Sažetak sa skupa
Znamo li sve o radioosteonekrozi?
Irina Filpović Zore
Joško Grgurević
Sažetak
Maligne su bolesti, prema podatcima SZO, uz kardiovaskularne bolesti prevalentna bolest sadašnjice.
Radijacijsko zračenje, kao jedan od oblika terapije malignoma, ima primarnu zadaću uništiti tumorske stanice, a što je moguće manje oštetiti okolno tkivo.
Najveća i najopasnija komplikacija u radioterapiji glave i vrata svakako je osteoradionekroza (ORN). Ona se najčešće javlja kada je doza zračenja preko 60 Gy ili u pacijenata koji primaju kombinirano radio i kemoterapiju. U 5-22% takvih ozračenih pacijenata javlja se ORN. ORN se može javiti spontano, ali u 60% slučaja javlja se kao odgovor na ozljedu tkiva, najčešće nakon vađenja zuba, ali i drugih manipulacija u usnoj šupljini. Kost zbog radijacije postaje acelularna, avaskularna i hipoksična, a klinički se to očituje kao pojava ulceracija, nekroze sluznice i eksponiranje nekrotične kosti, uz pojavu bolnosti i eventualnih parestezija. Predilekcijsko mjesto su stražnji dijelovi donje čeljusti. U dijagnosticiranju ORN-a, osim kliničkoga pregleda, potrebno je uporabiti ortopantomogram, kompjutoriziranu tomografiju i magnetsku rezonanciju. U budućnosti će veliku važnost imati SPECT (single-photon emmision computed tomography).
Kliničke smjernice u terapiji ORN-a su prije svega dobar preventivni program i periradijacijska skrb pacijenata koji idu na zračenje, a ako nastanu promjene, potrebna je kirurška terapija, terapija hidrobaričnim kisikom (HBO) te uporaba Marxova protokola. Prikaz niza primjera iz naše prakse prikazuje koliko su kliničke smjernice implementirane.
Ključne riječi
Hrčak ID:
2325
URI
Datum izdavanja:
15.12.2004.
Posjeta: 2.688 *