Arti musices, Vol. 51 No. 2, 2020.
Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.21857/y7v64t01jy
Storia di Raugia Serafina Razzija ili o dubrovačkoj renesansnoj polifoniji u veljači 1588. godine: Putem rekonstrukcije liturgije blagdana svetoga Vlaha
Tin Cugelj
; Sveučilište u Bernu, Bern, Švicarska
Sažetak
Za razliku od ostatka suvremene hrvatske države u šesnaestome stoljeću, kojoj je pod neprestanom tlakom austrijske, mletačke i turske vladavine suspregnut razvoj na različitim razinama, Dubrovnik je bio slobodna i sigurna republika. Vješta diplomacija vladajuće vlastele i stabilna unutarnja politika osigurala je dugogodišnji opstanak male republike na Sredozemlju te njezin društveni, ekonomski i kulturni razvoj. Potonji je nadalje omogućio uspostavu i dugogodišnje očuvanje profesionalnog tijela glazbenika i pjevača, čiji razvoj i djelovanje možemo pratiti od početka četrnaestoga stoljeća pa sve do 1809. godine, kada ga je okupatorska francuska vlast umirovila. U jesen 1587, na poziv dubrovačkoga Senata, na čelo dominikanske kongregacije dolazi svećenik i polihistor Serafino Razzi s jasnim zadatkom: ponovno uspostaviti red i stegu među dubrovačkim dominikancima te popraviti njihov odnos s vlastelom koji se polako raspadao. Potaknut prvenstveno nedostatkom prave povijesti Dubrovnika, a potom i velikodušnošću i srdačnošću Dubrovčana, Razzi je za vrijeme svojega djelovanja u Dubrovniku marljivo skupio sve potankosti njegova svjetovnog i crkvenog života te je 1595. godine u Lucci objavio prvu pravu povijest Dubrovnika, La storia di Raugia. U trećoj knjizi Razzijeve Povijesti nalazimo detaljno svjedočanstvo svetkovine povodom blagdana svetoga Vlaha iz 1588. Od pojave legende o svetom Vlahu u devetom stoljeću pa sve do danas, Dubrovčani na svečev blagdan 3. veljače održavaju festu u znak zahvalnosti svecu za pomoć u obrani protiv Mlečana, a koja je postala sastavni dio dubrovačkog identiteta. Osim vjerskog, društvenog i političkog obilježja, za vrijeme svetkovine naglašena je i uloga glazbe, kojoj je svakodnevna crkvena uloga tijekom svetkovine raskošno uvećana. Ovaj rad detaljno analizira glazbene pojedinosti iz Razzijeva zapisa, a uz pomoć različitih povijesnih vrela odgovara na pitanja izvođačke i liturgijske prakse renesansnog Dubrovnika te donosi liturgijsku rekonstrukciju večernjice uoči blagdana i svečane mise na svečev dan. Iz analize proizlazi da je Dubrovnik 2. i 3. veljače 1588. svjedočio okupljanju mnoštva svećenstva te stanovnika Republike koji su zajednički slavili svojega zaštitnika. Svećenstvo je u katedrali izvodilo uobičajene gregorijanske napjeve gdjegdje obogaćene improviziranim kontrapunktom i polifonim skladbama koje su bile umetnute u liturgiju. Glazbenici Kneževe kapele svečanosti su pridonijeli instrumentalnim skladbama te su obogatili vokalne dionice podvajajući ih orguljama, trubama, trombonima, flautama i kornetima. Crkvene svečanosti nadovezale su se na svjetovne, koje su se nastavile u popodnevnim satima različitim povorkama, igrama, viteškim borbama te glazbom i plesom. Svečanosti su se nastavile tijekom čitavog tjedna, a poneke i dva tjedna nakon svečeva blagdana, završivši dvjema misama u Gradu: u crkvi svetog Vlaha te crkvi svete Klare za brojne dubrovačke redovnice, koje su svetog Vlahu sjajno slavile pjevajući gregorijanske napjeve i polifone kompozicije te svirajući instrumente.
Ključne riječi
festa svetog Vlaha; Dubrovnik; gregorijansko pjevanje; gregorijanski koral; improvizirani kontrapunkt; polifonija; večernjice; svečana misa
Hrčak ID:
251997
URI
Datum izdavanja:
15.12.2020.
Posjeta: 1.135 *