Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

https://doi.org/10.2478/cjf-2020-0018

GENETIČKE KARAKTERISTIKE MATIČNIH JATA POTOČNE ZLATOVČICE (Salvelinus fontinalis MITCHILL, 1848) IZ RIBOGOJILIŠTA U BOSNI I HERCEGOVINI

Belma Kalamujić Stroil orcid id orcid.org/0000-0002-4539-1266 ; University of Sarajevo-Institute for Genetic Engineering and Biotechnology (INGEB), Zmaja od Bosne 8 Kampus, 71000 Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
Mia Stanić ; University of Sarajevo-Institute for Genetic Engineering and Biotechnology (INGEB), Zmaja od Bosne 8 Kampus, 71000 Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
Abdurahim Kalajdžić ; University of Sarajevo-Institute for Genetic Engineering and Biotechnology (INGEB), Zmaja od Bosne 8 Kampus, 71000 Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
Naris Pojskić ; University of Sarajevo-Institute for Genetic Engineering and Biotechnology (INGEB), Zmaja od Bosne 8 Kampus, 71000 Sarajevo, Bosnia and Herzegovina


Puni tekst: hrvatski pdf 975 Kb

str. 183-194

preuzimanja: 218

citiraj

Puni tekst: engleski pdf 975 Kb

str. 183-194

preuzimanja: 253

citiraj


Sažetak

Najčešće uzgajane riblje vrste u Bosni i Hercegovini su iz porodice Salmonidae, uključujući i potočnu zlatovčicu (Salvelinus fontinalis) koju se uzgaja za prehranu i za potrebe poribljavanja. Na uzgajalištima je primjećena povećana učestalost anatomskih deformacija kod mlađi potočne zlatovčice koje uzrokuju smanjenje kondicije kod riba, a time i značajne financijske gubitke. S obzirom da je dokazano da je pojava deformacija u korelaciji s niskom genetičkom raznolikošću i visokom stopom uzgoja u srodstvu, ova studija je imala za cilj procijeniti unutar i međupopulacijsku raznolikost Salvelinus fontinalis iz različitih ribogojilišta u Bosni i Hercegovini na osnovu varijacija mitohondrijskog i nuklearnog genoma. Primjenom mitohondrijskog kontrolnog područja i sedam nuklearnih mikrosatelitnih lokusa analizirano je ukupno 109 uzoraka potočne zlatovčice iz tri ribogojilišta locirana na rijeci Neretvi. Metoda PCR-RFLP i metoda sekvenciranja pokazale su samo jedan haplotip kontrolnog područja u svim istraživanim jedinkama. Uočen je mali broj genotipova za sve promatrane mikrosatelitne lokuse. Vrijednost genetičke raznolikosti i sadržaj informativnog polimorfizma pratili su porast u broju alela po lokusu. Općenito, vrijednost koeficijenta uzgoja u srodstvu bio je generalno veoma visok, dok su genetska raznolikost i uočena heterozigotnost imali niske stope. Rezultati provedene studije u suglasnosti su s rezultatima prethodnih istraživanja u kojima su razvojne deformacije bile praćene niskom genetičkom raznolikošću i inbreeding depresijom. Stoga se posebno preporuča redovno nadopunjavanje matičnog jata novim, nesrodnim jedinkama s obzirom da je to od presudnog značaja za održanje zadovoljavajuće razine genetičke raznolikosti i sprečavanje inbreeding depresije. Također, održavanje dobre prakse upravljanja u pogledu fluktuacije temperature vode, izloženosti zagađenju, prehrane itd. će dodatno prevenirati nastanak ovog štetnog stanja.

Ključne riječi

uzgoj u srodstvu; razvojne deformacije; mikrosateliti; mitohondrijska DNK

Hrčak ID:

247269

URI

https://hrcak.srce.hr/247269

Datum izdavanja:

7.12.2020.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.335 *