Izlaganje sa skupa

Kineziolozi: otimači izgubljene paradigme?

Roland Renson ; Research Unit of Sociocultural Kinesiology Faculty of Physical Education & Physiotherapy Katholieke Universiteit Leuven, Belgium

Sažetak

Uvod: što je to u imenu?
Gimnastika i tjelesni odgoj bili su dugo vremena zaštićeni i prepoznatljivi nazivi i za teoriju i za praksu kulture kretanja (fizičke kulture). Termin gimnastika pojavio se u razdoblju renesanse (pripisuje se Mercurialisu iz 1569). GutsMuths spomenuo je termin «tjelesni odgoj» u podnaslovu svoje knjige Gymnastik für die Jugend (1793), ali se Jahn (1816) odlučio za neologizam turnen za nacionalističku uporabu (u Njemačkoj, op. prev.). Oko 1850. godine predloženi su novi termini za označivanje vježbanja primijenjenoga u terapijske svrhe, primjerice kinésitherapie (Georgii, 1847) ili kinesiatrik (Screber, 1852). Godine 1857. Dally je stvorio termin i pojam kineziologije (cinésiologie) kao «…znanosti o kretanju u odnosu prema odgoju, higijeni i terapiji» (Prot, 1997; Renson, 1999). U radu se prati migracija naziva i pojma kineziologija u Sjedinjene Američke Države, gdje se riječ prvi put pojavila 1886. godine. Termin se brzo proširio, ali sada u svom suženom značenju «analize pokreta» ili «primijenjene anatomije». Kada je 1993. godine American Academy of Physical Education (AAPE; Američka akademija za tjelesni odgoj) promijenila svoje ime u American Academy of Kinesiology and Physical Education (AAKPE; Americka akademija za kineziologiju i tjelesni odgoj), izvorna paradigma Nicolasa Dallyja bila je manje-više obnovljena nakon stotinu trideset šest godina. Nils Posse prenosi kineziologiju u Ameriku Termin kineziologija pojavio se u SAD-u 1886. godine, a poznat je postao nakon što je barun Nils Posse (1862. – 1895.) objavio svoju knjigu The special kinesiology of educational gymnastics u Bostonu 1894. godine. Posse je u SAD došao iz Stockholma, iz Centralnog gimnastičkog instituta, gdje se bavio medicinskom, odgojnom i vojničkom gimnastikom, te je Amerikance upoznao sa švedskim sustavom vježbanja. U Bostonu je pokušao ostvariti karijeru baveći se medicinskom gimnastikom, a od 1889. godine predavao je na bostonskoj Normal School of Gymnastics – svakodnevno je održavao nastavu gimnastike, a predavao je slijedeće predmete: o metodama poučavanja gimnastike, primijenjena anatomija i primijenjena fiziologija.
Bostonska konferencija o tjelesnom vježbanju 1889. godine
Pokrenule su je Mary Hemenway i Amy Morris Homans. Prvo izlaganje na toj konferenciji održao je 29. studenog 1889. g. Edward Mussey Hartwell (1850. - 1922.) «Priroda tjelesnog vježbanja (physical training) i najbolji načini da se osigura postizanje svrhe». To izlaganje poznato je kao kamen temeljac u povijesti tjelesnog odgoja u Sjevernoj Americi. Tijekom konferencije predstavljeni su i vrednovani različiti sustavi vježbanja sa stajališta korisnosti i upotrebljivosti. Posse je predstavio švedski gimnasticki sustav o kojemu se razvila živa diskusija među pristašama i protivnicima. Godine 1890. u bostonske državne škole uvedena je Lingova ili švedska gimnastika. Iste je godine Posse otvorio svoj Gymnasium & School sa tri odjela: pedagoškim (osposobljavanje ucitelja), odgojnim i odjelom medicinske gimnastike (maseri). Devedeset šest žena i šestorica muškaraca diplomirala su nakon dvogodišnjeg tečaja/studija tijekom kojega su polagali ispite iz anatomije, fiziologije, kineziologije i praktične gimnastike. Ponuđen je bio i jednogodišnji poslijediplomski studij. Godina 1894.: Nils Posse i specijalna kineziologija odgojne gimnastike Posse je skovao riječ kineziologija 1886. g. od grčke riječi kinesis (kinesis – pokret) i logos (lógos – riječ, diskurs) i pripisao je Lingu. Godine 1892. piše: « U Švedskoj su Ling i njegovi sljedbenici razvili novu znanost i nazvali su je kineziologija (…), što u slobodnu prijevodu znači znanost o gimnastici. Obuhvaća principe koji su osnovni za sve vježbe, bile one medicinske ili odgojne, njemačke ili kineske, a njen sadržaj mogao bi se najbolje izraziti kao: Kineziologija (mehanika, fiziologija, filozofija, klasifikacija) vježbanja.» Posse je rabio pojmove specijalna kineziologija i opća kineziologija, ali nikada nije spomenuo Nicolasa Dallyja. Godina 1909.: William Skarstrom i gimnastička kineziologija. W. Skarstrom je 1909. g. objavio knjigu Gymnastic kinesiology: a manual of the mechanism of gymnastic movements u kojoj je podrobno opisao rad mišića u izvedbi specifičnih pokreta, čime je prvi kineziologiju postavio u mehaničku perspektivu. Kasnije je stajalište Wilbura Bowena o kineziologiji (najpoznatije izdanje iz 1917. Primijenjena anatomija i kineziologija: mehanizam mišićnog rada, koje je doživjelo nekoliko izmijenjenih i dopunjenih izdanja, primjerice, 1953. g. pojavila se publikacija pod opet izmijenjenim naslovom: Kineziologija i primijenjena anatomija.) bilo vrlo široko prihvaćeno diljem SAD-a.
Kineziologija kreće putem mehanike
U tablici 1 popisane su publikacije koje u naslovu imaju termin kineziologija. Vidi se dominacija mehaničkog poimanja kineziologije sve do devedesetih godina 20.stoljeća, kada se počinju javljati podjele u poimanju značenja riječi kineziologija. Nastavlja se mehanicistička tradicija, ali se pojavljuje «novi stari deskriptor za multidisciplinarnu i krosdisciplinarnu znanost o ljudskom kretanju i čovjeku u pokretu (Renson, 1998).
Godina 1993.: Kineziologija se vraća izvornom Dallyjevu poimanju
Nakon Conantova kritičkog izvješća (1963) o kakvoći akademskog obrazovanja učitelja tjelesnog odgoja i nakon Henryjeva članka (1964) o tjelesnom odgoju kao posebnoj disciplini, u SAD-u je počela potraga za novim akademskim identitetom i znanstvenom paradigmom. Uz mnogobrojne nazive, poput: humana kinetika, kinantropologija, znanost o sportu, znanost o vježbanju, predložen je i naziv kineziologija (Swanson & Massengale, 1997; Renson, 1989; 1991; 1998).
Jerry Barham je 1966. godine predstavio tezu da akademsku i znanstveno-istraživačku srž kineziologije čini proučavanje mnogobrojnih i kompleksnih odnosa čovjek-kretanje/pokret-okolina. Razlikovao je pet osnovnih grana unutar opće kineziologije: fiziološka kineziologija, psihološka kineziologija, (bio)mehanička kineziologija, razvojna (maturacijska) kineziologija i strukturalna kineziologija. Godine 1969. Marlin M. Mackenzie je predložio razrabeni koncept kineziologije u planu i programu rada na Pedagoškoj akademiji (Teacher’s College) Sveučilišta Columbia, a u svojoj knjizi Toward a new curriculum in PE (1969) predlaže kineziologiju kao novo ime za tjelesni odgoj svojom tezom da «… sustavno proučavanje ljudskoga kretanja, ili kineziologija, uključuje pokret jednako kao i osjete, osjećaje i razmišljanje o pokretu…». Unutar kineziologije prepoznaje: 1) kretne strukture (movement forms), 2) mehaničke principe kretanja, 3) strukturu i funkcioniranje ljudskoga tijela u kretanju, 4) pokret/ kretanje i osobnost, 5) učenje pokreta/kretanja (motoričko učenje), 6) pokret/kretanje i zdravlje,
7) pokret/kretanje i značenje. Bivši predsjednik AAPE-a Jerry Thomas (1993) izrazio je svoj stav da je narav kineziologije transdisciplinarna, pa bi se sve poddiscipline, kao što su fiziologija vježbanja, motoričko ponašanje, biomehanika, povijest sporta i pedagogija tjelesnog odgoja, morale skupiti u integrirani model znanosti. To razdoblje mijenjanja paradigme doživljavalo se ili kao heretičko u povijesti tjelesnog odgoja ili kao ekstatični trenutak u povijesti kineziologije. O toj atmosferi Babilonske kule, koja od tada vlada, puno se pisalo i raspravljalo u časopisu Quest. Iz svih rasprava probijala se osnovna žalopojka da se proučavanje ljudskog pokreta previše fragmentiralo i specijaliziralo te da se iz vida izgubila integralna paradigma (Renson, 1991).
Zaključak
Još uvijek ostaje tajnom zašto je Posse uporabio termin kineziologija kada je Amerikancima predstavljao švedski tjelovježbeni sustav. Autorova je pretpostavka kako je to učinio da bi izbjegao atribut švedski. Sve to čudi tim više što je N. Dally u svojoj knjizi iz 1857. napao Linga i njegovu gimnastiku oduzevši mu svaku izvornost: «Kakva je Lingova vrijednost? Potaknut francuskim umijećem mačevanja … prilagodio je rezultate iznimno vještih njemačkih gimnastičara … on je oblikovao zaokružen sustav doktrina o vježbanju, utemeljenih na onodobnom znanju anatomije i fiziologije». No, i za doktrinu optužuje Linga da ju je pokrao od kineskih tao-tse redovnika. Kineziologija je svoj put po američkom tlu, dakle, započela plagijatom Nilsa Possea. Termin je s konotacijom analize pokreta prihvaćen u miljeu tjelesnog odgoja. Kada se sedamdesetih godina 20. st. pojavio termin biomehanika kao deskriptor za mehaniku kretanja, kineziologija se postupno pretvarala u nadređeni, zajednički pojam (umbrella concept) za inter- i multidisciplinarnu znanost o ljudskom kretanju. Ključnu točku u toj evoluciji čini promjena imena Američke akademije za tjelesni odgoj (American Academy of Physical Education; AAPE) u Američku akademiju za kineziologiju i tjelesni odgoj (AAKPE) 1993. godine. Premda se ime Nicolasa Dallyja nikada nije spomenulo u raspravama koje su dovele do paradigmatskog pomaka, kineziologija se u SAD-u vratila izvornom konceptu njezina tvorca nakon lutanja od stotinu trideset šest godina.

Ključne riječi

Hrčak ID:

225373

URI

https://hrcak.srce.hr/225373

Datum izdavanja:

18.12.2002.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.798 *