Sažetak sa skupa
DIJAGNOSTIČKI I TERAPIJSKI PRISTUPI KOD KLINIČKE SUMNJE NA POREMEĆAJ GENETIČKE ETIOLOGIJE
Silvija Pušeljić
; Klinički bolnički centar Osijek, Klinika za pedijatriju, Zavod za neurologiju, genetiku, bolesti metabolizma, endokrinologiju i reumatologiju
Sažetak
Cilj: Poznavanje genetičke osnove nekog poremećaja je važno jer omogućava razumijevanje patogeneze, postavljanje točne
dijagnoze, prognoze bolesti te planiranje potencijalne terapije. Genetičke bolesti predstavljaju važan dio patologije u pedijatriji,
a značajan broj genetičkih bolesti svoj početak ima u pedijatrijskoj dobi. Genetičke bolesti su rijetke ili pak iznimno rijetke,
stoga često i u tercijarnim centrima liječnici tek ponekad tijekom svoga radnog razdoblja imaju priliku vidjeti rijetki poremećaj,
što otežava stjecanje iskustva. Problem predstavlja klinička heterogenost genetičkih bolesti, jer ista bolest u podlozi može
biti povezana s patogenim varijantama u više različitih gena, a fenotip, simptomi i znakovi ovise o starosnoj dobi djeteta i
vrsti varijante.
Postupci: U kliničkom pristupu kod sumnje na genetički poremećaj važno je postaviti dijagnostičku hipotezu, odabrati i kombinirati
dijagnostičke metode, slikovne obrade te genetičke testove koji će se primijeniti, a pretrage su nerijetko dugotrajne i
skupe. Kariotipizacija ili aCGH (engl. Array Comparative Genomic Hybridization) postale su rutinske metode u medicinskoj genetici
i pedijatriji, a primjenjuju se kao početni testovi u slučajevima vidljivih višestrukih razvojnih nepravilnosti ili razvojnog
zaostajanja koje ne možemo jasno povezati s određenim sindromom. Metoda masivnog paralelnog sekvenciranja je omogućila
sekvenciranje neograničenog broja gena u jednom genetičkom testu. Sekvenciranje nove generacije (engl. Next Generation
Sequencing - NGS) omogućava pregled cjelokupnog ljudskog genoma te specifi čne gene od interesa. Danas se u kliničkoj
praksi uglavnom koriste četiri vrste genskog testiranja: genski paneli ili testiranje jednog gena podrazumijeva ispitivanje
samo jednog gena ili seta (panela) gena koji se povezuju sa specifi čnim poremećajem. Ovo je najisplativija upotreba NGS-a
koja uskom selekcijom gena postiže izvrsnu dubinu čitanja. Sekvenciranje kliničkog egzoma (CES – engl. Clinical Exome Sequencing)
istovremeno sekvencira 4813 klinički relevantnih gena. Sekvenciranje cijelog egzoma (WES - engl. Whole Exome Sequencing)
analizira dijelove koji kodiraju proteine u približno 20 500 poznatih gena. Sekvenciranje cijelog genoma (WGS - engl.
Whole Genome Sequencing) analizira 95% - 98% cjelokupne ljudske DNA. Time pokriva intronske regije čije mutacije zauzimaju
sve veće mjesto na popisu uzroka genskih bolesti. Velika prednost WGS-a je pristup bez hipoteze koji nam omogućuje da
otkrijemo patološki uzrok nastanka bolesti bez prethodne radne dijagnoze.
Zaključak: Genetički poremećaji rezultat su promjene gena ili dijela genoma. Većina se ne može ciljano izliječiti, no dostupno
je liječenje znakova i simptoma. Za genetičke bolesti iz skupine nasljednih metaboličkih poremećaja, a koje su rezultat genetičkih
promjena koje ometaju proizvodnju specifi čnih enzima, tretmani uključuju promjene u prehrani ili zamjenu određenog
enzima koji nedostaje. Većina strategija liječenja genetičkih poremećaja ne mijenja temeljnu gensku mutaciju, no danas
se nekoliko poremećaja liječi genskom terapijom. Ova eksperimentalna tehnika uključuje promjenu gena osobe kako bi se
spriječila ili liječila bolest. Genska terapija, zajedno s mnogim drugim pristupima liječenju genetičkih bolesti danas je predmet
brojnih kliničkih studija.
Ključne riječi
Hrčak ID:
295462
URI
Datum izdavanja:
28.10.2022.
Posjeta: 265 *