Prethodno priopćenje
Ured europskog javnog tužitelja između prava EU-a i nacionalnog prava: izazov učinkovite sudske zaštite
Valsamis Mitsilegas
; Queen Mary University of London, London, UK
Sažetak
Cilj je ovog članka rasvijetliti propuste, ali i postojeće mogućnosti osiguranja sudske zaštite
temeljnih prava u kontekstu djelovanja Ureda europskog javnog tužitelja. Iako je Ured EJT-a
europsko tijelo postupka, zaštita temeljnih ljudskih prava na razini EU-a u svezi s njegovim
djelovanjem Uredbom Vijeća (EU) 2017/1939 od 12. listopada 2017. o provedbi pojačane suradnje
u vezi s osnivanjem Ureda europskog javnog tužitelja nije osigurana u dovoljnoj mjeri,
već je uglavnom prepuštena nacionalnim pravnim sustavima i sudovima. Ni sam odnos između
nacionalnog prava i prava EU-a nije u potpunosti razjašnjen.
Članak se fokusira na tri nivoa osiguranja učinkovite sudske zaštite na razini EU-a u kontekstu
Uredbe. U prvom dijelu razmatra se učinkovitost sudske zaštite pred Sudom Europske
unije. Ta zaštita u stvarnosti je ograničena. Jurisdikcija Suda EU-a postoji samo u sporovima
vezanima za naknadu štete koju je prouzročio Ured EJT-a prema čl. 268. UFEU-a, ima ograničenu
ulogu u tužbama za poništavanje akata Ureda EJT-a prema čl. 263. UFEU-a pokrivajući
samo odluke
Ureda EJT-a o odbacivanju slučaja te mu se mogu postaviti preliminarna pitanja
u određenim slučajevima. No upravo je posljednje ključno za nacionalne sudove u osiguranju
učinkovite sudske zaštite u svezi s djelovanjem Ureda EJT-a.
U drugom dijelu rada razmatra se primjenjivost minimalnih standarda prava obrane u kontekstu
djelovanja Ureda EJT-a. Opseg prava osumnjičenih i optuženih osoba u djelovanju Ureda
EJT-a minimalistički je uređen čl. 41. Uredbe o Uredu EJT-a. Provedbu te zaštite osiguravaju
akteri na nacionalnoj razini u skladu s pravom EU-a i nacionalnim pravom. Uz osiguranje
prava obrane i prava na pravično suđenje u skladu s Poveljom kao minimum bilo koji osumnjičenik
ili optuženik u kaznenom postupku Ureda EJT-a imat će procesna prava predviđena
pravom EU-a uključujući pravo na tumačenje i prijevod, pravo na informacije, pravo na pristup
odvjetniku, pravo na pravnu pomoć i pretpostavku nedužnosti te pravo na šutnju. Od iznimne
je važnosti zato i adekvatna implementacija relevantnih direktiva s obzirom na to da zaštitu
osiguravaju nacionalna prava, a države članice uvijek mogu osigurati i višu razinu zaštite.
Treći dio rada bavi se analizom pravnog okvira primjenjivog na odnos između Ureda
EJT-a i Europskog ureda za borbu protiv prijevara, OLAF-a. Uredba o Uredu EJT-a predviđa
suradnju s OLAF-om. Tijekom istrage koju provodi Ured EJT-a Ured može zatražiti od
OLAF-a informacije te stručnu i operativnu podršku, pomoć oko koordinacije određenih radnji
nadležnih nacionalnih upravnih tijela i tijela Unije, kao i provođenje upravnih istraga. Iako
Uredba o Uredu EJT-a uređuje suradnju s OLAF-om, potencijal te suradnje mnogo je širi.
Autor napominje da se i u tom odnosu mora osigurati kontinuitet visoke razine zaštite prava.
Zaključno autor upozorava na postojanje praznina u djelotvornoj sudskoj zaštiti u trenutačnom
pravnom okviru. Ured EJT-a treba tretirati kao europsko tijelo čiji rad mora biti poduprt
čvrstom zaštitom temeljnih prava i zaštitnim mjerama vladavine prava uopće.
Ključne riječi
Ured EJT-a; učinkovita sudska zaštita; Sud EU-a; prava obrane; OLAF
Hrčak ID:
244906
URI
Datum izdavanja:
15.10.2020.
Posjeta: 1.265 *