Skip to the main content

Original scientific paper

https://doi.org/10.15644/asc54/3/5

Učinak onečišćenja slinom na mikropropuštanje otvorenih sendvič-restauracija

Çiğdem Çelik orcid id orcid.org/0000-0002-5936-0196 ; Faculty of Dentistry, Department of Restorative Dentistry, Kırıkkale University, Turkey
Yusuf Bayraktar orcid id orcid.org/0000-0001-6250-5651 ; Faculty of Dentistry, Department of Restorative Dentistry, Kırıkkale University, Turkey
Behiye Esra Özdemir orcid id orcid.org/0000-0003-4445-0823 ; Faculty of Dentistry, Department of Restorative Dentistry, Kırıkkale University, Turkey


Full text: croatian pdf 400 Kb

page 273-282

downloads: 174

cite

Full text: english pdf 400 Kb

page 273-282

downloads: 501

cite


Abstract

Svrha istraživanja: Željela se procijeniti mikropropusnost konvencionalnih staklenih ionomera, smolom modificiranih staklenih ionomera i hibridnih staklenih ionomera u otvorenim restauracijama II. razreda kontaminiranih slinom ili nekontamitiranih slinom. Materijal i metode: Korišteno je 60 ekstrahiranih zdravih ljudskih kutnjaka i preparirano je 120 kaviteta II. razreda na mezijalnim i distalnim plohama. Rubovi gingive nalazili su se 1 mm ispod caklinsko-cementnog spojišta. Svi uzorci nasumično su podijeljeni u četiri skupine (n = 15): skupina I – visoko viskozni stakleni ionomer (Fuji IX GP); skupina II – smolom modificirani stakleni ionomer (Fuji II LC); skupina III – hibridni stakleni ionomer (Equia-fil Forte); skupina IV – kompozitna smola (G’aenial Posterior). U skupini s otvorenim sen-dvič-restauracijama staklenoionomerni materijali postavljeni su na gingivno dno u debljini od 1 mm, a ostatak kaviteta ispunjen je kompozitnim materijalom. Nakon izrade restauracije na mezijalnim plohama, distalni kaviteti restaurirani su prema istom protokolu nakon kontaminacije slinom. Uzorci su podvrgnuti termocikliranju od 10 000 ciklusa na temperaturi od 5 °C do 55 °C i uronjeni tijekom 24 sata u otopinu metilenskog modrila (% 0,5). Zatim su se prerezani dijamantnom pilom, uz vodeno hlađenje, vertikalno kroz središte restauracije od mezijalne plohe prema distalnoj na debljinu od 1 mm. Nakon toga je prodiranje boje procjenjivano softverom za analizu slika. Podatci su statistički analizirani (p < 0,05). Rezultati: Uočena je statistički značajna razlika između rezultata mikropropuštanja u skupinama bez kontaminacije, između visokoviskoznog staklenog ionomera Fuji IX GP i ostalih testiranih materijala (p < 0,05). U skupinama kontaminiranima slinom nije bilo statistički značajne razlike između rezultata mikropropuštanja (p > 0,05). Uz to, nije bilo statistički značajne razlike između skupina kontaminiranih slinom i nekontaminiranih slinom, neovisno o testiranim dentalnim materijalima (p > 0,05). Zaključak: Uzimajući u obzir ograničenja ovog istraživanja, u otvorenim sendvič-restauracijama kontaminacija slinom nije štetno utjecala na mikropropuštanje, bez obzira na testirane dentalne materijale. Hibridni stakleni ionomeri i stakleni ionomeri modificirani smolom pokazali su lošije rezultate u mikropropusnosti na gingivnim rubovima u odnosu prema visokoviskoznim staklenoionomernim materijaloma u skupini bez kontaminacije.

Keywords

otvorene sendvič-restauracije, stakleni ionomeri, kompozitne smole, trajni zubni ispun; dentalno propuštanje

Hrčak ID:

243989

URI

https://hrcak.srce.hr/243989

Publication date:

24.9.2020.

Article data in other languages: english

Visits: 1.418 *