1. Uvod
Riječ film rabila se već oko 1000. godine i od prvotnoga značenja, kada se njome imenovala tanka kožica, opna, membrana (biljna ili životinjska), ostala je samo »tankost« i podsjećanje na tvari koje su tanke, kako tvrdi Ante Peterlić (2018, 42), a značenje se kroz vrijeme mijenjalo da bi se potpuno preselilo na filmsko područje (u suvremenom smislu riječi). Danas je to naziv za dovršeno filmsko djelo, a upotrebljava se i kao naziv za umjetnost filma uopće ( ibid.). Film je fotografski i fonografski zapis izvanjskoga svijeta ( ibid., 44). Peterlić razlikuje tri osnovna roda: dokumentarni, igrani i eksperimentalni. U namjeri da se razgraniči dokumentarni film, čijoj poetici i praksi nisu primjereni glumci, dok je igrani film bez njih nezamisliv, naziv igrani film »hvata« praktičnu razliku između njega i dokumentarnoga filma.
Igrani je film posebno scenarijski zamišljen, scenografski pripremljen i glumački odigran umjetnički uradak.1 Prikazana zbivanja i ambijenti mogu biti realistični, odnosno mogu odgovarati potvrđenim mogućnostima našega iskustvenoga svijeta, stilizirani (artificijelni, izvještačeni), odnosno mogu s očiglednom namjerom izobličavati karakteristike iskustvenoga svijeta i biti opredijeljeno slabo vjerojatni u njemu, i fantastični, odnosno prikazivati zbiljski nemoguće, ali zamislive svjetove i zbivanja.2 Osobite podvrste igranoga filma nazivaju se žanrom. Prema Peterliću (2018, 242), bitna je karakteristika igranoga filma to da su njegovi dijelovi sjedinjeni pričom, a sve ostale odlike roda posljedica su te činjenice.
Nikica Gilić (2007) definira filmski žanr kao naziv za skupinu filmova slična sadržaja, odnosno teme, a često i forme, pri čemu je i prepoznavanje tih sličnosti u interpretativnoj zajednici (gledatelja, stvaratelja, kritičara…) presudno važno. Pozivajući se na Hrvoja Turkovića i njegovu natuknicu iz Filmskoga leksikona, nadalje tvrdi kako filmovi određenoga žanra »dočaravaju neki očekivano poseban tip svijeta, u njemu poznate tipove ambijenata, zapleta i likova, predočenih pretežito na narativno očekivane načine« ( ibid.).
Komedija kao žanr igranoga filma podrazumijeva prevladavajuće humoristični film (sa stalno prisutnim arhetipskim motivima igre, anarhičnoga nereda i rasapa normi te razotkrivanja nesavršenstva ljudske prirode) koji slijedi neku od ustaljenih tradicija izazivanja humora.3 Podvrste komedije ovise o načinima postizanja humorističnoga efekta. Gilić (2007) razlikuje primjerice screwball komediju (ili komediju o ratu među spolovima), romantičnu komediju, satiričnu komediju te adolescentsku (tinejdžersku) komediju.
Kao reprezentativna, za potrebe ovoga rada odabrana je crno-bijela nagrađivana kultna komedija Lito vilovito, snimljena 1964. godine u režiji Obrada Gluščevića. To je prva, ujedno i najuspješnija, komedija iz Gluščevićeve trilogije Dalmatiniana (ostale dvije su Čovik od svita i Goli čovik). Imajući u vidu Gilićevu klasifikaciju komedije, Lito vilovito bila bi romantična komedija. Glavne uloge u ovoj uspješnici tumače poznati glumci naših prostora: Boris Dvornik, Ljubiša Samardžić, Desanka Beba Lončar, Milena Dravić i Milutin Mićović. Radnja se odigrava u tipičnom dalmatinskom gradiću ljeti u jeku turističke sezone, a vrti se oko ljubavnih avantura trojice glavnih junaka (Ive, Vice i Pjera) koji se trude osvojiti turistkinje tako što im udvaraju na najrazličitije načine, a ujesen, po završetku turističke sezone, opet se vraćaju domaćim djevojkama. Temu »galebova« i »galebarenja« u kinematografiju uvode Talijani, a jednoga takvoga par excellence »galeba« u ovom filmu tumači legendarni Boris Dvornik (Ive). On kao »doktor od ženskih« pokušava biti uzor svim drugim mladićima u mjestu. U liku i djelu pokušava ga u stopu upratiti Vice (Ljubiša Samardžić), iako ima djevojku Maru (Milena Dravić). Upravo je to i razlog učestalih svađa među njima koje rezultiraju smiješnim scenama. Pjero (Milutin Mićović) je potpuno drugačiji od ostalih lokalnih mladića; samozatajan je, posvećen studiju i knjigama, zbog čega ga ostali mladići potajno ismijavaju, a odrasli mještani otvoreno hvale. On se upušta u romansu sa Šveđankom May, koju u filmu glumi Desanka Beba Lončar, i zapravo na kraju upravo Pjero ima najveći uspjeh od svih mladića.
U ovom radu polazimo od tumačenja igranoga filma kao umjetničkoga djela, posebno scenarijski zamišljenoga, scenografski pripremljenoga i glumački odigranoga, kao audiovizualnoga medija u kojem nas zanima govor. Zanima nas utječe li kreativni potencijal frazeološkoga jezičnoga podsustava na postizanje humorističnoga u komediji kao filmskom diskursu. Naša je hipoteza da će takav tip diskursa, koji bi trebao biti najbliži spontanom razgovoru, sadržavati frazeološke varijante i modifikacije te igre riječima koje su u direktnoj vezi s humorističnim efektom. Upravo ga zato i smatramo jako važnim izvorom za istraživanje frazema.
Kako bismo to ispitali, najprije se donose teorijske napomene o govoru u filmu te o humoru i smijehu iz lingvističke perspektive. U idućem dijelu rada opisuje se metodologija: u prvom koraku potrebno je bilo transkribirati film kako bi se u idućem koraku detektirali svi slučajevi upotrebe frazema. Potom se prikupljena građa jednoga dijela frazema interpretira kroz prizmu teorije frazeološke kreativnosti u diskursu, uzimajući u obzir pet strategija (Zykova 2015; Zykova 2019). Kako bi bilo jasno o kojim je strategijama riječ i što točno one podrazumijevaju, u teorijskom je dijelu jedan dio posvećen navedenoj temi. Donose se i lingvokulturološki komentari pojedinih jezičnih jedinica iz prikupljene građe, nakon čega se izvode zaključne misli na temelju predstavljenih podataka.
2. Teorijska pozadina
2.1. O govoru u filmu
Govor u filmu uvelike se razlikuje od govora u kazalištu. Jelena Vlašić Duić (2013, 19–20) napominje kako je u kazalištu govor osnovna scenska izražajna vrijednost te se od kazališnoga glumca zahtijeva posebno umijeće govorenja, dok se filmski glumci biraju tako da psihologijom, vlastitim iskustvom i fizički mogu lakše uvjeriti gledatelja u pripadnost prikazanom prizoru. Stoga se u filmskoj glumi teži stvaranju dojma svakodnevna i tipična čovjekova ponašanja. Autorica smatra da je razlog izbjegavanja glumčeva izravnoga obraćanja gledateljima u filmu taj što bi se time narušila iluzija realističnosti (ibid.).
Govorenje u filmu ne bi se trebalo razlikovati od zbiljskoga govorenja budući da ono i preslikava, tj. odražava zbilju. No dojam filmskoga govora u hrvatskoj kinematografiji i nije nužno takav. Govorena riječ u filmu nije primarno izražajno sredstvo, no ona je stilematska i ekspresivna ( ibid., 21).
Kao odgovor na dilemu kada upotrijebiti standard a kada dijalekt u filmu, Vlašić Duić poučava da se autori filmova često koriste dijalektom, te da izbjegavaju »knjiškost « i neprirodnost dijaloga u filmu, čime se želi postići vjerodostojnost i stvoriti dojam svakodnevna, tipična čovjekova ponašanja.4 Vlašić Duić nadalje tumači da se upotrebom određenoga dijalekta lik identificira, da se ocrtava njegovo kulturno nasljeđe, financijski status, obrazovanje i sl. pa ga takav govor razlikuje od drugih, određuje ga socijalno i etnički. Prema Vlašić Duić, standard se u govoru na filmu susreće onda kada se želi izbjeći poistovjećivanje likova s nekom sredinom, kada se žele izbjeći društvene i socijalne konotacije. Upravo je ovo posvjedočeno i u komediji Lito vilovito, gdje glavni junaci (osim Pjera) te sporedni likovi govore čakavski. Općenito se može reći da govor u ovoj komediji krasi spontanost, svakodnevnost i nekonvencionalnost, što se postiže upravo zahvaljujući dijalektu. Dakako da se može ustvrditi gradacija uspješnosti spontanosti i svakodnevnosti govora pojedinih likova, no to prelazi okvire ovoga rada i time se dalje nećemo baviti. Ipak, možemo ustvrditi da su »najzbiljskiji« u govoru u komediji glumačke legende Boris Dvornik (glavni lik Ive) i Karlo Bulić (sporedni lik don Điđi) koji u filmu govore svojim materinskim idiomom, dok se lik Pjera ciljano služi standardom kako bi se postigao dojam »knjiškosti« i nespontanosti, odnosno kako bi se postigla Pjerova svojevrsna uštogljenost (ili barem manja opuštenost) u odnosu na druge likove te kako bi se istaknula njegova učenost s ciljem izdvajanja od ostalih lokalnih mladića u filmu.
Koliko je humora utkano u govor pojedinih likova, zasebna je tema, a odgovor na to pitanje složen je i višeslojan, jednako kao i sama definicija humora, o čemu će više biti izloženo u idućem dijelu.
2.2. O humoru i smijehu
Humor i smijeh asocijativno su povezani pojmovi i možemo reći da su u uzročno-posljedičnoj vezi. Što je smijeh? Smijeh je »kulturno-psihološki fenomen kojim se izražava čovjekova sposobnost da uoči komične situacije u životu i umjetnosti. To je amalgam, spoj emocionalnih i racionalnih trenutaka tijekom kojih analitički rad uma poprima oblik posebne radosne emocije koja iskazuje specifično zadovoljenje vezano za rješavanje proturječja a koji se na prvi pogled činio nerješivim« (NFE 2001). Kant tvrdi sljedeće: »laughter is an affection arising from sudden transformation of a strained expectation into nothing« (Kant 1790, 177 prema Raskin 1985, 31).
Uz pretpostavku da je smijeh jedna od očekivanih reakcija na humor, valja definirati humor. Humor (lat. humor: tekućina, tjelesni sok) je zajednički naziv za pisane, crtane i verbalno iznesene sadržaje koji izazivaju smijeh i veselje, ali i za svojstvo osobnosti koje se očituje u duhovitosti i šaljivosti.5 Postoje razni lingvistički pristupi teoriji humora ( usp. primjerice Raskin 1985, Attardo 1994, Latta 1999. i dr.). Koliko je humor složen fenomen, svjedoči formula koju je osmislio Victor Raskin (1985, 5):
Raskin smatra da humor (HU) ovisi o govorniku ( speaker – S), slušatelju ( hearer – H), podražaju ( stimulus – ST), iskustvu ( experience – E),6 psihologiji ( psychology – P),7 situaciji ( situation – S)8 i društvu ( society – SO).9 Ukratko, za uspješan humorni čin formula rezultira sljedećim: X = F, a za neuspješan: X = U.
U filmu Lito vilovito cijeli je niz smiješnih scena i uspješnost svake od njih mogla bi se zasebno razmatrati kroz prizmu navedene Raskinove formule, no takva vrsta analize humora nije cilj našega istraživanja, već ćemo humoru pokušati »uslijediti trag« preko frazeološke kreativnosti zastupljene u govoru likova.
2.3. O frazeološkoj kreativnosti i strategijama komunikativne prilagodbe frazeoloških slika diskursu
Tema kreativnoga potencijala jezika zaokupljala je mnoge znanstvenike različitih generacija i različitih usmjerenja. Još je Wilhelm von Humboldt isticao da je jezik energeia te da se stvaralački ili kreativni proces jezika nikada ne zaustavlja. Toj temi značajno pridonosi Noam Chomsky, koji u okviru transformacijske gramatike kreativnost shvaća kao jezično svojstvo, uglavnom kao proizvod (ili interpretaciju) potencijalno nebrojivoga mnoštva iskaza koji nastaje od konačnoga, brojiva materijala lingvističkih sredstava i kombinacijskih pravila. Kognitivisti pak zastupaju mišljenje da je lingvistička kreativnost posljedica opće kognitivne kreativnosti, a javlja se kao rezultat komunikativne potrebe za prilagodbom jezičnih sredstava na konstantne raznovrsne promjene društvenoga i fizičkoga iskustva i kao rezultat pragmatične potrebe za tim da se ta jezična sredstva maksimalno efektivno upotrebljavaju.
U ovom nas radu ponajprije zanima frazeološka kreativnost i to u jednom konkretnom filmskom žanru, tj. u komediji.
Postoji niz radova u domaćoj i inozemnoj frazeologiji posvećen proučavanju frazemskih modifikacija10 u različitim tekstovima i diskursima. U ovom se radu naslanjamo na Irinu Zykovu (2019) te prihvaćamo njezin stav da su frazemske modifikacije zapravo posljedica ostvarivanja kreativnoga potencijala makrometaforičkih konceptualnih modela prilikom stvaranja komunikativno prilagođenih i pragmatično usmjerenih oblika frazemā u procesu oblikovanja diskursa. Zykova naglašava da je:
(…) svaka modifikacija frazema zapravo modifikacija koju izvorno prolazi njegova slika. Modificirana frazeološka slika pravi je dokaz prilagodbe frazema diskursu, a time i dokaz sudjelovanja frazema u procesu oblikovanja sadržaja i realnog doprinosa frazema kako bi se postigli određeni pragmatični ciljevi postavljeni prilikom oblikovanja diskursa, a koji se potom ostvaruju tijekom njegova razvoja. (Zykova 2019, 172).
Zykova (2019, 171–210) razlikuje niz strategija komunikativne prilagodbe frazeoloških slika diskursu:
1) umetanje: unutarnje širenje osnovne slike frazema (primjerice, to bang a drum /dosl. udarati bubanj/ > to bang a big drum /dosl. udarati velik bubanj/);
2) srastanje: vanjsko (pretpozicijsko i postpozicijsko) širenje osnovne slike frazema (primjerice, a slap in the face /dosl. šamar u lice/ > somewhat of a slap in the face /dosl. nešto kao šamar u lice/; sweet words /dosl. slatke riječi/ > a couple of sweet words /dosl. par slatkih riječi/; to clear someone's name /dosl. očistiti čije ime/ > clear someone's name of the slur /dosl. očistiti čije ime od klevete/);
3) premještanje: hotimična izmjena redoslijeda sastavnica u osnovnom obliku slike frazema (primjerice, to read (something) between the lines /dosl. čitati što između redaka/ > between the lines they read plainly /dosl. između redaka oni su jasno pročitali/);
4) bifurkacija: hotimično narušavanje cjelovitosti osnovnoga oblika slike frazema, a rezultat toga su u pravilu dvije međusobno povezane frazeološke slike (primjerice, dvije diskursne modifikacije engleskog frazema to read /something/ between the lines: to scan something for the hidden message i to find it between the lines);11
5) kombiniranje: spajanje nekoliko frazeoloških slika nastalih od istoga makrometaforičkoga konceptualnog modela ili od različitih makrometaforičkih konceptualnih modela (primjerice, to talk around something /dosl. govoriti okolo čega/ – 'to talk, but avoid talking directly about the subject' /hrv. 'govoriti indirektno o čemu'/ i to come to the point /dosl. doći do odredišta/ – 'to stop talking about unimportant details and say what is most important' /hrv. 'prijeći na ono glavno u razgovoru'/.12
Koje su se frazemske jedinice i na koji način prilagodile filmskom diskursu u našem slučaju, prikazat ćemo u idućem dijelu.
3. Frazeološka kreativnost u komediji Lito vilovito
Budući da se komedija smatra najpogodnijim filmskim žanrom za sve vrste kreativnoga izražavanja, trikova, strategija, kako tehničkih tako i umjetničkih, što se izravno može mjeriti uspjehom kod publike, a uzevši u obzir činjenicu da je to »verbalni« žanr koji na najbolji mogući način koristi mogućnosti razgovornog jezika (»as an intensely verbal genre, comedy was the form that best exploited the possibilities of spoken language«) (Beach 2004, 3 prema Zykova 2021, 105), u ovom ćemo dijelu rada prikazati i analizirati konkretne primjere frazeološke kreativnosti iz dijalektne komedije Lito vilovito. Svjesni činjenice da je komedija kao poseban prostor iznimno pogodna za demonstriranje umjetničke realizacije kreativnoga potencijala jezičnoga sustava općenito, što bi zahtijevalo pristup u obliku višeetapne studije i korpusa sastavljenoga od većega broja analiziranih komedija, naša će pozornost ovdje ipak biti usmjerena isključivo na frazeološku građu i to samo na primjeru jednoga filma. Zykova (2021, 110) govori o tzv. diskursnoj lingvokreativnosti, odnosno jezičnoj kreativnosti, uvjetovanoj određenim diskursom, koja pretpostavlja postojanje univerzalnih parametara i za svaki pojedinačni tip diskursa karakteristično postojanje određenoga broja kreativne (originalne) upotrebe jezika koja dopušta uočavanje namjerno (pragmatički orijentiranoga) narušavanja diskursnih normi, a jednako tako i uočavanje tipičnih jezičnih osobitosti karakterističnih za pojedini diskurs, kao i slučaje interferencije jezičnih, međujezičnih i međusemiotičkih elemenata. Značajke ludičke funkcije jezika vezane za lingvokreativnost su, primjerice, višeznačnost, ponavljanja, tropi, sintaktičke figure, emotivni leksik, okazionalni spojevi riječi i dr. ( ibid., 11).
3.1. Analiza prikupljene građe
Metodološki postupak analize građe obuhvatio je u prvom koraku transkripciju filma, a u idućem detektiranje svih slučaja upotrebe frazema: frazeografski posvjedočenih, frazeografski neposvjedočenih (modificiranih), kao i pretendenata na frazeografsko bilježenje, precedentnih tekstova te govornih formula. Prikupljena građa frazeografski neposvjedočenih (modificiranih) frazema potom se interpretira kroz prizmu teorije frazeološke kreativnosti u diskursu (Zykova 2015, Zykova 2019), uzimajući u obzir ranije u tekstu objašnjene strategije umetanje, srastanje, premještanje, bifurkacija i kombiniranje. Pojedine će analizirane jedinice biti popraćene lingvokulturološkim komentarima.
Prije negoli se predstavi prikupljena jezična građa, valja objasniti naše shvaćanje termina precedentni tekst i govorna formula. Blisko tumačenju pragmema i pragmafrazema u koncepciji Nede Pintarić (2010) jest i poimanje Anatolija Baranova i Dmitrija Dobrovol'skoga (2008, 78–89; 2016, 70–72) koji te jedinice prema engleskom speech formulae nazivaju govornim formulama (rus. речевые формулы). Odnosno, u njihovoj klasifikaciji govorna formula jest hiperonimski pojam u odnosu na pojam frazemski komentar (rus. идиома-комментарий), što bi bio ekvivalent pragmafrazemskoj replici. U hiperonimsko-hiponimskom odnosu su i govorna formula i frazemski performativ (rus. идиома-перформатив). Što se tiče pojma precedentni tekst, njega shvaćamo kao tekst (u najširem smislu te riječi) koji je poznat većini predstavnika određene jezično-kulturne zajednice (Barčot 2017), a na temelju poznavanja tog teksta omogućeno je potpuno razumijevanje diskursa kao i ravnopravno sudjelovanje u govornom činu.
U sljedećoj se tablici donosi brojčana slika ukupne frazeološke građe ekscerpirane iz transkripta filma Lito vilovito, a potom analiza frazeoloških jedinica u svakoj pojedinoj podskupini:
| I. frazemi | II. govorne formule | ||
|---|---|---|---|
| А) frazeografski posvjedočeni frazemi | B) frazeografski neposvjedočeni frazemi i pretendenti na frazeografsko bilježenje | C) precedentni tekstovi | 17 |
| 11 | 9+14 | 2 | |
| 36 | |||
| 53 | |||
Prva skupina ukupno obuhvaća 36 frazeoloških jedinica, od čega ih je 11 potvrđeno u rječničkim izvorima, a 23 nije. Detektirana su još i dva precendentna teksta. Frazeografska fiksacija ovjeravala se u Rječniku frazema, sastavnom dijelu monografije Frazeologija splitskoga govora s rječnicima autorica Mire Menac-Mihalić i Antice Menac, te u Hrvatskom frazeološkom rječniku (HFR) autorskoga trojca Antica Menac, Željka Fink Arsovski i Radomir Venturin. Pojedine su frazeološke jedinice ovjerene u elektroničkoj Bazi frazema hrvatskoga jezika (BFHJ) Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.13 Konzultirani su također i Splitski rječnik. Rječnik starih splitskih riječi i izraza autora Željka Petrića, Rječnik govora grada Hvara Radoslava Benčića te Rječnik govora grada Korčule autorskoga trojca Damir Kalogjera, Mirjana Svoboda i Višnja Josipović.
A) frazeografski posvjedočeni frazemi
Iz perspektive govornika splitskoga vernakulara možemo ustvrditi da su dijalektni frazemi iz ove skupine frekventni još i danas u govoru. Riječ je o sljedećih šest frazema potvrđenih u Frazeologiji splitskoga govora s rječnicima koje abecednim redoslijedom prve sastavnice navodimo uz kontekst u kojem se pojavljuju u našem korpusu:
Prvi od njih je dat dite materi, u značenju 'pustiti stručnjaka da radi ono što drugi ne znaju', a u analiziranoj je komediji izgovara Ive, preuzimajući na sebe zadatak vađenja ježeve iglice iz stopala Šveđanke May:14
Pjero vadi ježinu iz Mayinog stopala. Približavaju se mladići u drugoj barci.
(Ive): A šta je, Pjero moj, opet pegula, a?
(Vice): Ajme šta se oviku sve ne priini kad udre sunce u glavu, a?
(Ive): Guten Tag! Triba li vam šta pomo?
Ive prelazi na Pjerovu barku u namjeri pomoći mu s vađenjem ježine iz Mayina stopala.
(Ive): Ma pušti, ja sam proša skule za te stvari. Biž' a! Daj dite materi! Ima li ko iglu?
dat (petat i sl. ) trisku komu u značenju 'pljusnuti koga' > Umisto da mi kažeš fala lipa…Najradije bi ti sad trisku opalija;
ist iz ruke komu u značenju 'biti pitom, poslušan' > Snažan, moro, oči plave, a srce od diteta, i i iz ruke;
ne mo <iza> na oi komu u značenju 'ne usuditi se suočiti s kim, sramiti se zbog neke svoje krivnje' > Da znaš, moja mater nee da joj više izlaziš na oi;
pustit (ostavit) na miru (s miron) koga u značenju 'ne smetati komu, ne uznemiravati koga' > Ajde magarci, da bi magarci. Ostavite ovika na miru. ; Pustite mladia na miru. Samo mu u uvo grišne prostarije stavljate;
udrilo je u glavu komu šta 'misli tko samo na što', umislio se tko zbog čega' > Udrit će mu libri u glavu.
Posljednji se frazem pojavljuje još jednom u upotrebi, a donosimo i širi kontekst te upotrebe. Naime, radi se o humorističnoj sceni, odnosno razgovoru između mještanke i don Điđija, kojega u filmu igra velikan hrvatskoga glumišta Karlo Bulić:
(jedna žena): Don Điđi, ništo bi Vas pitala.
(don Điđi): A šta to?
(jedna žena): Mi inimo procesiju da padne kiša. Ako padne kiša, oti e nam furešti a.
(don Điđi): Vi mislite sempre na sebe. Težaci oedu kišu radi poja. Vi oete sunce radi furešti. A ma, ma, ma ko e vam ugodit?! Ma znaš, nije ni dragome Bogu lako s ovakvim svitom. A jeste li našle ko e vam sutra nosit [torci] i bandjeru?
(žene): Jesmo, jesmo. Sve smo mi našle i sve smo same pripremile.
(don Điđi): A oni vaši Vice i Ive sigurno needu do?
(jedna žena): Moj don Điđi, mladi su. Vruina je…
(don Điđi): Ši, ši, vruina. Udrilo je njima ništo drugo u glavu, a ne vruina. E znamo mi to. A zašto se ne ugledaju u Pjera? Sempre je s librom, a ne sa žensketinama.
Preostalih pet frazema u ovoj skupini ovjereno je u HFR-u (prva četiri) ili BFHJ-u (posljednji): od zanata u značenju 'vješt (dobar) u svojoj struci, pravi, prokušan /o osobi/' > Kažu da su to ženske od zanata. Gejše, gejše ih zovedu;
siat se ka danas u značenju 'vrlo se jasno (točno) sjećati koga, čega' > Bože moj, sian se ka danas;15
vidjeti na svoje oči koga, što u značenju 'biti očevidac čega, pratiti pogledom koga, što' > Kako nema nikoga kad sam ga na svoje oči vidjela?!;
Sljedeći frazem nalazimo fiksiran u afirmacijskom liku <i> danju i noću u značenju 'neprekidno, cijelo vrijeme, bez prestanka', a u našem se korpusu pojavljuje u negacijskom liku > Da pošten ovik mira nima u gradu ovome ni danju ni nou…;
praviti društvo komu u značenju 'biti pratnja komu' > Voljela bih da odem tamo. Pravit ćete mi društvo?
B) frazeografski neposvjedočeni frazemi i pretendenti na frazeografsko bilježenje
Prvih devet frazeoloških jedinica, frazeografski neposvjedočenih, modificirani su oblici u odnosu na fiksirane inačice, pa će se stoga i definirati s obzirom na pet strategija komunikativne prilagodbe frazeoloških slika diskursu: umetanje; srastanje; premještanje; bifurkacija; kombiniranje. Po potrebi će se definirati nove strategije. Ističemo kako i modificirane frazeme smatramo pretendentima na frazeografsko bilježenje (što se i sugerira zajedničkim smještanjem u istu podskupinu). Preostalih se 14 frazeoloških jedinica u ovoj podskupini, pretendenata na frazeografsko bilježenje, neće dovoditi u vezu sa strategijama komunikativne prilagodbe frazeoloških slika diskursu.
Strategija umetanje primijenjena je u sljedećim dvama slučajevima upotrebe zapravo istoga, frazeografski neposvjedočenoga, frazema zapisati u srcu koga u značenju 'zavoljeti koga'. U oba slučaja riječ je o umetanju priloga ovod uz gestu pokazivanja na srce: Ona mi je zapisana ovod u srcu; To je zato jer je ona njemu zapisana ovod, ka Vici Mare. Idući primjer umetanja odnosi se na uzrečicu u značenju 'zlo će biti'. Kontekst je sljedeći: Vice razgovara sa svojim ocem dok rade u vinogradu. Otac kritizira sina koji izbjegava težačke poslove u polju i čeka prvu priliku kako umaknuti ususret turistima čim brod uplovi u luku. Vicin otac tom prilikom izgovara sljedeću rečenicu: A znat eš ti kad mene iznesu iz kue pošto je Musa jarca proda.16
Strategija srastanje primijenjena je u slučaju kada šjor Niko izgovara sljedeću rečenicu: Nikad više ova moja noga nee pristupit pragu ovega. Uvrijeđen je jer su ga u brijačnici ismijali kada je Pjera uzeo u zaštitu. Frazem prekoračiti (prijeći) kućni prag izmijenjen je i prilagođen na način da je glagolska sastavnica zamijenjena, a u postpoziciji je dodana pokazna zamjenica ovega.
Frazemi dobit po feralu i dat po feralu komu susreću se u analiziranoj građi, i unatoč tomu što nisu zabilježeni u rječnicima, ovdje ih uzimamo u obzir uspoređujući ih sa sljedećim frazemima iz standardnoga hrvatskog jezika: dobiti po gubici (njušci, zubima, labrnji) i dati po gubici (njušci, zubima, labrnji) komu . U detektiranim primjerima može se govoriti o strategiji srastanje s obzirom da se osnovna slika frazema proširila numeričkom sastavnicom dvi: dobit dvi po feralu; dat dvi po feralu komu > U Maru se nemoj intrigavat jer eš dobit dvi po feralu, znaš; Dobit eš dvi po feralu, mali, znaš; Dat u ti ja dvi po feralu…tebi i brdu, znaš.
U odnosu na zabilježeni frazem pasja vrućina (žega) u značenju 'nesnosna žega (vrućina), sparina' u našem se korpusu pojavljuje taj frazem sa izmijenjenom imenskom sastavnicom: pasje vrime > Ma koje je ovo pasje vrime?! Zvizdan upalija da se ne more disat.
Iako se zamjena sastavnica ne smatra zasebnom strategijom, detektirani je primjer ipak pridružen ovoj podskupini. Riječ je o frazeografski neposvjedočenom frazemu gledat ka tuka koji se može dovesti u vezu sa zabilježenim frazemom gledat ka šempja u značenju 'gledati bez razumijevanja'. Kontekst upotrebe je scena u filmu u kojoj se mladići nalaze na terasi restorana, a Vice prilazi djevojci koja sjedi sama. Riječ je o Šveđanki May.
(Vice): Dobra veer! Volgi ballare? ( i pokazuje kružno prstom objašnjavajući na što je mislio)
(May): No, merci.
Ostali mladići za stolom posprdno mu se podsmjehuju.
(Vice): a se smijete? Ka da nisam zna da e tako ispast?
(Ive): E moj sehr hübsches Kerl…Ne znaš ti kako se to radi.
( Ive prilazi May i pripali joj cigaretu): Do you speak English?
(May): Yes.
(Ive): A warum you nicht ballare?
(May): What?
(Ive): Ballare, plesati? Twist…e…Oete?
May se razveseli, ali zato jer iza Ive ugleda Pjera.
(Pjero): Donio sam Vam ključ. /na francuskom/
(May): Merci. Objasnite gospodinu da ne plešem. /na francuskom/
Ive se vraća stolu. Ostali mladići se podsmjehuju.
(Vice): Šta je bilo?
(Ive): Nismo se mogli sporazumit.
(Vice): A kako?
(Ive): Pitam ja nju Sprechen Sie Deutsch? Pa Do you speak English? Ona me gleda ovako ( oponaša njezin tobože zbunjeni izraz lica) ka tuka.
(jedan od mladiča): E a Pjero govori francuski.
(Ive): E, a ja ne znam francuski. Ne moš sve znat.
U preostalim primjerima prilagodbe frazema diskursu nije primijenjena niti jedna od pet postojećih strategija. Međutim, dolazi do svojevrsne prilagodbe diskursu skraćivanjem frazema. U prvom slučaju riječ je o frazeografski potvrđenom dijalektnom frazemu petat / petavat roge komu u značenju 'pokazati / pokazivati rogove prstima u znak omalovažavanja, prkosa i sl.' koji se u našem korpusu koristi skraćeno > Evo ti na roge.; Evo tebi roge. i to uz uporabu geste, kako se može vidjeti na slici niže:
Idući primjer skraćivanja frazema odnosi se na frazeografski potvrđen frazem staviti soli na rep komu u značenju 'uzalud pokušati uhvatiti nekoga tko je izvan dohvata, uzalud pokušati nadmudriti koga', koji se u korpusu potvrđuje bez glagolske sastavnice > Soli na rep.
Skraćivanje je na djelu i u primjeru Ma ima on ovod više nego mi svi skupa. Frazeografski potvrđeni frazem imati mozga <u glavi> u značenju 'imati pamet, biti pametan' ovdje je skraćen, a popraćen je gestom kojom Vice pokazuje na glavi, kompenzirajući izostavljenu sastavnicu mozak, u želji da izrazi Pjerovu inteligenciju, pamet, kako je i pokazano na sljedećoj slici:
U nastavku ćemo se posvetiti pretendentima na frazeografsko bilježenje. Ukupno ih je u analiziranom korpusu izdvojeno 14.
Frazeografski neovjerena jedinica i potencijalni pretendent na frazeografsko bilježenje je do na remont komu u značenju 'tražiti pomoć od koga /u situaciji krajnje fizičke iscrpljenosti/'. U analiziranoj komediji izgovara je Vicin otac > Vice, kurvaš se po rivi, a neš ai pomo u poju. Nosi, nosi, magare, pa kad te demoliraju, do eš ai u remont.
Sljedeća jedinica u ovoj kategoriji jest gledat ka gospu na oltaru koga u značenju 'zadivljeno i zaneseno gledati u koga' > Jesi je vidija, a? Ma judi moji, da mi je, ja bi je samo vako gleda, ka gospu na oltaru. Donosimo sliku koja prikazuje takav, u danom slučaju Vicin način gledanja djevojke:
Sljedeći kandidat jest i š njon (ili i š njin)17 u značenju 'biti u ljubavnoj vezi s djevojkom' (ili 'biti u ljubavnoj vezi s mladićem') upotrijebljen je u sljedećem kontekstu:
(Vice): Ajme…( Mare plače) Ajme judi, ma koji je ovo svit?! Ou re, ovik ima curu, voli je, ide š njon, a taj ovik je, Bože moj, mlad, u snazi, ima svoje ljudske potribe, e! A ona njemu kaže da ga voli. I to samo rii, rii. Nikad ništa. To je tako u nas. A u velikom svitu je to drukije.
U navedenom se kontekstu pojavljuje još i imenska sintagma veliki svit koja ovdje ima značenje 'zapadni svijet s velegradskim načinom života širokih pogleda i svjetonazora', a zapravo se aludira na slobodnije ponašanje djevojaka. U Rječniku govora grada Korčule potvrđen je frazem čovik od svita u značenju 'svjetski čovjek'.
Frazem ne dat <ni> maknit komu ima značenje 'kontrolirati čije kretanje, postupke, odluke', a u našem slučaju odnosi se na kontrolu Pjerove majke nad njegovim životom > Bidan Pjero ne da mu ni maknit. Ni tu frazeološku jedinicu ne nalazimo frazeografski ovjerenu u konzultiranim izvorima, no kvalificiramo je kao pretendenta.
Poredbeni frazem obrast ka divljak, pretendent na frazeografsko bilježenje, ima značenje 'jako obrasti; imati neurednu frizuru' > Kako to izgledaš?! Obrasta si ka divljak. Ajde lipo u šjor Vicka da te ošiša.
Imenska sintagma pasja ruka dio je produktivnog modela pasji X s obzirom na cijeli niz postojećih (i frazeografski posvjedočenih) frazema sa sastavnicom pasji kao što su pasji sin; pasji život; grditi na pasje ime koga; grditi na pasja kola koga; isprebijati na pasje ime koga; ispsovati na pasja kola koga i dr. U našem slučaju navedeni je frazem upotrijebljen u sceni u brijačnici kada se uvrijeđeni šjor Niko obraća Brici i u tom kontekstu pasja ruka ima značenje 'prljava, pogana ruka' > Neće više tvoja pasja ruka na moj obraz doći.
U već spomenutoj sceni u kojoj Ive preuzima na sebe zadatak vađenja ježeve iglice iz stopala Šveđanke May uočena je još jedna frazeološka jedinica koju bismo kvalificirali kao pretendenta na frazeografsko bilježenje: pro skule za što u značenju 'imati iskustva s čime, dobro se razumjeti u što'.
Pretendentom na bilježenje u rječniku svakako smatramo i frazeološku jedinicu radit (init i sl. ) oni posal u značenju 'voditi ljubav' > Govoridu da su đaponezice dobre ženskice i da oni posal rade (gestom pokazuje) ka make. M. Bašić (2022) analizirajući frazeme strukture raditi (činiti, napraviti) + što u čakavskim govorima navodi frazeme činit jubav i činit racu u istom značenju, pa se uzimajući to u obzir navedena detektirana frazeološka jedinica iz naše građe može smatrati i modifikacijom u kojoj je zamijenjena sastavnica. Oni posal nalazimo potvrđen u Rječniku govora grada Korčule uz objašnjenje 'odnosi se na bilo što što se ne želi izričito spomenuti, a često je eufemizam za vulgarne riječi (obaviti nuždu, obaviti spolni čin i sl.)'.
Sljedeći kandidat za frazeografsku fiksaciju je rasporit zubima koga u značenju 'istući, prebiti koga', a upotrijebljena je u sljedećem kontekstu > Dođi amo, ako smiš. Perche, ako se ja razljutim, rasporit u vas zubima.
U značenju 'dobra osoba, osoba dobra srca' dvaput se u našem korpusu pojavljuje frazeološka jedinica srce od diteta > Snažan, moro, oči plave, a srce od diteta, i i iz ruke; E, e. Ti si srce od diteta.
Detektirali smo i jednu minimalnu frazeološku jedinicu u ovoj skupini, te ga kvalificirali kao pretendenata na frazeografsko bilježenje: za minut u značenju 'odmah, vrlo brzo' > Ma mogli smo mi to za minut izronit, a?
Posljednje frazeološke jedinice u ovoj podskupini su muat ka šonanbul i trgnit se ka iz sna. Prva bi značila 'šutjeti zaneseno poput mjesečara', a potonja 'trgnuti se iznenada'. Donosimo i kontekst upotrebe. To su Ivine riječi, »doktora od ženskih« > E, ma triba znat muat. Muat i muat nije isto. To triba napravit onako ka da si se zanija lipotom. Ka šonanbul. Muiš tako i ekaš. I im ona progovori prvu ri, ti se trgneš onako ka iz sna. Pogledaš je drito u oi i reeš: »Lassen wir Augen sprechen«.
Navedenih 14 frazeoloških jedinica koje smo kvalificirali kao pretendente na frazeografsko bilježenje potrebno je podvrgnuti daljnjim frazeološkim ovjerama kako bi se utvrdila i/ili potvrdila njihova legitimnost frazeografske fiksacije, odnosno kako bi se uklonila mogućnost da je riječ o autorskoj upotrebi.
C) precedentni tekstovi
U ovoj su podskupini svega dvije jezične jedinice, odnosno u analiziranom su korpusu pronađena dva precedentna teksta koja odgovaraju našem poimanju toga lingvokulturološkoga termina. Prvi od njih je vita jela, zelen bor, a slijedi puni kontekst u kojem se navedeni precedentni tekst u komediji pojavljuje:
(Pjer čita s papira tekst koji je sastavio): Mon chéri , opet je stiglo tvoje pismo kao sunčana zraka u tami moje samoće. Milujem usnama svaku riječ. Želim da se iz svakog slova napijem tvoje ljubavi, jedina, najmilija. Dani čekanja prolaze bespovratno.
Jedan od mladića slušajući Pjerove riječi lista knjigu »Život ptica«.
(Pjer nastavlja): Kao da je proljeće i ja dozivam ptice što lete na sjever i molim ih da ti pričaju o mojoj ljubavi. Otišla si, najmilija, i odnijela sa sobom sunce iz moga srca. Ostalo mi je samo sjećanje na tebe, na svaki naš zajednički trenutak. Vrati se. Ljubi te tvoj Ive.
(Ive): Je li vidiš, Vice, šta je pismo, a? Izludit e.
Svi se smiju.
(Vice): Šta viete vi tamo, šta je?
(Ive): A šta se derete, cukuni? Pa nije to vita jela, zelen bor, razumiš? Njima triba ovako. Malo ueno, malo na šentimente. Onda uncu miseine, dvi kapje mora, tri lipe beside, daš joj popit i gotova je.
Umjesto značenja koje je za precedentne tekstove ponekad teško ili gotovo nemoguće precizirati u obliku definicije, navodimo lingvokulturološko objašnjenje s ciljem rasvjetljavanja o čemu se konkretno radi u našem slučaju. Naime, vita jela, zelen bor, molim brzi odgovor18 zapravo je stih koji su djevojke i mladići običavali navoditi u pismima koja su slali svojoj dragoj / svom dragom. Koliku su važnost »klasična« pisma imala još donedavno, do digitalne ere brze razmjene informacija, svjedoči i ovaj ulomak iz transkripta naše komedije Lito vilovito. Za zaključiti je da je ovaj precedentni tekst u funkciji šabloniziranoga, općepoznatoga teksta koji ne ostavlja umjetnički dojam, za razliku od stihova, tj. teksta koji je Pjer sastavio u Ivino ime.
Drugi precedentni tekst je: Na svemu ti lipa fala, jubav je prestala. Izgovara ga Mare u ljutnji jer se Vice tijekom ljeta posvetio turistkinjama, a nju je zanemario.
(Vice): Mare, Mare, ekaj da ti nešto reen. uješ li me?
(Mare): Nemaš ti meni šta re. Eno ti tamo tvoje furešte pa govori njima.
(Vice): Ajme ovik ne može ni porazgovorit, a ti odma dižeš…Skandale praviš.
(Mare): Biži a! Tako si i prošlo lito govorija.
(Vice): Ma kakva si to?
(Mare): Kakva sam, takva sam. Šta te se tie? Na svemu ti lipa fala, jubav je prestala.
(Vice): Ma šta ti to govoriš?
(Mare na ulazu u njenu kuću): Ne ulazi unutra. Da znaš, moja mater nee da joj više izlaziš na oi.
(Vice): Aj kvragu ti i ona, znaš.
(Mare): Ajme meni bezobraznika jednog bezobraznog.
(Vice): E kad je tako, onda mi vrati moja pisma.
(Mare): I ou, i to odma.
Navedeni je precedentni tekst prisutan i u dalmatinskoj klapskoj pjesmi naslova Sino kad san ti proša19 klape Nostalgija, osnovane 1983. godine. Sa sigurnošću ne možemo rekonstruirati je li ovaj precedentni tekst postao popularan upravo zahvaljujući kultnoj komediji ili je već bio poznat i do 1964. godine (pa i ranije), što je puno vjerojatnije, no vrlo je zanimljivo konstatirati da se u oba konteksta – i u komediji i u klapskoj pjesmi – pojavljuje Mare. U jednom slučaju Mare je uvrijeđena i izgovara precedentni tekst Na svemu ti lipa fala, jubav je prestala, a u drugom slučaju Mare dobiva natrag prsten od uvrijeđenoga dragog uz precedentni tekst Na njem' ti, mala, fala, jubav je prestala.20
Ova podskupina broji 17 jedinica. Unatoč tome što smo svjesni činjenice da je kategorija govorne formule razgranata i da je to krovni termin, ovdje ćemo navesti sve primjere koje smo uočili u analiziranom korpusu te ih načelno svrstati pod frazemski performativ ili komentar (pragmafrazemsku repliku).
Pod performative se tako ubrajaju: Ajde kvragu; Anti Iruda / 'nti Iruda; Bog s tobon; Grom te ubio; Sauvaj Bože; Tako mi Boga; Vraga izila / Vraga izija.
Komentari su u našem slučaju sljedeće izdvojene jedinice: Ajme, judi, fešte; E di su ona lipa vrimena, judi moji; Jo, muke moje s tobon; Kako vas ni sram; Ma nek smo mi živi i zdravi; Ma šta e re svit; Mater će me ubit; Ne bi te da ni za cili svit.
Zasebno valja razmotriti posljednja dva komentara, odnosno pragmafrazemske replike. U primjeru Ova linija života ovod mi ništa nije draga komentarom u smislu govorne formule može se smatrati isključivo drugi dio rečenice.21
Posljednji primjer odnosi se na paremiološku jedinicu, tj. njezinu dijalektnu inačicu Uini dobro, izij govno, u značenju 'dobro se dobrim ne vraća'. Našla je mjesto u ovoj podskupini zbog veze s govornom situacijom, odnosno svojevrsnom replikom ili komentarom. U konkretnom slučaju Vice u svađi s Marom izgovara: Ma puštite je, šjora Roža, dobro je govorija onaj pokojni Luka Tantir: Uini dobro, izij govno.
4. Zaključne misli
Osnovni razlog odabira komedije u svrhu demonstriranja realizacije kreativnoga potencijala frazeološkoga jezičnoga podsustava bila je usmjerenost na nekonvencionalnu upotrebu jezika kao jedan od osnovnih načina postizanja komičnoga efekta u toj podvrsti igranoga filma. Osim toga, filmski diskurs u frazeološkim istraživanjima u nas nepravedno je zanemaren izvor za crpljenje građe, što je bio dodatni motiv za odabir korpusa.
Analizirani frazemi s popratnim kontekstom i/ili slikom iz filma poput dat dite materi; udrilo je u glavu komu šta; dobit po feralu i dat po feralu komu; dat ( petat i sl.) trisku komu ; petat / petavat roge komu; gledat ka gospu na oltaru koga, dva precedentna teksta ( vita jela, zelen bor; Na svemu ti lipa fala, jubav je prestala) i niz govornih formula (performativi i komentari) posebno su šaljivi u filmu, pa bismo tako za svaku od tih situacija mogli ustvrdili da bi rezultat složene Raskinove formule bio X = F. Iako Raskin nigdje u formuli za uspješan govorni čin izrijekom ne navodi jezik kao faktor, smatramo ga neizostavnom sastavnicom toga procesa.
Vlašić Duić (2013) tvrdi kako je teško dati recept za dobar filmski govor, no ističe da je govorno uvjerljiv onaj glumac koji uspije postići da mu publika povjeruje, a povjerovat će mu ako poništi distancu lik–glumac. Na temelju ocjena publike, koja je za film kao medij masovne komunikacije glavni kriterij, može se zaključiti da je govor na dijalektu prirodniji od govora na standardu te da su dugi dijalozi manje prirodni od onih u kojima se govornici češće izmjenjuju.22 Upravo se to potvrdilo i u kultnoj komediji Lito vilovito. A na temelju analizirane ukupno 53 frazeološke jedinice pokazalo se i koliko je dijalektna frazeologija bogata, plodna, posebno ekspresivna i neupitno stilematska te pred kolikim se nizom izazova i nedoumica nalazi dijalektna frazeografija.
Za dalekosežnije zaključke o frazeološkim varijantama i modifikacijama u svrhu postizanja komičnoga efekta u komediji, korpus bi valjalo proširiti brojem analiziranih filmova, tako da naše istraživanje u tom smislu može biti samo indikativno. Stoga je teško tvrditi da se naša hipoteza s početka potvrdila, no predstavljeni podatci navode na zaključak da je kreativni potencijal frazeološkoga jezičnoga podsustava svakako imao utjecaja na postizanje humorističnoga u ovoj komediji, a ovim se radom otvara prostor za daljnja istraživanja u istom smjeru.
LITERATURA