Uvod
Od ukupnog broja bušotina koje se nalaze u Panonskom bazenu Hrvatske, jedan dio čine privremeno napuštene istražne, utisne, proizvodne i mjerne bušotine. Prema podacima INA grupe od sredine 20. stoljeća izrađeno je otprilike 4500 istražnih, proizvodnih i razradnih bušotina (INA d.d., 2018). Međutim, krajem 20. stoljeća započeo je pad proizvodnje ugljikovodika, zabilježeno je povećanje udjela vode u proizvodnji te je došlo do smanjenja tlaka u ležištima, što je rezultiralo napuštanjem, likvidacijom ili prenamjenom proizvodnih bušotina u utisne ili mjerne. Pretpostavlja se da će udio takvih bušotina, kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj, i dalje rasti. Panonski bazen, na području Republike Hrvatske, ima dokazano povišene vrijednosti geotermalnog gradijenta i toplinskog toka, kao što je vidljivo na novoj karti geotermalnog gradijenta (Slika 1). Zbog toga je potencijal navedenog područja za iskorištavanje geotermalne energije relativno visok. Jedna od mogućnosti iskorištavanja takvih resursa je prenamjena privremeno napuštenih bušotina u duboke bušotinske izmjenjivače topline. Područje istraživanja revitalizacije neaktivnih bušotina iskorištavanjem geotermalne energije u posljednja dva desetljeća je u porastu (Morita i drugi; Kohl i drugi; Alimonti i Soldo, 2016; ). Revitalizacijom bušotina otvara se mogućnost iskorištavanja obnovljive geotermalne energije, poglavito u sektoru toplinarstva a koji će ubrzo, s obzirom na energetske i klimatske zahtjeve, prolaziti kroz proces dekarbonizacije.