Ostalo
Ratna sjećanja (War Memories)
Brankica Miškić
; Opća bolnica Dubrovnik
Sažetak
U Hrvatskoj rat.... Svaku večer slušamo vijesti o Slavoniji, Baranji, o hrabrom Vukovaru.. čini nam se tako daleko...tako nestvarno.... ljudi se s nevjericom pitaju, je li moguće da će napasti Dubrovnik – pa Dubrovnik je pod UNESCO-ovom zaštitom, Dubrovnik je svjetski grad.... A onda 1. listopada u 6:20 budi me prasak prvih granata na Mokošicu, dubrovačko naselje u kome živi oko 9000 ljudi. Jutros ne radim, imam slobodan dan. Sirena svira, kao u ružnom snu, silazimo u podrum sa djecom.... Rat u Dubrovniku.. Počinje ono u što nitko nije vjerovao. Toga dana, nas 78 stanara zbijeni u 104 m2 podruma, tješimo jedni druge, uvjereni da ovo ne može dugo trajati.2. listopada 1991. ujutro odlazim u sklonište, gdje je i krizni stožer i pitam mogu li me oni prebaciti u Grad jer jutros radim. Gospodin mi se samo nasmije i tvrdi da to nije moguće, osim za hitne slučajeve. Shvativši da se iz Mokošice ne može doći do Grada, struje nema, telefoni ne rade, priključujem se radu u ambulanti Mokošica. Dosta medicinskih sestara živi u Mokošici, te se rad može organizirati. Dr. čale, viši fizioterapeut Mirsad Džanović i ja počinjemo organizirati rad u ambulanti sa po tri sestre u smjeni od 24 sata, jer se Mokošica granatira te je vrlo teško obaviti i tu jutarnju smjenu. Ranjenike nam dovoze predvečer i uvečer, jer se zbog granata i pucanja nije moguće probiti danju. Prvih 18 dana od liječnika same su tu dr. Gučić voditelj ambulante u Mokošici i dr. čale, one gotovo da ne odlaze svojim kućama. Kasnije nam iz Dubrovnika šalju po jednog liječnika svako jutro gliserom ili oklopnim vozilom tzv „Majson-om“.
Ključne riječi
Hrčak ID:
298260
URI
Datum izdavanja:
29.2.2016.
Posjeta: 96 *