Bogoslovska smotra, Vol. 90 No. 3, 2020.
Izvorni znanstveni članak
Dijalektika radikalnog prosvjetiteljstva. Njegove mijene i sjene u tumačenju čovjeka i stvarnosti
Stjepan Radić
; Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmavera u Osijeku, Đakovo, Hrvatska
Sažetak
Prilog razmatra problem prosvjetiteljskog radikalnog pristupa bitku. On se očituje u «proširenju« uma i »sužavanju« stvarnosti. Riječ je o prosvjetiteljskom bezgraničnom povjerenju u um pri čemu on dobiva odriješene ruke u modeliranju, odnosno uvjetovanju stvarnosti prema vlastitim principima. Taj problem autor obrađuje u prvom naslovu, uočavajući pritom da je uzrok takvog sužavanja prosvjetiteljsko (radikalno) formaliziranje uma. Štoviše, takav pristup uvjetuje da um izgubi svoje temeljno svojstvo smislenosti i cjelovitosti te se pretvori u čistu diskurzivnu sposobnost analize te posljedično puke tehničke izvedbe, što se u (radikalnom) prosvjetiteljstvu i dogodilo. Taj problem, odnosno pristup, autor posebno detektira u pristupu ljudskoj osobi, koju (radikalno) prosvjetiteljstvo reducira na visoko funkcionalnu materijalnu danost, što će biti predmet razmatranja u drugom naslovu. Pristup lišen svakog senzibiliteta te oprimjeren na prosvjetiteljskoj rekonstrukciji čovjeka svoju će posljedicu imati u jednako tako ogoljenoj, tehničkim pristupom »iscijeđenoj« i izvornog smisla lišenoj, stvarnosti, što autor donosi u trećem naslovu. Zbog toga će se radikalnom prosvjetiteljstvu, ne bez osnove, pripisivati određena odgovornost totalitarnog pristupa, onog dakle nasuprot čega se ono kao filozofsko‑društveni pokret u početku stavio. Totalitarnog utoliko, što drugi i drukčiji nužno mora biti prosvijetljen, čime ga se u konačnici svodi na puki objekt, odnosno materijalnu, prijemčivu danost. Time je, između ostalog, upravo dijalektika prosvjetiteljstva postala i više nego bjelodana. Razmatranje završava ukazom da su pitanja i odgovor o smislu i svrsi ljudskog života, iako izvan okvira znanosti i znanja, kao takvi smisleni i time utemeljeni i ne mogu se smještati isključivo u subjektivnu, za prosvjetiteljstvo istovremeno varijabilnu sferu. Upravo zbog toga kršćanstvo, koje je prosvjetiteljstvo smatralo dovršenim, a toleriralo ga zbog puke korisnosti za društvo, autor označavam svojevrsnim odgovorom na prosvjetiteljski zahtjev posvemašnjeg tehniziranja i čovjekovih temeljnih pitanja.
Ključne riječi
prosvjetiteljstvo; um; razum; stvarnost; čovjek; Hume; La Mettrie; Helvetius.
Hrčak ID:
250185
URI
Datum izdavanja:
29.11.2020.
Posjeta: 1.270 *