Skoči na glavni sadržaj

Stručni rad

https://doi.org/10.46419/vs.52.2.6

Rehabilitacija pasa oboljelih od akutnog idiopatskog poliradikuloneuritisa - prikaz slučajeva

Anita Kraljević ; Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska
Filip Kajin ; Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska
Ivana Kiš ; Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska
Nika Brkljača Bottegarro ; Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska
Boris Pirkić ; Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska
Tomislav Bureš ; Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska
Zoran Vrbanac ; Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska


Puni tekst: hrvatski pdf 672 Kb

str. 245-253

preuzimanja: 2.533

citiraj


Sažetak

Akutni idiopatski poliradikuloneuritis (AIP) je stečena periferna neuropatija koja primarno zahvaća ventralne korijene spinalnih
živaca i periferne živce. Bolest je vrlo slična Guillain-Barré sindromu u ljudi, a nema dobne, pasminske ni spolne predispozicije te ne postoji specifična terapija. Oporavak traje 2 - 6 mjeseci. Fizikalna terapija i njega pacijenata preporučuju se kao potporna terapija. Dva psa, križane pasmine u dobi od šest i deset godina zaprimljeni su sa znacima akutne flakcidne tetrapareze/tetraplegije, u bočnom položaju bez mogućnosti da samostalno zauzmu sternalni položaj posljedično
generaliziranoj zahvaćenosti nižih motoričkih neurona. Na svim ekstremitetima mišićni tonus je bio veoma slab. Dijagnoza AIP-a je
bazirana na anamnezi, kliničkoj manifestaciji, neurološkom pregledu, slikovnoj dijagnostici i laboratorijskim testovima. Rehabilitacijski
program je uključivao masažu ekstremiteta i pasivne kretnje zglobova kao važan dio kućnog programa, elektroterapiju, idroterapiju i proprioceptivne vježbe. Nakon dva tjedna fizikalne terapije psi su se mogli samostalno podignuti u sternalni položaj, a na stražnjim nogama pokazivali su i voljne pokrete. Potpomognuto stajanje i voljni pokreti svih ekstemiteta bili su prisutni na kraju trećeg tjedna u jednog psa i krajem petog tjedna u drugog psa. Nakon toga u proces rehabilitacije uključena je hidroterapija. Jedan pas je mogao samostalno hodati dvadeset petog dana od početka fizikalne terapije, dok je drugom psu bilo potrebno pedeset dana. Fizikalna terapija u kombinaciji s adekvatnim kućnim rehabilitacijskim programom može rezultirati skraćenim razdobljem oporavka za pacijente s AIP-om.

Ključne riječi

akutni idiopatski poliradikuloneuritis; pas; rehabilitacija

Hrčak ID:

245563

URI

https://hrcak.srce.hr/245563

Datum izdavanja:

1.12.2020.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 5.100 *