Stručni rad

Apotheosis: ustroj, provedba i simbolika deifikacije rimskih careva

Ivana Banovac
Ivana Jadrić-Kučan orcid.org/0000-0002-8235-2311 ; Sveučilište u Zadru, Odjel za arheologiju, Zadar, Hrvatska

Sažetak

Deifikacija ili apoteoza bio je ritualni čin uzdizanja duše pokojnika u božansku sferu, odnosno pretvaranje smrtnika u božanstvo. Značenje deifikacije kao i njezini sastavni elementi s vremenom su evoluirali pa je dodjela božanskih počasti caru bila uvjetovana političkim i sakralnim zakonima, osobnim željama, ali i okolnostima u kojima se odvijala. To je bio religijsko-politički potez kojim se caru nakon smrti dodjeljivala posljednja i najveća u nizu počasti koje je stekao za života, a čiji je ishod ponajviše išao na ruku Senatu i trenutačnom vladaru, tj. nasljedniku preminuloga cara kojemu se dodjeljuje božanska počast. To je postalo očito još od uspostave Carstva kada je mladi Oktavijan, kao posinak diviniziranoga Julija Cezara, dobio titulu divi filius kojom je pritom opravdao i osigurao svoje mjesto na čelu rimske države. Inspiriran svojim podrijetlom te religijskim običajima istočnih civilizacija, Oktavijan, odnosno August, uvođenjem štovanja kulta cara za života i nakon smrti postavio je presedan koji su njegovi nasljednici pretočili u dugotrajni fenomen čija će se manifestacija postupno mijenjati tijekom razdoblja principata i dominata. Tako je deifikacija, kao jedan od aspekata toga fenomena, na samome početku predstavljala najviši i jedinstveni stupanj u životu i karijeri istaknutih carskih osoba, da bi s vremenom postala standardni dio rimske religijske prakse njihova pogreba, a naposljetku, nakon uspostave kršćanstva na mjesto glavne religije Carstva, u potpunosti izgubila svoje prvotno značenje i nestala iz upotrebe.

Ključne riječi

apoteoza; deificatio; carski kult; , divus; rimski carevi

Hrčak ID:

284632

URI

https://hrcak.srce.hr/284632

Datum izdavanja:

10.10.2022.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 726 *