporučuju kao jedina moguća opcija koja može produžiti život ovim bolesnicima. Prema tome, sva ova otvorena pitanja zahtijevaju suvremenionko-kirurški pristup svakom pojedinom bolesniku, u sklopu multidisciplinarnog tima, s kirurgomu glavnoj ulozi kod planiranja liječenja.
Ključne riječi
kolorektalni karcinom; metastaze jetre; multidisciplinarno liječenje; R0 resekcija; kemoterpija; embolizacija vene porte
Hrčak ID:
200571
URI
Datum izdavanja:
27.12.2013.
Posjeta: 11.309 *