Stručni rad
ANALIZA AKUTNIH KOMPLIKACIJA ŠEĆERNE BOLESTI U HITNOJ MEDICINSKOJ SLUŽBI U RAZDOBLJU OD 2010. DO 2018. GODINE
IVAN JURIĆ
orcid.org/0000-0001-9879-2218
; Klinička bolnica Sveti Duh, Objedinjeni hitni bolnički prijam, Zagreb, Hrvatska
ANĐELA SIMIĆ
; Zavod za hitnu medicinu Varaždinske županije, Varaždin, 3Klinička bolnica Sveti Duh, Klinika za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje, Zagreb. Hrvatska
VIŠNJA NESEK ADAM
orcid.org/0000-0002-6521-4136
; Klinička bolnica Sveti Duh, Objedinjeni hitni bolnički prijam, Zagreb, Zavod za hitnu medicinu Varaždinske županije, Varaždin, Klinička bolnica Sveti Duh, Klinika za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje, Zagreb i Sveučilište J.J. Stross
Sažetak
Cilj rada: Šećerna bolest je veliki zdravstveni i socioekonomski problem u Republici Hrvatskoj. Prema podatcima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo registrirano je preko 300.000 bolesnika sa šećernom bolesti, uz daljnji rast broja oboljelih. U 2017. godini šećerna bolest nalazila se na petom mjestu vodećih uzroka smrti sa 3,7 % udjela u ukupnoj smrtnosti. Dijabetička ketoacidoza, hiperglikemijsko hiperosmolarno stanje i hipoglikemija su ozbiljne komplikacije šećerne bolesti tip 1 i tip 2, koje su ujedno i najčešća hitna stanja u endokrinologiji. Iako se dijabetička ketoacidoza najčešće javlja u osoba s tipom 1 šećerne bolesti, a hiperosmolarno stanje s tipom 2 sve je veća pojavnost dijabetičke ketoacidoze i u dijabetičara s tipom 2 šećerne bolesti. Glavni cilj istraživanja je analizirati hipoglikemijske i hiperglikemijske krize bolesnika u hitnoj medicinskoj službi u razdoblju od 2010. do 2018. godine u Kliničkoj bolnici Sveti Duh. Metode: Ispitivana populacija obuhvaćala je ukupno 175.446 odrasle osobe pregledane u hitnoj medicinskoj službi u razdoblju od 1. 1. 2010. do 31. 12. 2018., uz vrijednost glukoze u plazmi većoj od 13,9 mmol/L ili manjoj od 3,9 mmol/L. Ovisno o nalazu acidobaznog statusa, ketonuriji i osmolarnosti plazme bolesnici su podijeljeni u jednu od četiri skupine: neketotična hiperglikemija, hipoglikemija u šećernoj bolesti, dijabetička ketoacidoza ili hiperosmolarno hiperglikemijsko stanje. Bolesnici su također podijeljeni prema dobi i tipu šećerne bolesti. Rezultati: U 3.773 posjeta bila je zadovoljena defi nicija hiperglikemijske ili hipoglikemijske krize, od čega 180 epizoda dijabetičke ketoacidoze, 29 hiperosmolarna hiperglikemijska stanja, 359 hipoglikemijska stanja te 567 slučajeva novootkrivene šećerne bolesti. Broj epizoda hiperglikemijskih kriza bio je tijekom godina bez većih odstupanja. Samo 17,72 % slučajeva dijabetičke ketoacidoze zabilježeno je u bolesnika sa šećernom bolesti tip 1, dok su preostali bolesnici imali dijagnozu tip 2. Zabilježeno je da su infekcije bile najčešći čimbenik rizika dijabetičke ketoacidoze s 35,4 %, propuštanjem terapije inzulina kao drugim najčešćim uzrokom s 29,3 %. U 15 % bolesnika s akutnim komplikacijama šećerne bolesti zabilježen je ponovni prijam u razdoblju od 30 dana. Rasprava: Učestalost posjeta hitnom prijmu bolesnika sa šećernom bolesti bila je veća od očekivane s obzirom na učestalost dijagnoze u općoj populaciji. Zabilježeno je godišnje povećanje broja slučajeva dijabetičke ketoacidoze i hipoglikemija u bolesnika sa šećernom bolesti starijih od 60 godina. S obzirom na smjernice kliničke prakse, vrijeme započinjanja i volumen primjene kristaloidnih otopina bili su u preko dvije trećine slučajeva zadovoljavajući. Međutim, usporedbom sa smjernicama kliničke prakse o primjeni inzulina unutar prvih 60 minuta, u više od dvije trećine slučajeva dijabetičke ketoacidoze vrijeme prve primjene bilo je nakon 100 minuta. Mogući razlozi su nespecifi čnost kliničkih znakova i vrijeme potrebno do dostupnosti rezultata krvnih nalaza. Zaključak: Učestalost šećerne bolesti u bolesnika koji su zaprimljeni u hitnu medicinsku službu veća je od očekivane u općoj populaciji uz porast broja bolesnika sa šećernom bolesti tip 1 i tip 2. Većina bolesnika s dijabetičkom ketoacidozom imala su šećernu bolest tip 2, iako su se bolesnici s tipom 1 u hitnoj službi češće prezentirali s dijabetičkom ketoacidozom. Najčešći prepoznati čimbenici rizika za dijabetičku ketoacidozu bile su infekcije i neodgovarajuća terapija inzulina. Zabilježen je porast korištenja metformina i DPP-4 inhibitora u terapiji šećerne bolesti.
Ključne riječi
komplikacije šećerne bolesti; hitna medicina
Hrčak ID:
236571
URI
Datum izdavanja:
16.3.2020.
Posjeta: 1.728 *