Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

https://doi.org/10.53745/bs.92.3.5

Svećenik kao vir ecclesiasticus. Između teologije Henrija de Lubaca i Ioannisa Zizioulasa u kontekstu poziva pape Franje na obnovu Crkve

Jakov Rađa ; Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska


Puni tekst: hrvatski pdf 432 Kb

str. 479-501

preuzimanja: 141

citiraj


Sažetak

Vrijeme u kojem se nalazimo papa Franjo naziva promjenom epohe. Svaka je epoha, a posebno promjena epohe, poziv Crkvi da iznova promisli o svom identitetu i o identitetu svećenika radi boljeg svjedočanstva vjere u povijesti. U tom kontekstu papa Franjo podsjeća Crkvu da je majka jer rađa novog čovjeka po riječi Božjoj i sakramentima. Crkva je znak i sredstvo jedinstva jer omogućuje čovjeku da živi u zajedništvu Oca, Sina i Duha Svetoga – a to je zajedništvo u različitosti – i ambijent u kojem različitim pozivima i službama u Crkvi prethodi jednakost u dostojanstvu svih krštenika. Na temelju takvih eklezijalnih naglasaka svećenički identitet i poslanje otkrivaju se u svojoj relacijskoj i mistagoškoj dimenziji. Naime, svećenik postoji zato što postoji svećenički narod i on ima zadaću uvoditi Gospodinove učenike u Božji, tj. crkveni način života, gdje vlada jedinstvo u različitosti. Drevni naziv za čovjeka koji živi takvim životom je vir ecclesiasticus, tj. crkveni čovjek. Crkva je majka koja rađa i odgaja čovjeka za Božji život, a majčinstvo Crkve očituje se na poseban način u očinstvu pastira, koji služe rađanju i razvoju novih ljudi Crkve. U vremenu koje je posebno obilježeno jačanjem gradskih i visoko digitaliziranih kultura, žuran postaje poziv koji svećenicima upućuje ovo vrijeme promjene epohe na vraćanje svojem izvornom poslanju koje se sastoji u uvođenju ljudi u komunitarni, tj. osobni način života.

Ključne riječi

promjena epohe; svećenik; Henri de Lubac; Ioannis Zizioulas

Hrčak ID:

295707

URI

https://hrcak.srce.hr/295707

Datum izdavanja:

15.3.2023.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 416 *