Izvorni znanstveni članak
Rukopisni zbornik Varia Dalmatica (Codex Lucianus) kao svjedočanstvo humanističke književne komunikacije
Neven Jovanović
orcid.org/0000-0002-9119-399X
; Filozofski akultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Lokalnoj književnoj komunikaciji — prepoznatljivoj, za potrebe ovog teksta, po apostrofiranju konkretnoga, stvarnog adresata — namijenjeno je 99 tekstova rukopisnog zbornika Varia Dalmatica (Zadar, Znanstvena biblioteka, sign. 25290, ms. 617). Svi su tekstovi nastali do siječnja 1614, a prepisao ih je Trogiranin Petar Lucić; samo je četiri pjesme povodom njegove smrti prepisao Petrov sin Ivan, budući glasoviti povjesničar. Tekstovi lokalne književne komunikacije većinom su pjesme (samo su dva u prozi). Obuhvaćaju 1336 stihova, te čine nešto više od trećine stihova u zborniku. Pjesama s 30 ili više stihova u komunikacijskom je korpusu osam, najkraćih je — dvostiha, redovno elegijskih distiha — 12, a najčešći su u korpusu šesterostisi, kojih je 17. Poznata su nam imena 36 autora ovih pjesama (imena trojice ostaju zasad nepotpuna i nejasna), a sedam je tekstova anonimno. Najviše je autora vezano uz Trogir (11) i Split (10), te Šibenik (5); javljaju se još Brač, Skradin, Kotor, a za petoricu je autora provenijencija neutvrđena. Najzastupljeniji je autor u korpusu Trogiranin Valerij Mazzarelli, sa 7 pjesama. Slijede Bračanin Sabo Mladinić i Trogiranin Marin Statilić, svaki s po 6 pjesama. Po pet tekstova imaju Splićani Marko Marulić, Jerolim Martinčić i Nikola Alberti, Kotoranin Ludovik Paskalić, Šibenčanin Frano Mužić. Osoba (odnosno kolektiva) koje su povod komunikacijskih tekstova u korpusu ima 56. Kolektiva su tri, "generičkih" adresata dva (čitatelj i kritičar); za književnost i obrazovanje vezano je 17 osoba, devetorica su dužnosnici javne uprave (redom Mlečani), petorica crkveni dužnosnici. Žena je četiri, većinom pripadaju porodici Lucić, i svima su upućene nadgrobnice. Baš kao i autori tekstova, i adresati su pretežno vezani uz Trogir, Split i Šibenik. S Italijom je povezano 14 adresata (brojeći ovamo i mletačke dužnosnike); talijanske su provenijencije posebno uočljive u usporedbi s mjestima uz koja su vezani autori, gdje ni za jednoga nije posvjedočena talijanska lokacija. Po jednom susrećemo osobe vezane uz Zadar, Dubrovnik i Skradin,četrnaestoricu ne možemo povezati ni s jednim mjestom. Sukladno interesima zapisivača Varia Dalmatica, mnogi adresati pripadaju rodu, rodbini ili svojti Petra Lucića. Napokon, u popisu adresata nalazimo i deset osoba s popisa autora (Trankvil Andreis, Frano Martinčić, Frano Božićević, Ivan Pridojević, Antun Vrančić, Grgur Kabalin, Chrysogonus, te tri autora koji su povodi nadgrobnica: Marko Marulić, Petar Lucić, Valerij Mazzarelli).
Pjesme su komunikacijskog korpusa oblikom najčešće epigrami (89 tekstova); pet je elegija, jedna duga heksametarska silva (Paskalićeva "De nemore Corytio", upućena Emilijanu Sheniju iz Piacenze), još jedna duža heksametarska pohvalnica (Frane Mužića trogirskom knezu Alvizu Barbaru, iz 1586–87), te jedna oda (nepoznati autor piše u čast trogirskog kneza Francesca Quirina). Repertoar metara prilično je ograničen: najčešći je elegijski distih (81 pjesma), slijede heksametri (11 pjesama), hendekasilabi (3), sapfička strofa (2). Pjesme su — pogotovo nadgrobnice — u kodeksu često grupirane tematski.
Daleko najviše pjesama korpusa nastalo je prigodom nečije smrti: 56 epigrama i jedna elegija. Podskupinu nadgrobnih epigrama možemo dodatno razdijeliti. Na jednoj su strani epitafi — tekstovi koji se predstavljaju kao nadgrobni natpisi, koristeći konvencije kako ih poznajemo iz tradicije antičkog epigrama (poput obraćanja putniku-prolazniku, pozivanja na grob, urnu ili nadgrobni kamen, govora samog pokojnika, te deiktičkih iskaza tipa "ovdje počiva"); na drugoj, pjesme "u smrt", često izrijekom upućene ožalošćenima, ponekad izrazito konzolacijski koncipirane. Kao rubni slučaj nadgrobnica izdvajaju se tri epigramska komplimenta. Ivan Pridoević, obraćajući se Frani, ocu preminulog Ivana Lukarevića, zapravo hvali nadgrobnicu Valerija Mazzarellija u Ivanovu čast; Mazzarelli pak uzvraća pohvalom Pridoevićevih nadgrobnica s istim povodom; Pridoevićevu nadgrobnu poeziju isti autor hvali i povodom smrti Franciske Papalić.
Komunikacijski tekstovi koji nisu nadgrobnice — preostala trećina tekstova u korpusu — funkcioniraju većinom kao pohvalnice, katkad povezane s političkim životom zajednice, osobito s važnim prigodama poput dolaska novog kneza. Deset tekstova ima funkciju popratnica drugim književnim djelima, tzv. paratekstova. Nedvojbenih poslanica u korpusu ima pet. Dva epigrama služe kao preporuka; oba su vezana uz "natječaj" za mjesto trogirskog učitelja, a uz kontekst škole vezana su i dva od tri skoptička epigrama iz korpusa.
Najčešće su zapaženi književni postupci u korpusu etimološka igra riječi, egzempl, razmjena pitanja i odgovora, te smjela dosjetka (concetto). Sklonost etimološkoj igri riječi svakako je specifično razlikovno obilježje ovog korpusa; radi se o povezivanju imena ili prezimena adresata (odnosno osobe o kojoj tekst govori) s nekim — redovno pozitivno konotiranim — pojmom. Ova je igra riječi u pjesmama Varia Dalmatica dopustiva posvuda, čak u nadgrobnicama (postupak koji se nama čini ponešto nepriličan u susretu sa smrću signalizira, možda, atmosferu sklonu alegorezi — rašireno uvjerenje da postoji dublja veza između označitelja i označenog). Najčešći su toposi vezani uz nadgrobnice: tuga, drugi svijet, vrlina, posmrtna slava, opća smrtnost ("svi moraju umrijeti"). Slijedi tematiziranje Muza, kontrast neba i zemlje, odnosno tijela i duše, te zanimljiv topos zavidnih Parki (zavidne su jer su prerano uzele pokojnikov život).
Od ostatka korpusa odskaču, kako opsegom, tako i sadržajem i povodom, tekstovi "pravih" književnika — Marka Marulića i Ludovika Paskalića; u "drugi red" ulaze Frano Mužić, Valerij Mazzarelli i Sabo Mladinić (koji se utješnom poslanicom prijatelju Petru Luciću možda najviše približava intimnijem ugođaju). Ono čega u ovom korpusu nema jednako je dojmljivo kao i ono čega ima. Ima heksametara i elegijskih distiha, u manjoj mjeri falečkog jedanaesterca i sapfičke strofe, ali ne jamba ni inih lirskih metara. Ima epigrama povodom smrti, ali ne i povodom rođenja, ili svadbi. Ima tekstova uz "ozbiljne" događaje, ali nema onih sa sitnim, svakodnevnim, intimnim povodima (kakve poznajemo iz glazgovskog rukopisa Marulićevih latinskih stihova). Korpus obiluje pohvalnim tekstovima, nalazimo i nekoliko (blagih) rugalica i elegijskih tužaljki, ali nema ni humora, ni ljubavne poezije.
Ključne riječi
Hrčak ID:
23914
URI
Datum izdavanja:
22.4.2008.
Posjeta: 3.182 *