Review article

O (ne)postojanju klauzula vječnosti u Ustavu Republike Hrvatske

Luka Brajković

Abstract

S obzirom na pravni, ali i politički značaj ustava kao temeljnoga dokumenta pojedini ustavotvorci identificiraju određene vrijednosti kao fundamentalne i kao takve iznimno važne za održavanje, zaštitu, ali i razvoj pojedinog pravnog poretka. Te se vrijednosti štite „klauzulama vječnosti“, kojima ustavotvorac jasno obilježava odredbe ustava koje ne smiju biti podložne promjenama, čak i usprkos „volji naroda“. Međutim prema jednome od teorijskih gledišta klauzule vječnosti ne moraju nužno biti eksplicitno izražene u ustavnome tekstu, već mogu proizlaziti iz teleološkoga tumačenja ustava i njegovih odredaba kao integralne i kompaktne cjeline. U radu se, na temelju postojeće literature, najprije definiraju klauzule vječnosti i određuju ciljevi koji se njima postižu ili se nastoje postići. Središnji dio rada predstavlja obrada važnoga pitanja: Postoje li klauzule vječnosti u hrvatskome Ustavu? O tome pitanju već se raspravljalo među hrvatskim ustavnim znanstvenicima, pa se obrada prvenstveno odnosi na prikaz dosadašnje literature i zaključaka koji su izneseni. Uz odredbe hrvatskoga Ustava koje su do sada određene u literaturi autor je identificirao još jednu odredbu, onu čl. 4. o diobi vlasti i uzajamnoj provjeri, za koju bi se moglo ukratko obrazložiti, u okviru danoga opsega, da se radi o fundamentalnoj odredbi hrvatskoga ustavnoga identiteta.

Keywords

klauzula vječnosti, ustavne promjene, ustavni identitet, Ustav Republike Hrvatske, ukorijenjenost

Hrčak ID:

274945

URI

https://hrcak.srce.hr/274945

Publication date:

5.4.2022.

Visits: 1.028 *