Izvorni znanstveni članak
Još jednom o alegorijskom tumačenju Judite
István Lőkös
; Filozofski fakultet, Debrecen
Sažetak
Razmatrajući "predodžbe o Turcima u hrvatskoj književnosti ranog novovjekovlja" Davor Dukić u svojoj knjizi Sultanova djeca (Zadar, 2004) postavlja pitanje: "Je li Marulić u Juditi mislio na Turke?" Gotovo istodobno u Colloquia Maruliana XI (2002) Ružica Pšihistal objavila je svoju zanimljivu studiju pod naslovom "Treba li Marulićeva Judita alegorijsko tumačenje?" Hrvatska književnopovijesna tradicija smatrala je prvi hrvatski ep alegorijskim izrazom protuturskoga stajališta Marulićeva. U prilog tomu književna je historiografija navodila ona djela u kojima se protuturska tematika pojavljuje izravno i s jasnom tendencijom (Molitva suprotiva Turkom, Tužen'je grada Hjerozolioma, poslanica Hadrijanu VI), kao i onodobne povijesne činjenice (turski napadi na dalmatinske gradove Split, Zadar, Šibenik, Trogir; smrt bana Petra Berislavića 1520, pad Beograda 1521. itd.). Dakako, u navedenim protuturskim Marulićevim djelima o Turcima se govori izravno, dok u Juditi o njime nama ni spomena. Stoga pisci navedenih studija predlažu tumačenje Judite u moralističko-kršćanskom, a ne u domoljubno-alegorijskom ključu. Zaključak o moralo-kršćanskom karakteru spjeva nije upitan i valja ga u potpunosti prihvatiti. No dok oni analiziraju samo tekst Judite, ovdje predlažemo promatranje Marulićeva spjeva u komparativnom kontekstu. Poznato je da se tema Judite pojavljuje i u poljskoj, češkoj i mađarskoj književnosti 16. st. Češki pisac Mikuláš Konáč napisao je školsku didaktičnu dramu o Juditi i Holofernu, mađarski pjesnici Sebestyén Tinódi i Mihály Sztárai u svojim su "historijskim pjesmama" (históriás ének) navodili primjer "svete udovice" s nedvojbenim protuturskim alegorijskim aluzijama. Sztárai je najprije bio franjevac, a zatim protestantski propovjednik, Tinódi je služio kod grofa Tamása Nádasdyja kao dvorski "dijak" i pjevač; obojica stvaraju u znaku reformacije. U mađarskoj književnosti bilo je i drugih pjesnika koji su bili djelatni predstavnici protureformacije i pisali su historijske pjesme o starozavjetnim temama sa suvremenom moralnom i političkom tendencijom. Te su dvije vrste angažmana, protuturski i moralistički, u njihovim djelima uvijek spojeni, pa se ne mogu lako razlučiti. Uzmu li se u obzir takvi, Maruliću vremenski i geopolitički bliski primjeri, njegova Judita može se promatrati nešto nijansiranije, uzimajući u obzir povezanost moralnoalegorijskog i protuturskog sloja u djelima srodnima njegovoj Juditi.
Ključne riječi
Hrčak ID:
23921
URI
Datum izdavanja:
22.4.2008.
Posjeta: 5.623 *