Prethodno priopćenje
https://doi.org/10.17234/SocEkol.32.1.3
Javno mnijenje punoljetnih građana Republike Hrvatske prema pristupima djeci s teškoćama u razvoju
Jelena Ombla
orcid.org/0000-0002-3416-6303
; Odjel za psihologiju Sveučilišta u Zadru, Obala kralja Petra Krešimira IV, br.2, 23 000 Zadar
Ana Slišković
orcid.org/0000-0002-5621-648X
; Odjel za psihologiju Sveučilišta u Zadru, Obala kralja Petra Krešimira IV, br.2, 23 000 Zadar
Matilda Nikolić Ivanišević
orcid.org/0000-0001-8473-1035
; Odjel za psihologiju Sveučilišta u Zadru, Obala kralja Petra Krešimira IV, br.2, 23 000 Zadar
Andrea Tokić
orcid.org/0000-0001-8073-0430
; Odjel za psihologiju Sveučilišta u Zadru, Obala kralja Petra Krešimira IV, br.2, 23 000 Zadar
Marina Vidaković
orcid.org/0000-0002-1559-6826
; Odjel za psihologiju Sveučilišta u Zadru, Obala kralja Petra Krešimira IV, br.2, 23 000 Zadar
Sažetak
Istraživanja stajališta društvene zajednice prema pristupima djeci s teškoćama u razvoju preduvjet su društvenih promjena u smjeru ravnopravnosti. Stoga se ovim istraživanjem nastojala utvrditi razina slaganja građana Republike Hrvatske s tvrdnjama vezanim uz prevalentne modele pristupa djeci s teškoćama u razvoju i aktivnosti koje proizlaze iz određenih modela te moguće razlike s obzirom na sociodemografske karakteristike. Pritom su korištena tri modela pristupa djeci s teškoćama u razvoju: model samilosti, medicinski model i društveni model ljudskih prava (model koji integrira osnovne odrednice društvenog modela i modela ljudskih prava). Istraživanje je provedeno metodom telefonske ankete te je obuhvatilo reprezentativan uzorak punoljetnog stanovništva Hrvatske (N=600). Rezultati su ukazali na visoko slaganje sudionika sa svim tvrdnjama, što s obzirom na nizak odaziv sudionika (oko 20%) zasigurno dijelom proizlazi iz autoselekcije ispitanika i socijalne poželjnosti odgovora na postavljena pitanja. Unatoč ograničenjima, među kojima treba spomenuti i samu metodu telefonskog anketiranja koja ne dopušta obuhvatne operacionalizacije, rezultati provedenog istraživanja ukazuju da se građani Hrvatske najviše slažu s tvrdnjom koja podržava društveni model ljudskih prava, čemu u prilog ide i podatak da slaganje s ovom tvrdnjom ne varira s obzirom na sociodemografske karakteristike. Suprotno tome, rezultati ukazuju na značajnu ulogu roda, dobi, razine obrazovanja i roditeljstva u slaganju s tvrdnjama koje podržavaju model samilosti i medicinski model. Rad prikazuje i podatke o mnijenju građana Hrvatske prema aktivnostima usmjerenima na djecu s teškoćama u razvoju, koje također varira s obzirom na sociodemografske karakteristike te raspravu o teorijskim i praktičnim implikacijama dobivenih rezultata.
Ključne riječi
javno mnijenje; djeca s teškoćama u razvoju; društveni model ljudskih prava; medicinski model; model suosjećanja
Hrčak ID:
301037
URI
Datum izdavanja:
30.4.2023.
Posjeta: 859 *