Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.31820/ejap.17.3.5
Kada hibridna teorija poremećaja nije dovoljna: slučaj rodne disforije
Kathleen Murphy-Hollies
orcid.org/0000-0001-5061-4674
; University of Birmingham
Sažetak
U ovom radu raspravljam o Wakefieldovoj teoriji mentalnog poremećaja primijenjenoj na slučaj rodne disforije (GD). Tvrdim da unatoč tome što je hibridna teorija koja povezuje naturalistički i normativni element kako bi se izbjegla patološka pojava normalnih ili očekivanih stanja, sama teorija još uvijek nije dovoljno opsežna da odgovori na pitanje treba li GD klasificirati kao poremećaj. Sugeriram da hibridna teorija ne uspijeva na adekvatan način istražiti kako su šteta i disfunkcija u slučajevima GD međusobno povezani, te drugo da pitanje zašto je neka disfunkcija nepoželjna te se doživljava kao štetna zahtijeva daljnje razmatranje. To zamagljuje daljnju analizu patnje pacijenata i rezultira beskorisnim preklapanjem dviju vrsta kliničkih pacijenata unutar dijagnoze GD; oni s disforijom rodnih uloga i oni sa spolnom disforijom. Ova dva stanja mogu biti povezana s različitim štetama i disfunkcijama, ali Wakefieldov hibridna teorija nema sredstva za to prepoznati. Ovo nerazumijevanje izvora disfunkcije i štete kod onih s dijagnozom GD riskira neučinkovito liječenje pacijenata i jačanje istih normi predrasuda koje su dovele do toga da se stanje uopće doživljava kao štetno. Teorija se u iznenađujućoj i dosad nepriznatoj mjeri treba baviti sociološkim pojmovima kao što su kategorizacija i stratifikacija grupa u društvu i mehanizam sistemske opresije, kako bi se odgovorilo na pitanje treba li GD svrstati u mentalne poremećaje. Tek tada može uspješno izbjeći patologiziranje normalnih ili očekivanih stanja, kao što je viđeno u povijesnim slučajevima 'bolesti' kao što su homoseksualnost i 'drapetomanija'.
Ključne riječi
mentalni poremećaj; Wakefield; hibrid; spolna disforija; DSM
Hrčak ID:
266083
URI
Datum izdavanja:
30.9.2021.
Posjeta: 2.419 *