Šumarski list, Vol. 143 No. 1-2, 2019.
Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.31298/sl.143.1-2.2
Strategija prezimljavanja smrekovog pisara Ips typographus L. (Coleoptera, Curculionidae, Scolytinae) u hrvatskim smrekovim šumama na najnižoj nadmorskoj visini
Luka Kasumović
; Croatian Forests Ltd., Forestry office Perušić
Ake Lindelöw
; Swedish University of Agricultural Sciences, Uppsala, Sweden
Boris Hrašovec
; Faculty of Forestry University of Zagreb
Sažetak
Pokus je postavljen u ljeto 2014. s ciljem boljeg razumijevanja strategije zimovanja smrekovog pisara, ali djelomično i zbog dopune zaključaka nedavno provedenih istraživanja (Hrašovec i dr., 2011). U kulturi smreke na nadmorskoj visini od 550 m. u mjesecu srpnju oboreno je 5 potpuno zdravih smrekovih stabala koja su okresana i ostavljena u sjeni okolnih stabala. Prva ubušivanja smrekovog pisara primijećena su već nakon tjedan dana. Početkom mjeseca siječnja 2015. godine stabla su izrezana u trupce dužine 4 m radi lakšeg prijevoza do skladišta gdje su u potpunosti analizirana. Svaki trupac podijeljen je u 4 sekcije dužine jedan metar, a na sredini sekcije izmjeren je srednji promjer zbog izračuna površine kore pojedine sekcije i samog trupca, odnosno stabla. Prije otkoravanja obilježeni su i prebrojani izletni otvori gdje je svaki izletni otvor predstavljao jednog odraslog potkornjaka koji je prezimio u tlu. Osim broja potkornjaka utvrđen je i broj prirodnih neprijatelja (Thanasimus (Coleoptera: Cleridae), Medetera (Diptera: Dolichopodidae), predatory gall midges (Diptera: Cecidomyiidae) koji prezimljavaju pod korom napadnutih stabla. Gledajući na razini same vrste kao mjesta prezimljavanja prisutne su dvije ekološke niše – tlo i kora. U smrekovoj kulturi na najnižoj nadmorskoj visini na kojoj smreka raste 85 % potkornjaka prezimljuje pod korom napadnutih stabala, dok na višim nadmorskim visinama postotak značajno opada. Rezultati ukazuju na vjerovatnost prilagodbe prezimljavanja promjenjivim stanišnim uvjetima i temperaturnim prilikama, što ponajprije proizlazi iz plastičnosti same vrste. Visoko u planinama sanitarna sječa treba se provesti krajem ljeta ili rano u jesen kada je većina potkornjaka još uvijek pod korom, dok se na nižim nadmorskim visinama dobri rezultati mogu se postići i sječom u rano proljeće prije leta potkornjaka. Ova mogućnost uvelike pomaže operativi na terenu, budući da često žarišta napada nije moguće sanirati u jesen, dijelom zbog nepristupačnog terena, a dijelom zbog nedostatka ljudi i mehanizacije. Kod primjene ovih rezultata operativa mora biti oprezna jer kora s napadnutih dubećih stabala tijekom zime otpada i mijenja odnos potkornjaka između niša zimovanja što izravno može utjecati na uspjeh planiranih sanacija u proljeće.
Ključne riječi
kora; tlo; prirodni neprijatelji; plastičnost; temperatura; sanitarna sječa
Hrčak ID:
217770
URI
Datum izdavanja:
28.2.2019.
Posjeta: 2.202 *