Preliminary communication
https://doi.org/10.15644/asc54/3/10
Utjecaj terapije okluzijskom udlagom na kretnje donje čeljusti kod pacijenata s bruksizmom: usporedna pilot-studija
Josip Škaričić
; Private practice; PhD student, School of Dental Medicine, University of Zagreb, Zagreb, Croatia
Samir Čimić
; Department of Prosthodontics, School of Dental Medicine, University of Zagreb, Zagreb, Croatia
Sonja Kraljević-Šimunković
; Department of Prosthodontics, School of Dental Medicine, University of Zagreb, Zagreb, Croatia
Marko Vuletić
; Department of Oral Surgery, School of Dental Medicine, University of Zagreb, Zagreb, Hrvatska; University Dental Clinic, Zagreb, Croatia
Nikša Dulčić
; Department of Prosthodontics, School of Dental Medicine, University of Zagreb, Zagreb, Croatia
Abstract
Svrha rada: Svrha ovog pilot-istraživanja bila je ispitati utjecaj terapije okluzijskom udlagom na granične kretnje donje čeljusti te položaj kondila kod ispitanika s bruksizmom. Materijal i postupci: U istraživanje je bilo uključeno 9 ispitanika s dijagnosticiranim bruksizmom (srednja dob 28,7 godina) i 9 ispitanika u kontrolnoj skupini (srednja dob 30,5 godina). Svi su bili punoljetni, eugnati s dentoalveolarnom klasom I prema Angleu, bez postojećih protetičkih radova, bez prijašnje ili sadašnje ortodontske terapije, prijašnjih kirurških zahvata u području temporomandibularnog zgloba te bez neke sistemske bolesti. Za sve ispitanike u objema skupinama izrađena je relaksacijska okluzijska udlaga standardiziranim postupkom koju su nosili 8 tjedana. Za to su vrijeme obavljena, uz inicijalno, još 3 mjerenja incizalnog otvaranja (IO), otvaranja lijevog kondila (OLC), otvaranja desnog kondila (ORC), lijeve laterotruzije (LLI) i desne laterotruzije (LRI) (nakon 2, 4 i 8 tjedana), koristeći se ultrazvučnim uređajem za snimanje kretnji donje čeljusti Arcus Digma II (Kavo). Istim uređajem ispitana je promjena položaja kondila pri protruziji, lijeve i desne laterotruzije te u položaju centrične relacije (CR) na početku istraživanja i zatim nakon 8 tjedana koristeći se položajem maksimalne interkuspidacije kao referentnim. Kontinuirane varijable opisane su s pomoću osnovnih statističkih parametara, a statistička značajnost razlika između varijabli provjerena je t-testom i χ2 testom (p < 0,05). Rezultati: Vrijednosti za IO, OLC, ORC, LLI LRI povećane su nakon 8-tjednog nošenja udlage te je najveće povećanje zabilježeno kod OLC-a –- za 13,8 %. Ni za jednu promjenu iznosa graničnih kretnji nije utvrđena statistički značajna razlika (p < 0,05). Promjene položaja kondila pri protruziji, lijeve i desne laterotruzije te u položaju centrične relacije (CR) bile su veće u ispitnoj skupini u 10 od 14 mjerenih parametara u odnosu prema kontrolnoj skupini te je u 5 od 14 mjernih parametara ustanovljena statistič-ki značajna razlika nakon terapije udlagom. Zaključak: U ovom pilot-istraživanju dokazan je utjecaj terapije udlagom na granične kretnje mandibule kod ispitanika s bruksizmom povećanjem raspona kretnji. Također je utvrđena veća promjena položaja kondila kod ispitanika s bruksizmom u odnosu prema zdravima.
Keywords
bruksizam, okluzijska udlaga, kondil mandibule
Hrčak ID:
244010
URI
Publication date:
24.9.2020.
Visits: 1.370 *