Pregledni rad

Enciklika Pacem in terris – izazov u vremenu

Mirko Šimić ; Univerzitet u Sarajevu - Katolički bogoslovni fakultet, Sarajevo, Bosna i Hercegovina

Sažetak

Pacem in terris, „mirovna enciklika“, kako je mnogi rado nazivaju, nije izgubila svoju aktualnost ni nakon gotovo 50 godina od svojeg nastanka. Ako ovu encikliku sa svim njezinim zahtjevima koje postavlja i pred pojedinca i pred društvo ponovno iščitavamo, onda se ne možemo oteti dojmu da je pisana neposredno nakon rata. Sva prava o kojima enciklika u svojem prvom dijelu govori,1 a to su: pravo na život i prehranu, moralna i kulturna prava, pravo na slavljenje Boga, pravo na slobodan izbor i socijalni položaj, pravo na osnivanje zajednice, pravo na iseljenje i useljenje, bivaju u ratu i ostalim konfliktnim situacijama povrijeđena. Ako priložimo temeljene crte enciklike na koje se Papa poziva, a one su: poredak među ljudima (prvi dio), odnosi između ljudi i javnih vlasti unutar pojedinih država (drugi dio), odnosi među državama (treći dio), odnosi pojedinaca i država sa svjetskom zajednicom (četvrti dio) pastirska upozorenja (peti dio), onda može biti s pravom rečeno da aktualnost te enciklike niti u najmanjem ne blijedi niti gubi na značenju nakon toliko godina. Zapravo, prema Papi, u „obitelji ljudi“ moraju vladati „sigurnost i pravednost za sve, u svakom dijelu zemlje.“2 Papa Ivan XXIII. bio je uvjerenosti da samo univerzalna vrijednost ljudskih prava može omogućiti trajan mir. Naravno, ta želja za svjetskim mirom koja uzima u obzir ljudska prava nije bila drukčija nego danas, riječ je o nečemu što je stalno izloženo opasnosti od neuspjeha. Riječ je o viziji na bazi kršćanske slike čovjeka, koja počiva na „od Boga postavljenom redu“, kako kaže prva rečenica enciklike.

Ključne riječi

enciklika; pravda; pravo; mir

Hrčak ID:

279157

URI

https://hrcak.srce.hr/279157

Datum izdavanja:

27.6.2010.

Podaci na drugim jezicima: njemački

Posjeta: 445 *