Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

https://doi.org/10.24099/vet.arhiv.1333

Seroprevalencija meadi-visna virusa i procjena rizičnih čimbenika u populaciji ovaca u jugozapadnoj Hrvatskoj

Marina Pavlak ; Department of Veterinary Economics and Epidemiology, Faculty of Veterinary Medicine, University of Zagreb, Zagreb, Croatia
Ksenija Vlahović ; Department of Veterinary Biology, Faculty of Veterinary Medicine, University of Zagreb, Zagreb, Croatia
Denis Cvitković ; Department of Veterinary Economics and Epidemiology, Faculty of Veterinary Medicine, University of Zagreb, Zagreb, Croatia
Damir Mihelić ; Department of Anatomy, Histology and Embriology, Faculty of Veterinary Medicine, University of Zagreb, Zagreb, Croatia
Iva Kilvain ; Croatian Veterinary Institute, Veterinary Department Rijeka, Croatia
Žarko Udiljak ; Policlinic “St. Apolonia”, Zagreb, Croatia
Tibor Andreanszky ; Croatian Veterinary Institute, Veterinary Department Rijeka, Croatia


Puni tekst: engleski pdf 492 Kb

str. 277-289

preuzimanja: 163

citiraj


Sažetak

Cilj istraživanja bio je otkriti prisutnost infekcija virusom maedi visna (MVV) kod ovaca u tri županije u jugozapadnoj Hrvatskoj - Istarskoj, Primorsko-goranskoj i Ličko-senjskoj te procijeniti utjecaj geografske lokacije, pasmine, dobi i spola kao čimbenike rizika za stopu prevalencije. Ukupno je pregledano 460 nasumično odabranih ovaca postupkom ELISE ID Screen® MVV/CAEV indirektnog testa VISNAS-5P za otkrivanje protutijela protiv virusa maedi-visna. Stopa prevalencije za cijelu populaciju iznosila je 10,00% (CI 95% 7,26 - 12,74%). Najveća seroprevalencija MVV utvrđena je u Istarskoj županiji (19,02%, CI 95% 13,35–24,70%), zatim u Ličko-senjskoj županija (5,43%, CI 95% 2,17-8,70) i Primorsko-goranska županija (1,07%, CI 95% -1,03 - 3,17) (P<0,01). Usporedbom seroprevalencije između pasmina uočene su statistički znakovite razlike. Najveći broj pozitivnih ovaca nađen je kod istarske ovce (22,97%, CI 95% 13,39 - 32,55%), zatim jezersko-solčavske ovce (23,53%, CI 95% 11,89 - 35,17 %%), pramenke (13,16% , CI 95% 2,41 - 23,91%) i ličke pramenke (9,78%, CI 95% 3,71 - 15,85%). Stopa prevalencije u ostalih istraženih pasmina (krčka ovca, paška ovca i romanovska ovca) bila je niža od 2% (P<0,01). Statistički znakovite razlike u seroprevalenciji prema spola i dobi nisu ustanovljene. Kao glavni čimbenici rizika utvrđeni su zemljopisni položaj i pasmina. U Istarskoj županiji seroprevalencija je bila 4,77 (CI 95% 2,67 - 8,54) puta veća nego u ostalim istraženim područjima (OR = 5,66, CI 95% 2,97-10,79) (P<0,01). Uočene su znakovite razlike između jezerskosolčavske ovce i ličke pramenke (OR = 2,84, CI 95% 1,13-7,14) te istarske ovce u odnosu na pašku ovcu (OR 22,51 , CI 95% 16,99-119,73), krčku ovcu (OR 19,53, CI 95% 5,80-108,27) i ličku pramenku (OR 2,35, CI 95% 1,17-6,47). Rad predstavlja prvo istraživanje seroprevalencije i rizičnih čimbenika za MVV ovaca u jugozapadnoj Hrvatskoj. Rezultati ukazuje na prisutnost MVV infekcije te na važnost daljnjeg istraživanja bolesti u Hrvatskoj.

Ključne riječi

maedi-visna virus; ovce; seroprevalencija; čimbenici rizik

Hrčak ID:

281010

URI

https://hrcak.srce.hr/281010

Datum izdavanja:

17.7.2022.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 543 *