Pregledni rad
Rogač (Ceratonia siliqua L.)-šumska voćkarica pogodna u prevenciji i obnovi izgorenih površina na kršu
Željko Španjol
; Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Boris Dorbić
; Veleučilište “Marko Marulić” u Kninu, Knin, Hrvatska
Marko Vučetić
; Državni hidrometeorološki zavod, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Rogač je vazdazeleni grm ili nisko, vrlo razgranato stablo. Izraste 8-10 m (12-15 m) visoko. Kod nas su ga donijeli stari Grci-kolonizatori. Danas je samoniklo u južnom i srednjem dijelu Dalmacije, a uzgaja se na Visu, Hvaru, Šolti (mjesto Rogač), Korčuli, Lastovu, Šipanu, Lopudu, Mljetu te u okolici Dubrovnika. Poznati su na tom području neke naše autohtone sorte kao što su Šipanski dugi, Komiški krupni, Moliški, Koštunac, Mekiš. Stanje proizvodnje rogača u Hrvatskoj nije na zavidnoj razini, otkup je neorganiziran, a ne postoji niti jedan organizirani nasad rogača. Plod je viseća mahuna ugodna mirisa. Treba mu gotovo godina dana da sazrije; u kolovozu i rujnu (do studenog) slijedeće godine, a ostaju na stablu sve do proljeća, pa se često mogu vidjeti na istoj grani, zreli plodovi i cvijetovi. Nakon sazrijevanja mahune padaju sa stabla. Zbog konstantne mase sjemenke (0,18 g) su u prošlosti korištene kao dobra i pouzdana mjerna jedinica za masu dijamanata i zlata-karat, što je izvedenica od arapskog quirat, grčkog kération, što znači rogačeva sjemenka, budući da su te sjemenke bile prve mjerne jedinice pri razmjeni roba na Istoku.
Sjemenke se mogu koristiti u proizvodnji gume od rogača (karauba guma). Karauba guma sadrži galaktomanan te se može dodati u različite proizvode kao prirodni zgušnjivač ili stabilizator.
Rogač je nutricionistički veoma cijenjen zbog kemijskog sastava ploda bogatog polisaharidima, lipidima i bjelančevinama koji zajedno čine više od 50% sastava rogača. Teško se može odrediti točan kemijski sastav rogača jer on ovisi o kultivaru, podneblju, vremenu dozrijevanja, vremenu berbe te metodi određivanja kemijskog sastava.
Rogač kao vazdazelena biljka koja svojom velikom okruglom krošnjom spuštenom do tla predstavlja ures našeg sredozemnog krajobraza nikako nije adekvatno hortikulturno.
Rogač je biljka najtoplijig dijelova eumediteranskog područja, gdje često raste u zajednici s maslinom. Njezin dolazak u Mediteranskoj vegetaciji vezan je uz svezu Oleo-Ceratonion Br.-Bl. 1936). Sveza Oleo-Ceratonion obuhvaća najtoplije dijelove isturenih južnodalmatinskih i srednjodalmatinskih otoka u kojima u šumskim sastojinama prevladava alepski bor (Pinus halepensis). Osim suvislih šumskih sastojina vrlo su česti degradacijski stadiji makije i gariga. Rogač, uz divlju maslinu, tršlju, mirtu, sominu i dr. predstavlja svojstvenu vrstu sveze Oleo-Ceratonion.
Rogač je pogodan za pošumljavanje krša. Kako sporo gori, dobar je u primjeni za zaštitu od požara-vatrozaštitni pojasevi. Nakon požara se vrlo brzo regenerira iz panja i žilja. Dobra je vrsta za zaštitu tla od erozije (vezivanje tla). Medonosna je biljka i odlična paša za pčele.
Ključne riječi
rogač; šumska voćkarica; melioracije krša; vatrozaštitni pojas; nutricionistička vrijednost
Hrčak ID:
252412
URI
Datum izdavanja:
28.12.2020.
Posjeta: 2.012 *