1. Uvod
Danas je kulturni kapital moguće sagledavati kao "samu paradigmu funkcioniranja ekonomije, politike i kulture društva" (Paić, 1995: 172). Izravno je povezan s tehnološko-kulturnim razvitkom, odnosno kreiranjem 'društva znanja' (Drucker, 1968: 258–260) i djeluje kao ekonomski temelj 'nove klase', visokoobrazovanih 'profesionalaca' različitoga ekonomskog statusa kao nove, 'kulturne buržoazije' (Gouldner, 1979). Opći tehnološko-kulturni razvitak praćen je rastom utjecaja kulturnih industrija na kulturnu potrošnju i povećanjem udjela njihova ekonomskog doprinosa nacionalnim ekonomijama (EY, 2015). Televizija postaje središtem kulturnog života većine populacije (Bennett, 2006: 195) i dominantnom kulturnom industrijom (EY, 2015: 15), a televizijske serije – jednim od najzastupljenijih, najutjecajnijih i najpopularnijih oblika popularne kulture (Esquenazi, 2013). Televizija se pojavljuje i kao važan agens transformacije ranijih odnosa između praksi u kulturnom polju (Bennett, 2006: 195). Ne samo da pruža referentnu točku u odnosu na koju druge prakse deriviraju neke aspekte svoje relativne vrijednosti i značaja, nego sudjeluje u promjeni tradicionalnih odnosa između klasa i kulture i na način da društvene razlike više nisu tako lako prepoznatljive u smislu oštro diferenciranih ukusa (Bennett, 2006: 195). Televizija je istodobno široko dostupan transmoderni učitelj i intimni, obiteljski medij koji često služi za opuštanje (Hartley, [1999] 2001). Te njezine odlike omogućuju smanjenje oštrih podjela televizijske publike kad su u pitanju njezini kulturni interesi i ukusi (Kuipers, 2006). No to ne znači da je televizija "zona oslobođena distinkcija" (Bennett, 2006: 196); upravo suvremene rasprave o televizijskim serijama pružaju obilje dokaza o aspektima u kojima televizija djeluje kao mjesto pojave novih praksi razlikovanja u društvu, pa i onih povezanih s kulturnim kapitalom (Bennett, 2006: 196).
Hrvatska je malo kulturno tržište skromne domaće proizvodnje serija, osobito onih višeg i visokoga kulturnog legitimiteta (npr.:Zajović, 2014). Početkom 21. stoljeća publika serija u Hrvatskoj se fragmentira. Dio je gledatelja raspršen na digitalnim platformama 'televizije na zahtjev' (Karuza Podgorelec, 2020) te na zemaljskim i naplatnim specijaliziranim kanalima (AEM, bez dat.). Tamo se mahom nude strane serije srednjega (engl. middlebrow; usp.:Padovani, 2007) i visokoga kulturnog statusa (engl. highbrow;Schlütz i dr., 2018); potonje su poznate i kao tzv. 'kvalitetna televizija' (engl. Quality Television, QTV) odnosno 'kvalitetne serije' (KS; usp.:Kovačević, 2017). Znatno je kompaktnija i u društvu vidljivija skupina gledatelja serija okupljenih pretežno na dvama zemaljskim općim komercijalnim kanalima nacionalnog dosega. Riječ je o gledateljima domaćih i stranih telenovela, pripadnih skupini sapunskih opera (Panjeta, 2014) niskoga kulturnog statusa (engl. lowbrow;Bennett, 2006;Jontes, 2012). Na prijelazu u 21. stoljeće najprije su latinoameričke, a potom i domaće telenovele zamijenile dotad popularne američke visokobudžetne večernje sapunice (Vujnović, 2008). Od 2010. godine, kad se na komercijalnim kanalima telenovele počinju svakodnevno emitirati i u udarnim večernjim terminima, započinju i svakodnevna večernja emitiranja turskih telenovela (TT;Panjeta, 2014). Od tada do danas govorimo o 'sveprisutnosti' (Olson, 1999: 109–110) TT-a u Hrvatskoj (npr.:Kasapović, 2012;Okumus, 2020).
Istraživanja recepcije TT-a u Turskoj i zemljama Bliskog istoka (npr.:Berg, 2017;Hamasaeed, 2011;Yanardağoğlu i Karam, 2013) i na Balkanu (npr.:Aydos, 2017;Pothou, 2020), ukazuju na kulturnu bliskost publike TT-a s Turskom. Svega nekoliko istraživanja bavi se recepcijom TT-a u Hrvatskoj, a njihovi su rezultati proturječni. Gündüz (2020) i Frank (2016) temeljem analize medijskih i akademskih izvora sugeriraju kulturnu bliskost TT-a i s publikom u Hrvatskoj. Suprotno tome, Petrićevi (2019a,2019b; vidi i: Petrić, citiran uIvanac, 2019) rezultati kvalitativnog pilot-istraživanja sugeriraju da je razlog popularnosti TT-a, osim u žanrovskoj bliskosti (sapunice kao 'ženski žanr' i privlačnost melodrame), u tome što je zbog kvalitete i kulturne udaljenosti, a ne bliskosti, TT atraktivan i poticajan predložak za učenje o svijetu medijski pismenoj publici. I rezultati Okumusova (2020) istraživanja provedenoga mješovitim kvalitativno-kvantitativnim pristupom na 40 korisnika internetskog foruma ‘www.forum.hr’ ukazuju na motive žanrovske bliskosti i kvalitete TT-a, a ne na kulturnu bliskost. Okumus (2020: 64) naglašava 'profesionalizam' procjena gledatelja. Isticanje medijske pismenosti gledatelja i kvalitete TT-a u dvama potonjima istraživanjima u svojevrsnom je proturječju s nalazima Krole, Tonković i Marcelića (2020). Oni kod mlade publike u Hrvatskoj na uzorku od 2 649 ispitanika nalaze polarizaciju ukusa vezano za televiziju na način da su upravo strane sapunske opere (poput TT-a), jedini strani sadržaj koji preferiraju ispitanici s nižim kulturnim kapitalom. Oni su 'ljubitelji domaćeg spektakla' (ujedno i ljubitelji domaćih telenovela). S druge strane osobe s višim kulturnim kapitalom su 'ljubitelji strane fikcije', uglavnom 'kvalitetnih serija' te holivudskih i filmova nezavisne produkcije. Allen (1996: 111) podsjeća: "sapunice su, za svoju publiku, estetsko iskustvo", one kombinacijom tema i narativne strukture kreiraju vjernu publiku koja svakodnevno prati žanr i u njemu uživa. A procjene sadržaja uvijek su unutar gledateljeva 'horizonta očekivanja' kreiranog temeljem niza prethodno poznatih djela (Jauss, 1982: 79). Stoga bi te nalaze valjalo produbiti.
Ukupno, medijski ukusi publike TT-a (i one ukupne) u Hrvatskoj, kao i kulturna bliskost s Turskom, nisu dovoljno istraženi. Stoga mi je cilj bio istražiti kulturni angažman i medijski ukus te kulturnu bliskost s Turskom hrvatske televizijske publike, koristeći se kvantitativnom metodom. Moja je studija temeljena na teorijama kulturnog kapitala (Bourdieu, 1984) i kulturne bliskosti (Straubhaar, 1991,2007). Istraživanje sam dizajnirala kao usporedbu odraslih gledatelja TT-a i onih koji to nisu: po pitanju kulturne bliskosti s Turskom u segmentu vrijednosne bliskosti (prema:Iwabuchi, 2002;Rohn, 2011;Straubhaar, 2007), po pitanju odlika njihova kulturnog kapitala povezanih sa znanjem stranih jezika i ukusima u kulturnoj potrošnji (prema:Bourdieu, 1984;Peterson i Kern, 1996;Prieur i Savage, 2013), te po pitanju njihova ukusa vezano za druge televizijske žanrove, klasificirane prema kulturnom statusu i povezanosti s kulturnim kapitalom gledatelja (prema:Bennett, 2006;Jontes, 2012;Krolo i dr., 2020). Dizajnirajući istraživanje na taj način željela sam da rezultati ujedno pruže i širu sliku povezanosti televizijskih preferencija i kulturnog kapitala kod odrasle publike u Hrvatskoj.
2. Teorijski okvir i istraživačka pitanja
Publika u načelu domaće programe više voli od inozemnih. Kod potonjih je, naime, umanjena kulturna privlačnost (Hoskins i Mirus, 1988). Dvije skupine inozemnih serija mogu izbjeći umanjenu kulturnu privlačnost: serije iz kulture dugo prisutne na nekom tržištu i već bliske publici (Straubhaar, 2007: 200) te serije s tržišta prema kojima gledatelji osjećaju kulturnu bliskost (Straubhaar, 1991,Straubhaar, 2007: 200). Kulturni su identiteti kompleksni pa se kulturna bliskost razmatra kao višeslojna (La Pastina i Straubhaar, 2005;Straubhaar, 2007). Pri analizi kulturne bliskosti sagledava se međuodnos geokulturne, vrijednosne, žanrovske i tematske bliskosti (Iwabuchi, 2002;La Pastina i Straubhaar, 2005 ;Straubhaar, 1991), kulturne djeljivosti narativa (Singhal i Udornpim, 1997), stupnja delokalizacije sadržaja (Straubhaar, 2007: 170) kao i stupnja njegove narativne propusnosti (Olson, 1999) i estetske bliskosti (Baran, 2017). Zapravo se razmatra lepeza elemenata kulturne bliskosti s medijski projektiranim imaginarijem određenog geokulturnog prostora (usp.:Rohn, 2011). Većina gledatelja neki udaljeniji geokulturni prostor dovoljno ili uopće ne poznaje iskustveno, nego uglavnom putem televizije kao transmodernog učitelja (Hartley, [1999] 2001). Kulturno univerzalniji će biti medijski tekst koji užitak kreira izravno budeći temeljne emocije (Rohn, 2011: 636). Melodrama je jedan od modusa izražavanja koji kreiraju upravo taj učinak; ona potencira bazične emocije široko čitljivim narativnim strategijama shematiziranja i polariziranja (Martín-Barbero, 1993: 116) pa je melodramatski diskurs pogodan za angažiranje publike u različitim kulturama (La Pastina i Straubhaar, 2005: 275). Njega ističu i simplificiraju svi tipovi sapunske opere (Ang, 1985;Martín-Barbero, 1995;Panjeta, 2014) pa Allen (1996: 112) podsjeća da "sapunice rutinski prelaze kulturne, političke i društvene granice". Pri tome su sapunice u užem smislu komercijalni proizvod Zapada, a telenovele, kao njihova izvedenica, "distinktivno nezapadni žanr" (Havens, 2005: 271).
Pri razmatranju kulturne bliskosti kulturni se kapital (Bourdieu, 1984) razmatra kao čimbenik aktivan u strukturiranju habitusa (Bourdieu, [1977] 2013: 72, 82–83) koji usmjerava odabire televizijske publike (Straubhaar, 2007: 202–206). Habitus pojedinca internalizirani je sustav "trajnih prenosivih dispozicija, strukturiranih struktura predisponiranih da funkcioniraju kao strukturirajuće strukture" (Bourdieu, [1977] 2013: 72) koji "integrirajući prošla iskustva, u svakom trenutku funkcionira kao matrica opažanja, vrednovanja i djelovanja" (Bourdieu, [1977] 2013: 82–83). Formira se pod utjecajem društvene okoline (Bourdieu, [1977] 2013), a sukreira ga kulturni kapital pojedinca kao njegova svojevrsna "kognitivna stečevina" (Bourdieu, 1984: 3) koja mu omogućuje tankoćutno opažati, odnosno osjećati, cijeniti ili biti kompetentnim iščitavati kulturne odnose i kulturne artefakte (Johnson, 1993: 7). Kulturni kapital pojedinca povezan je s ekonomskim i društvenim uvjetima socijalizacije, a akumulira se dugotrajnim procesom koji uključuje pedagoško djelovanje obitelji, obrazovanih članova određene društvene formacije te društvenih institucija (Bourdieu, 1984). Tri su pojavna oblika kulturnog kapitala (Bourdieu, 1986). Temeljni je otjelovljeni oblik. Riječ je o trajnim kulturnim dispozicijama kao sastavnom dijelu osobe, njegovog habitusa – o usvojenim znanjima i kulturnim kompetencijama, društvenim vještinama i slično (Bourdieu, 1986: 17–19). Kulturni kapital pojavljuje se i u objektiviranom obliku, u formi materijalnih objekata i medija za koje pojedinac, da bi ih konzumirao ili ovladao njima, mora posjedovati otjelovljeni kulturni kapital (Bourdieu, 1986: 19–20). Treći je pojavni oblik onaj institucionalizirani: riječ je o objektivizaciji kulturne kompetentnosti pojedinca u smislu akademskih kvalifikacija (Bourdieu, 1986: 20–21). Habitus pojedinca konstituirat će njegov ukus odnosno životni stil i ukupni način na koji sagledava društveni svijet (Bourdieu, 1984: 169–170). No s obzirom na to da je osobni habitus proizišao iz određenih ekonomskih i društvenih uvjeta koji pretpostavljaju različite načine odnošenja prema stvarnosti, određeni će habitus biti karakterističan za određene društvene skupine ili klase (Bourdieu, 1984: 5–6). Stoga ukus kao izraz habitusa, osim što "klasificira" (Bourdieu, 1984: 6), odnosno determinira među ostalim i medijske preferencije i 'izvore užitka' (Sherry, 2004), ujedno i klasificira samog klasifikatora; postoje distinkcije među skupinama pojedinaca, klasificiranih upravo klasifikacijama koje proizlaze iz njihova ukusa (Bourdieu, 1984: 6). Užitak jest temeljni motiv gledanja televizijskih serija, no za njegovo postizanje treba postojati usklađenost poruke i gledateljeve vještine dekodiranja kôdova koje priča nudi (Sherry, 2004). Ljudi uče razumjeti audiovizualne medije i percipiranjem sve složenijih kôdova postaju vještijima kao gledatelji (Bordwell, 1985: 30–35). Taj je proces determiniran vrstama audiovizualnih narativa kojima je gledatelj izložen (Shafer i Raney, 2012) i ukupnim gledateljevim kulturnim kapitalom koji utječe na ukuse i prakse kulturne potrošnje (Bourdieu, 1984), na opću kulturnu otvorenost i kozmopolitizam (Prieur i Savage, 2013) te na želju poznavanja i razumijevanja širokog spektra kulturnih oblika i praksi (Peterson i Kern, 1996;Peterson i Simkus, 1992). Zbog različitih habitusa gledatelja realna kulturna blizina ne mora nužno donijeti zadovoljstvom programom, dok istovremeno može postojati vrijednosna kulturna rezonancija i pozitivna identifikacija sa stranim serijama koje se doimaju privlačno, poželjno, a time i 'slično', 'blisko' (Iwabuchi, 2002: 133–135). Stoga unutar jedne nacionalne zajednice stupanj kulturne bliskosti s istim sadržajem varira od jedne skupine do druge (La Pastina i Straubhaar, 2005). Kulturni kapital tako utječe istodobno na preferencije prema temama i vrijednostima koje serije donose te na preferencije vezane uz njihovu narativnu kompleksnost. Bennett i dr. (2009) u UK-u nalaze preferencije prema sapunicama kod osoba najnižega stupnja kulturnog angažmana (niske sklonosti konzumiranju kulturnih proizvoda više i visoke kulturne vrijednosti, kao izraza kulturnog kapitala) te preferencije prema filmu i dramskim serijama (osobito književnim adaptacijama i povijesnim serijama) kod osoba srednje i visoko izraženog kulturnog angažmana. Bennett (2006; vidi i:Bennett i dr., 2009) u UK-u televizijske sadržaje kategorizira na one niskoga kulturnog statusa (kvizove/igre, sapunice, reality TV i govorno-estradne emisije), srednjega kulturnog statusa (klasične i situacijske komedije (sitcome), sport, policijske i detektivske serije, popularne kino filmove te emisije o kuhanju, vrtlarenju i uređenju doma) te one visokoga kulturnog statusa (vijesti, umjetničke programe, dokumentarce o povijesti i prirodi, književne adaptacije, kostimirane drame, tzv. ozbiljne drame i zahtjevne kino filmove). Jontes (2012) u Sloveniji nalazi tri skupine ukusa vezano za televizijske žanrove: 'domaći ukus' (govorno-estradne emisije, domaće serije, kvizovi/igre, telenovele, reality TV, kuharske i emisije o opremanju doma), 'informativni ukus' (vijesti, informativni dokumentarci i kultura/umjetnost) i 'strani ukus' (dokumentarni program i strane serije/filmovi). U kontekstu Bennettove (2006) kategorizacije žanrova Jontes (2012) primjećuje da je kod telenovela i slovenskih domaćih serija (kao tekstova niskoga kulturnog statusa) te ostalih u skupini 'domaći' (također niskoga kulturnog statusa), očita izrazita obrnuto proporcionalna povezanost preferencija i stupnja obrazovanja. Kod žanrova srednjega kulturnog statusa te razlike nisu značajne. Kod žanrova visokoga kulturnog statusa porast obrazovanja donosi više preferencije za dokumentarne i programe o kulturi i umjetnosti. Kuipers (2006) nalazi u žanru TV komedije razdiobu na tekstove visokoga i niskoga kulturnog statusa pri čemu kulturni kapital ima presudnu ulogu u preferencijama jer manje obrazovani ljudi ne razumiju komedije visokoga kulturnog statusa. Slično nalazima Krole i dr. (2020) u Hrvatskoj, Schlütz i Schneider (2014) u Njemačkoj nalaze izraženu sklonost prema stranim 'kvalitetnim serijama' kod mladih i obrazovanih gledatelja. Dakle kad je riječ o televizijskim serijama, komedije i drame podijeljene su na tekstove različitih kulturnih statusa, dok su sapunske opere u cijelosti niskoga kulturnog statusa. Ta kulturna valorizacija dijelom proizlazi iz specifičnih odlika narativa i ciljeva proizvodnje sapunske opere (Allen, 1996;Martín-Barbero, 1995), a dijelom i iz rodne pripadnosti njezine publike (Gledhill, 1997). Gledhill (1997: 345–350) upozorava na to da se iz prostora popularne kulture izdvajaju, rodno etiketiraju i nerijetko niže kulturno valoriziraju kulturni proizvodi i koncepti tradicionalno povezani sa ženama pa dolazi do nevidljive rodne podjele masovne kulture unatoč tome što se za etablirane vrijednosti smatra da imaju univerzalni status i da nisu povezane s rodom.
Izloženi teorijski koncepti bili su vodič u strukturiranju ovih istraživačkih pitanja:
Istraživačko pitanje 1 (IP1): Kakva je percepcija kulturne bliskosti s Turskom u segmentu vrijednosne bliskosti kod gledatelja TT-a, a kakva kod negledatelja TT-a?
Istraživačko pitanje 2 (IP2): Postoje li razlike u kulturnom angažmanu između gledatelja TT-a i negledatelja TT-a?
Istraživačko pitanje 3 (IP3): Postoje li razlike u televizijskim žanrovskim preferencijama između gledatelja TT-a i negledatelja TT-a?
3. Metoda
3.1. Sudionici i tijek istraživanja
Istraživanje sam 2021. godine provela među građanima Hrvatske starijima od 18 godina distribuirajući anketni upitnik putem društvene mreže Facebook. Već iz same teme istraživanja moglo se pretpostaviti da ono ne zadire u intimu ispitanika do mjere da bi se moglo očekivati da će izazvati neku štetu za njihovu psihološku dobrobit, na sudjelovanje u istraživanju pozvane su isključivo punoljetne osobe, a način prikupljanja podataka ispitanicima je jamčio anonimnost. U tom tipu istraživanja Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku ne zahtijeva ishođenje etičke suglasnosti. Tijekom samog istraživanja provođene su dobre prakse etičkog postupanja. Tijekom provođenja ankete nisu se prikupljali osobni podatci koji bi na bilo koji način omogućili identifikaciju bilo kojeg sudionika, a dobiveni su odgovori analizirani isključivo u skupnom obliku. Anketni upitnik kreiran je u istraživačkom računalnom programu SurveyMonkey koji omogućuje anonimnost i povjerljivost podataka. U pozivu za sudjelovanje građana u istraživanju navedeno je da se na ispunjavanje ankete pozivaju osobe starije od 18 godina te da je riječ o istraživanju čiji je cilj ispitati gledatelje serija o razlozima gledanja odnosno negledanja određenih vrsta serija, o bliskosti turske kulture te o ukusu vezano za druge televizijske emisije i druge oblike zabave i kulture. Također je navedeno da će rezultati istraživanja biti korišteni isključivo u znanstvene svrhe te da su odgovori sudionika posve anonimni i povjerljivi. Navedena je i elektronička adresa autorice za slučaj da bilo tko od ispitanika želi saznati dodatne informacije o samom istraživanju i njegovu provođenju. Na kraju su ispitanici zamoljeni da anketu proslijede dalje, uz sugestiju da uz njihovu pomoć upitnik ispune i njihovi bližnji koji vole serije, a nisu umješni u ispunjavanju digitalnih anketa.
Pristup odabiru uzorka ima odlike metode lančanog uzorkovanja (metode grude snijega). Takvo uzorkovanje putem Facebooka može biti izuzetno dobar nadomjestak za prikupljanje podataka znatno skupljim metodama (Baltar i Brunet, 2012). Na anketu je odgovorilo 1 208 ispitanika. Zbog nedostajućih odgovora ili neispravnog popunjavanja upitnika u obradu je uključeno 1 185 sudionika, podijeljenih u dvije skupine temeljem pitanja "Jeste li od onih koji vole i gledaju turske serije?". Gledatelja TT-a bilo je 316, a negledatelja 869. Većinu uzorka sačinjavale su žene, a među negledateljima TT-a čak 71.2 % ispitanika bilo je srednje dobi. U objema skupinama udio osoba s osnovnoškolskim obrazovanjem i studenata manji je od 10 %. Dok u skupini gledatelja TT-a obrazovne polarizacije nisu izražene, one su primjetne u skupini negledatelja TT-a. U toj je skupini izrazito mali udio ispitanika s osnovnoškolskim obrazovanjem (0.6 %; gledatelji TT-a: 6.3 %), a mali je i udio ispitanika sa završenom trogodišnjom strukovnom školom (3.2 %; gledatelji TT-a: 25.0 %). S druge strane, značajan je udio ispitanika s fakultetskim obrazovanjem (50.1 %; gledatelji TT-a: 22.2 %). Tablica 1. donosi podatke o demografskom sastavu uzorka.
3.2. Dizajn istraživanja, mjerni instrumenti i operativna određenja
Da bih istražila vrijednosnu kulturnu bliskost s Turskom (IP1), analizirala sam ljestvicu od osam izjava. Prve četiri izjave odnosile su se na percepciju sličnosti (Iwabuchi, 2002: 133–135) s turskom kulturom u smislu bliskosti mentaliteta, osobnih vrijednosti i preokupacija te odnosa u društvu, kao indikatora vrijednosne kulturne bliskosti (Iwabuchi, 2002;La Pastina i Straubhaar, 2005;Rohn, 2011;Straubhaar, 2007). Formirane su izjave: "Blizak mi je mentalitet ljudi u Turskoj (sličan je našemu)."; "Bliski su mi odnosi u društvu u Turskoj (slični su našima)."; "Ljudi u Hrvatskoj i Turskoj dijele iste preokupacije."; "Ljudi u Hrvatskoj i Turskoj dijele iste vrijednosti.". Ta je vrijednosna kulturna rezonancija povezana s percepcijom privlačnosti (Iwabuchi, 2002: 133–135). Stoga su se druge četiri izjave odnosile na subjektivnu procjenu privlačnosti Turske. Privlačnost određene zemlje (osim u privlačnosti investiranja) ogleda se u tome žele li ljudi tamo živjeti, trajno se ili privremeno preseliti u tu zemlju ili ju posjetiti (Kotler, Haider i Rein, 1993). Formirane su stoga izjave: "Mislim da bih se lako prilagodio/prilagodila na život u Turskoj."; "Mislim da je Turska privlačna zemlja."; "Rado bih posjetio/posjetila Tursku."; "Rado bih živio/živjela neko vrijeme u Turskoj.". Slaganje s izjavama mjereno je petostupanjskom Likertovom ljestvicom. Kao mjeru istaknute vrijednosne kulturne bliskosti odredila sam vrijednosti veće od 3. Faktorskom analizom ljestvice metodom glavnih osi uz oblimin rotaciju ekstrahirana su dva faktora, svaki od po četiri čestice (za listu čestica vidi Tablicu 2). Dobiveni su faktori Bliskost turske kulture i Privlačnost Turske (χ2Bartlett (36) = 4260.21, p < .001, KMO = .843) kojima je objašnjeno 57.9% varijance u manifestnim varijablama. Unutarnja konzistencija zadovoljavajuća je i za faktor Bliskosti turske kulture (α = .85) i za faktor Privlačnost Turske (α = .82).
Da bih istražila postoje li razlike u kulturnom angažmanu između gledatelja i negledatelja TT-a (IP2), formirala sam ljestvicu od devet pitanja koja osim pitanja o znanju stranih jezika (usp.:Krolo i dr., 2020) obuhvaća pitanja vezana za kulturni angažman: posjedovanje, konzumiranje ili afinitete prema kulturnim proizvodima višeg i visokog legitimiteta (usp.:Bennett i dr., 2009: 266–270; za listu čestica vidi Tablicu 4). Faktorska analiza ljestvice metodom glavnih osi rezultirala je jednim faktorom od osam čestica, operativno: Kulturni angažman (χ2Bartlett (36) = 4008.71, p < .001, KMO = .889) kojim je objašnjeno 46.9% varijance rezultata. Unutarnja pouzdanost zadovoljavajuće je visoka (α = .87). Deveto pitanje: "Na koliko stranih jezika u originalu možete pratiti filmove i serije ili čitati knjige?" nisko je zasićivalo glavni faktor pa nije uključeno u model, nego je zasebno razmatrano (operativno: Strani jezici). Na svako pitanje ponuđena su četiri odgovora tako da njihov odabir odražava četiri stupnja kontakta s ispitivanim indikatorima kulturnog angažmana ili poznavanja stranih jezika. To su: (1) nema kontakta (ne voli; ne posjeduje; ne posjećuje; nije čitao u posljednjih godinu dana; nema kućnu biblioteku, za mlade se može odnositi na roditeljski dom)/nije moguće pratiti sadržaje na stranom jeziku; (2) kontakt postoji (niti voli niti ne voli; posjećuje jednom godišnje ili rjeđe; čitao 1 – 5 knjiga; ima biblioteku do pedesetak knjiga bez priručnika)/moguće je pratiti sadržaje na jednom stranom jeziku; (3) srednje visok stupanj kontakta (voli umjereno; posjećuje ponekad; čitao 6 – 15 knjiga: biblioteka do dvjestotinjak knjiga)/moguće je pratiti sadržaje na jednom stranom jeziku odlično, a na drugom slabije; (4) visok stupanj kontakta (izuzetno voli; posjećuje često; čitao 16 i više knjiga; biblioteka veća od dvjestotinjak knjiga)/moguće je pratiti sadržaje na dva ili više stranih jezika.
Da bih istražila postoje li razlike u televizijskim žanrovskim preferencijama između gledatelja i negledatelja TT-a (IP3), istražila sam ukuse vezano za druge žanrove tako da su žanrovi najprije svrstani u kategorije prema njihovom kulturnom statusu i povezanosti s kulturnim kapitalom (operativno: Žanrovski kulturni stil). Sukladno uvidima Bennetta (2006), Jontesa (2012), Krole i dr. (2020) i Kuipers (2006) formirala sam tri početne kategorije (K), od kojih je svaka sastavljena od po nekoliko skupina programa. K1/niskog kulturnog statusa: domaći natjecateljski show programi; domaći reality programi; domaće telenovele. K2/srednjeg kulturnog statusa: američke policijske serije; klasične britanske serije prema literarnim predlošcima; filmovi laganijeg sadržaja; klasične situacijske komedije. K3/visokog kulturnog statusa: moderne američke situacijske komedije, moderne zahtjevne serije sa Zapada (KS); domaće serije koje obrađuju ozbiljne i teške teme (KS); zahtjevni i umjetnički filmovi. Da bih izbjegla nedoumice kod ispitanika, navela sam primjere emitirane na zemaljskoj televiziji u Hrvatskoj. Na svako su pitanje ponuđena tri odgovora koja odražavaju tri stupnja privlačnosti programa: (1) ne voli; (2) umjereno voli; (3) jako voli. Pri analizi ljestvice Žanrovskog kulturnog stila korištena je analiza glavnih sastavnica. Odluka o ekstrahiranom broju faktora odnosno komponenata donesena je temeljem kombinacije Kaiser-Guttman kriterija, Cattellova kriterija, smislenosti dobivenih faktora te prisutnosti visokih zasićenja samo na jednom faktoru ili komponenti. Analiza je rezultirala modelom s trima komponentama (χ2Bartlett (55) = 2987.87, p < .001, KMO = .788) kojima je objašnjeno 55.6 % varijance rezultata. Ekstrahirani Žanrovski kulturni stil koji sam nazvala Stilom niskog kulturnog statusa (SNKS) posve odgovara početnoj K1 (α = .74). Žanrovski Stil srednjeg kulturnog statusa (SSKS) uglavnom odgovara početnoj K2 (α = 0.59), ali ne sadržava klasične britanske serije, a sadržava moderne američke situacijske komedije. Žanrovski Stil visokog kulturnog statusa (SVKS) uglavnom odgovara početnoj K3 (α =0.70), ali ne sadržava moderne američke situacijske komedije, a sadržava klasične britanske serije. Cronbachov alfa K2 granično je zadovoljavajuće veličine (α = 0.59).
Povezanosti Kulturnog angažmana, Stranih jezika i obrazovanja sa Žanrovskim kulturnim stilovima te pojedinim skupinama sadržaja unutar njih provjerene su Pearsonovim koeficijentima korelacije. Razlike u snazi povezanosti Kulturnog angažmana sa Žanrovskim kulturnim stilovima provjerene su Steigerovim Z testom. Usporedbe rezultata čestica i ukupnih rezultata ljestvica između gledatelja i negledatelja TT-a provedene su Welchovim t-testovima za nezavisne uzorke. Usporedbe skupina u izraženosti Bliskosti turske kulture i Privlačnosti turske te Kulturnog angažmana i Stranih jezika, provedene su i uz kontrolu obrazovanja analizom varijance za nezavisne uzorke. Miješanom analizom varijance uz kontrolu obrazovanja utvrđeno je i razlikuju li se gledatelji TT-a od negledatelja po tome koje Žanrovske kulturne stilove preferiraju. Korištena je Greenhouse-Geisser korekcija zbog odstupanja od sfericiteta (χ2 (2) = 354.23, p < .001, ε = .79). Statistička obrada provedena je u programu SPSS, verzija 28.0 (2021, IBM Corp., Armonk, N.Y., USA).
4. Rezultati
Vrijednosna kulturna bliskost Turske mjerena je petostupanjskom ljestvicom: (1) nikako se ne slaže; (2) uglavnom se ne slaže; (3) niti se slaže, niti ne slaže; (4) uglavnom se slaže; (5) apsolutno se slaže (faktori: Bliskost turske kulture; Privlačnost Turske). T-test pokazuje statistički značajne razlike među skupinama kod mjerenih faktora, veličine efekta između srednje i velike (Bliskost turske kulture: d = 0.71; Privlačnost Turske: d = 0.77). Oba mjerena faktora kod ispitanika gledatelja TT-a su izražena (Bliskost turske kulture: M = 3.10, SD = 0.95; Privlačnost Turske: M = 3.90, SD = 0.83). Kod ispitanika negledatelja TT-a Bliskost turske kulture nije izražena (M = 2.48, SD = 0.78). Privlačnost Turske je izražena (M = 3.25, SD = 0.85), na način da je izražena privlačnost zemlje i njezinoga turističkog potencijala, dok privlačnost života u Turskoj nije izražena. Tablica 2 donosi listu čestica i pripadajuću deskriptivnu statistiku.
Obrazovanje je statistički značajno negativno povezano s rezultatima Bliskosti turske kulture (r = -.116, p < .001) i Privlačnosti Turske (r = -.070, p = .016) pa je provedena i analiza uz kontrolu obrazovanja. Ona pokazuje da ispitanici gledatelji TT-a postižu statistički značajno više rezultate na ljestvicama Bliskost turske kulture (F (1, 1178) = 106.69, p < .001, ηp2 = .083) i Privlačnost Turske (F (1, 1178) = 132.81, p < .001, ηp2 = .101), slabo izražene veličine efekta. Tablica 3 donosi deskriptivne podatke o razlikama između skupina uz kontrolu obrazovanja.
Stupnjevi kontakta s indikatorima kulturnog angažmana i stupnjevi poznavanja stranih jezika (faktori: Kulturni angažman; Strani jezici) mjereni su četverostupanjskom ljestvicom: (1) nema kontakta/ne može pratiti sadržaje na stranom jeziku; (2) kontakt postoji/može pratiti sadržaje na jednom stranom jeziku; (3) srednje visok stupanj kontakta/odlično prati sadržaje na jednom stranom jeziku, na drugom slabije; (4) visok stupanj kontakta/može pratiti sadržaje na dva ili više stranih jezika. T-test pokazuje statistički značajne razlike među mjerenim skupinama, kod faktora Kulturni angažman velike veličine efekta (d = 1.09), a kod pitanja Strani jezici srednje veličine efekta (d = 0.52). U skupini gledatelja TT-a razine niže od 2 (nema kontakta/ne poznaje se strani jezik) vezane su uz posjedovanje i čitanje knjiga, afinitete prema klasičnom baletu, operi i klasičnoj glazbi te posjete muzejima kao i uz mogućnost praćenja sadržaja na barem jednom stranom jeziku. Negledatelji TT-a ni kod jedne od ispitivanih čestica nisu ostvarili vrijednost nižu od 2, što upućuje na to da ukupno kontakt s višom i visokom kulturom postoji/mogu se pratiti sadržaji na barem jednom stranom jeziku. Tablica 4 donosi listu čestica i pripadajuću deskriptivnu statistiku o postignutim rezultatima.
Obrazovanje je statistički značajno povezano s rezultatima Kulturnog angažmana (r = .551, p < .001) i Stranih jezika (r = .321, p < .001) pa je provedena i analiza uz kontrolu obrazovanja. Ona pokazuje da sudionici koji gledaju TT postižu statistički značajno niže rezultate, vezano za Kulturni angažman uz srednje izraženu veličinu efekta (F (1, 1178) = 180.04, p < .001, ηp2 = .133), a vezano za pitanje Strani jezici, uz slabo izraženu veličinu efekta (F (1, 1178) = 24.39, p < .001, ηp2 = .020). Tablica 5 donosi deskriptivne podatke o rezultatima ljestvica uz kontrolu obrazovanja.
Provjera povezanosti obrazovanja, Kulturnog angažmana i Stranih jezika (kao indikatora kulturnog kapitala) s trima kategorijama Žanrovskog kulturnog stila pokazala je da je povezanost Kulturnog angažmana sa Stilom visokog kulturnog statusa (r = .606, p < .001) te Stilom srednjeg kulturnog statusa (r = .247, p < .001) statistički značajno pozitivnija od povezanosti Kulturnog angažmana sa Stilom niskog kulturnog statusa (r = -.524, p < .001; Stiegerov Z (SVKS/SNKS) = 37.20, p < .001); Stiegerov Z (SSKS/SNKS) = 32.86, p < .001). Povezanost kulturnog angažmana sa Stilom visokog kulturnog statusa statistički je značajno pozitivnija od povezanosti sa Stilom srednjeg kulturnog statusa (Stiegerov Z = 8.82, p < .001). Najveće pozitivne povezanosti između Kulturnog angažmana, Stranih jezika i obrazovanja s pojedinim Žanrovskim kulturnim stilovima ostvarene su sa Stilom visokog kulturnog statusa te potom Stilom srednjeg kulturnog statusa, dok sa Stilom niskog kulturnog statusa imaju negativne povezanosti. Te su povezanosti prikazane u Tablici 6.
Žanrovske preferencije mjerene su trostupanjskom ljestvicom privlačnosti programa razvrstanih u tri kategorije Žanrovskog kulturnog stila: (1) ne voli; (2) umjereno voli; (3) jako voli. T-test ukazuje na statistički značajne razlike između gledatelja i negledatelja TT-a i to kod Stila niskoga kulturnog statusa (d = 0.58) i Stila visokoga kulturnog statusa (d = 0.52) srednje veličine učinka, a kod Stila srednjega kulturnog statusa veličine učinka između male i srednje (d = 0.46). Najomiljeniji su sadržaji gledateljima TT-a domaće telenovele na RTL-u i Novoj TV Stila niskoga kulturnog statusa (M = 2.21, SD = 0.75), a negledateljima TT-a to su domaći i strani zahtjevni i umjetnički filmovi Stila visokoga kulturnog statusa (M = 2.41, SD = 0.64). Samo za domaće i strane filmove laganijeg sadržaja Stila srednjega kulturnog statusa rezultati ne ukazuju na statistički značajne razlike u preferencijama među ispitivanim skupinama (gledatelji TT-a: M = 2.13, SD = 0.61; negledatelji TT-a: M = 2.08, SD = 0.56). Riječ je, čini se, o kulturno najneutralnijim sadržajima od svih ispitivanih; jedino ta skupina sadržaja nije ni statistički značajno povezana s Kulturnim angažmanom, Stranim jezicima i obrazovanjem (vidi Tablicu 6); operativno ću je zvati 'kulturno neutralnom'. Ukupno, vrijednosti jednake ili veće od 2, koje ukazuju na prihvaćanje žanra, u skupini gledatelja TT-a ostvarile su dvije žanrovske skupine Stila niskoga kulturnog statusa i već spomenuta 'kulturno neutralna' žanrovska skupina filmova laganijeg sadržaja Stila srednjega kulturnog statusa, a u skupini negledatelja TT-a, sve četiri žanrovske skupine Stila srednjega kulturnog statusa i sve četiri žanrovske skupine Stila visokoga kulturnog statusa. Tablica 7 donosi deskriptivnu statistiku svih čestica za tri Žanrovska kulturna stila.
Obrazovanje je statistički značajno povezano sa Stilom niskoga kulturnog statusa (r = -.407, p < .001), Stilom srednjega kulturnog statusa (r = .197, p < .001) te Stilom visokoga kulturnog statusa (r = .371, p < .001). Provedena je stoga miješana analiza varijance uz kontrolu obrazovanja. Pronađen je statistički značajan interakcijski efekt velike veličine efekta (FGG (1.80, 59.82) = 257.28, p < .001, ηp2 = .179). Jednostavnim glavnim efektima utvrđeno je da sudionici gledatelji TT-a statistički značajno više vole Stil niskoga kulturnog statusa (F (1, 1178) = 255.50 p < .001, ηp2 = .178), a statistički značajno manje vole Stil srednjega kulturnog statusa (F (1, 1178) = 38.58, p < .001, ηp2 = .032) i Stil visokoga kulturnog statusa (F (1, 1178) = 204.27, p < .001, ηp2 = .148) nego sudionici negledatelji TT-a. Također je utvrđeno da sudionici gledatelji TT-a u različitoj mjeri vole različite Žanrovske kulturne stilove (FGG (1.42, 462.19) = 137.01, p < .001, ηp2 = .304). Usporedbe po parovima pokazale su da statistički značajno više vole Stil niskoga kulturnog statusa i Stil srednjega kulturnog statusa nego Stil visokoga kulturnog statusa (p < .001) te više vole Stil niskoga kulturnog statusa nego Stil srednjega kulturnog statusa (p = .029). I sudionici negledatelji TT-a u različitoj mjeri vole različite Žanrovske kulturne stilove (FGG (1.86, 1601.76) = 25.00, p < .001, ηp2 = .035). Oni značajno više vole Stil srednjega kulturnog statusa i Stil visokoga kulturnog statusa nego Stil niskoga kulturnog statusa (p < .001) te više vole Stil visokoga kulturnog statusa nego Stil srednjega kulturnog statusa (p = .012). Zaključno, gledatelji TT-a preferiraju Stil niskoga kulturnog statusa nad Stilom srednjega kulturnog statusa te Stil srednjega kulturnog statusa nad Stilom visokoga kulturnog statusa, a negledatelji preferiraju Stil visokoga kulturnog statusa nad Stilom srednjega kulturnog statusa te Stil srednjega kulturnog statusa nad Stilom niskoga kulturnog statusa. Deskriptivni podatci nalaze se u Tablici 8.
5. Rasprava
U istraživanju sam usporedila gledatelje TT-a i one koji to nisu: (IP1) po pitanju kulturne bliskosti Turske u segmentu vrijednosne bliskosti, (IP2) po pitanju odlika njihova kulturnog kapitala povezanih sa znanjem stranih jezika i kulturnim angažmanom te (IP3) po pitanju njihovog ukusa vezano za druge TV žanrove. Rezultati vezani za IP1 ukazuju na to da je obrazovanje negativno povezano s vrijednosnom kulturnom bliskošću Turske. No i uz kontrolu obrazovanja i bez nje, moji nalazi ukazuju i na to da gledatelji TT-a, za razliku od negledatelja, iskazuju izraženu vrijednosnu kulturnu bliskost Turske. Ispitanici gledatelji TT-a, za razliku od negledatelja, Tursku smatraju privlačnom za život i smatraju da su preokupacije, vrijednosti i mentalitet ljudi te odnosi u društvu u Turskoj slični našima, i tako iskazuju vrijednosnu bliskost Turskoj (Bennett i dr., 2009). Vrijednosna bliskost može se očitovati kao privrženost tradicionalnim vrijednostima (La Pastina i Straubhaar, 2005) ili kao "želja da se napokon bude moderan" (Iwabuchi, 2002: 118). Primjer TT-a pokazuje da isti tekst može imati oba ta sociokulturna čitanja unutar dvaju različitih društvenih konteksta. Priče TT-a su postupcima delokalizacije očišćene od kulturnih specifičnosti koje ometaju distribuciju na druga tržišta (Özalpman i Sarikakis, 2018), a potom su distributeri temeljem analiza ciljanih tržišta usmjeravali produkcije, vodili odabir glumaca i lokacija te upravljali razvojem scenarija (Beğendik, 2019). Kraidy i Al-Ghazzi (2013) naglašavaju da u TT-u prevladava "funkcionalna i čista autentičnost" koja je privlačna publici u različitim dijelovima svijeta. Turska televizijska industrija postala je izvozni proizvod, a uspjeh TT-a na međunarodnom tržištu svjedoči o tome da je turska kultura i identitet prepoznatljiv i privlačan širom svijeta. Rezultati vezani za IP2 ukazuju na to da su gledatelji TT-a, u usporedbi s negledateljima, više izloženi stranim jezicima i kulturama te imaju veći kulturni kapital. Ovi rezultati podržavaju zaključak da je gledanje TT-a povezano s razvojem jezičnih vještina i interkulturalne osviještenosti (Bennett i dr., 2009). Izloženost stranim jezicima i kulturama putem televizije može potaknuti gledatelje da razvijaju interes i otvorenost prema drugim kulturama. Gledatelji TT-a pokazuju veću sklonost prema učenju stranih jezika, putovanjima i interkulturalnom angažmanu u usporedbi s negledateljima. Rezultati vezani za IP3 ukazuju na to da gledatelji TT-a, u usporedbi s negledateljima, imaju različite preference i ukus vezano za druge TV žanrove. Dok negledatelji pokazuju veću sklonost prema domaćim TV žanrovima, gledatelji TT-a su otvoreniji prema stranim TV žanrovima. Ovi rezultati sugeriraju da gledanje TT-a utječe na promjenu ukusa i preferencija gledatelja te da se potencijalno mijenjaju konvencionalne norme i obrasce konzumacije TV sadržaja. Kraidy i Al-Ghazzi (2013) naglašavaju da u TT-u Turska nije prikazana nego projektirana, koristeći za takvu Tursku izraz Neo-Ottoman Cool. Riječ je o ironičnom izrazu za 'modernu' Tursku medijski projektiranu kao politički i kulturni hibrid islama i zapadne kulture koji kombinira naizgled kontradiktorne političke, ekonomske i sociokulturne elemente u jedinstven zavodljiv 'paket' (Kraidy i Al-Ghazzi, 2013: 18, 25–26). Za uspjeh TT-a u arapskim zemljama presudna je vrijednosna željena bliskost modernosti (Halaček, 2014;Kraidy i Al-Ghazzi, 2013). U TT-u emancipirana junakinja nastoji promijeniti arapske konzervativne patrijarhalne vrijednosti prema kojima je potlačenost supruge način iskazivanja odanosti suprugu i njegovoj obitelji, a diskriminacija žena ogleda se u favoriziranju rađanja muške djece, otežanim mogućnostima obrazovanja, poslovnoj diskriminaciji te u nasilju nad ženama (Halaček, 2014: 38–39). U kontekstu arapske kulture i društvenih odnosa TT "gledaju u budućnost i obraćaju se umu gledatelja u 21. stoljeću" (Kraidy i Al-Ghazzi, 2013: 21). Obiteljska su previranja temelj sapunske opere, no iznose se samo problemi "koji se mogu tolerirati i u konačnici oprostiti" (Modleski, 1979: 32). O kojem je spektru problema riječ, ovisit će o društvu koji tekst reflektira. U slučaju TT-a, usprkos pokušaju naglašavanja za arapsku kulturu liberalnih ideja, ipak ostaju izražene konzervativne patrijarhalne vrijednosti (Gündüz, 2020;Halaček, 2014). Narativi TT-a naglašavaju željenu bliskost bogatstva i uspjeha postignutog u patrijarhalnoj konzervativnoj kulturi i ističu obiteljske vrijednosti na način da stariji i religiozni likovi pružaju moralno sidro (Kaynak, 2015: 241), ljubav je isključivo heteroseksualna, a žena je u slabijoj poziciji i nižeg statusa od muškarca (Halaček, 2014: 40–41). Iako individualna čitanja TT-a mogu biti vrlo kompleksna (Halaček, 2014;Petrić, 2019a, 2019b,2019b), presudni je motiv gledanja serija užitak (Sherry, 2004), a popularni je užitak "prije svega užitak prepoznavanja" (Ang, 1985: 20). Istraživanja psihologije medija ukazuju na to da je užitak u gledanju serija usko povezan s identifikacijom s protagonistima, a nju je "teško odvojiti od okruženja i situacija u kojima se likovi susreću" (Busselle i Bilandzic, 2009: 322). Sukladno tekstualnim odlikama TT-a i nalazima psihologije medija, ekspertne analize upućuju na to da je u kontekstu hrvatske kulture i društvenih vrijednosti vrijednosna bliskost TT-a obrnutog, konzervativnog predznaka (Halaček, 2014: 42, 48). Kasapović (2012) TT naziva "nezapadnjačkim i neliberalnim protuindividualizmom", a Kaynak (2015: 238) sugerira percepciju TT-a na Balkanu kao regresivno konzervativno isticanje tradicionalnih vrijednosti.
Takva vrijednosna kulturna bliskost otvara pitanja o sociokulturnom sastavu hrvatske publike TT-a. Rezultati povezani s IP2 upućuju na to da su kulturni angažman i poznavanje stranih jezika povezani s obrazovanjem. Ipak, i uz kontrolu obrazovanja i bez nje, moji nalazi upućuju na to da su ukusi i prakse kulturne potrošnje, osobito oni povezani s 'visokom kulturom' (Bourdieu, 1984) poput posjedovanja ili čitanja knjiga, posjeta muzejima ili afiniteta prema klasičnom baletu, operi i klasičnoj glazbi, kod gledatelja TT-a slabije izraženi nego kod negledatelja. Suptilno iščitavanje kulturnih oblika se uči. Odnosno, percipiranjem sve složenijih kôdova postajemo vještiji gledatelji/čitatelji (Bordwell, 1985: 30–35) i rafiniraniji konzumenti kulturnih proizvoda (Bourdieu, 1984: 2–5). Ujedno, kulturni angažman kao jedan od načina akumuliranja kulturnog kapitala širi i naše ukupne vidike. Oni s višim kulturnim kapitalom ne samo da su "širi i pronicljiviji u svojim kulturnim praksama" (Prieur i Savage, 2013: 262), nego i ukupno svoj svijet shvaćaju šire od onih s nižim kulturnim kapitalom (Holt, 1997: 112). Stoga ne iznenađuje da se relativna uskoća u kulturnom angažmanu i poznavanju stranih jezika gledatelja TT-a u odnosu na negledatelje, ogleda i u njihovim žanrovskim preferencijama (IP3). Svaki žanr ocrtava neki osobit svijet i obrađuje specifičan spektar tema (Straubhaar, 2007: 138), a da bi ga prihvatila, publika sadržaj mora smatrati relevantnim, bliskim i prikladnim (Rohn, 2011: 633).
Najprije, kad je riječ o povezanostima Žanrovskih kulturnih stilova sa svim trima ispitivanim indikatorima kulturnog kapitala (obrazovanje, Kulturni angažman, Strani jezici), prema mojim nalazima najveće pozitivne povezanosti između Kulturnog angažmana, Stranih jezika te obrazovanja ostvarene su sa žanrovima Stila visokoga kulturnog statusa te potom Stila srednjega kulturnog statusa. Sa Stilom niskoga kulturnog statusa ovi indikatori kulturnog kapitala imaju negativne povezanosti. Kao specifičnost televizije osobito je izražena pozitivna povezanost upravo kulturnog angažmana (tek potom formalnog obrazovanja; usp.:Bennett, 2006;Jontes, 2012) sa Stilom visokoga kulturnog statusa i negativna povezanost sa Stilom niskoga kulturnog statusa. Uočeno je i da su domaći i strani filmovi laganijeg sadržaja (akcijski, vesterni, romantične komedije) Stila srednjega kulturnog statusa specifični po tome što su 'kulturno neutralni'. Jedino ta skupina sadržaja nije povezana s niti jednim od triju indikatora kulturnog kapitala i samo kod te skupine nema razlika u preferencijama između gledatelja i negledatelja TT-a. Ukupno, rezultati istraživanja povezanosti Žanrovskoga kulturnog stila i indikatora kulturnog kapitala u skladu su s ranijim nalazima u drugim europskim zemljama da će kulturni kapital utjecati na preferencije vezane za TV žanr (Bennett, 2006,Jontes, 2012) i kompleksnost narativa (Schlütz i dr., 2018;Schlütz i Schneider, 2014), kao i na to hoće li gledateljev identitet biti kozmopolitski ili lokalni (Krolo i dr., 2020;Straubhaar, 2007).
Rezultati povezani s IP3 upućuju na to da, i uz kontrolu obrazovanja i bez njega, gledatelji TT-a više vole Stil niskoga kulturnog statusa, a manje vole Stil srednjega kulturnog statusa i Stil visokoga kulturnog statusa od negledatelja TT-a. Ukupno, žanrovske preferencije gledatelja TT-a uskog su spektra. Oni osim TT-a prihvaćaju samo tri žanra: domaće telenovele i reality natjecanja (Stila niskoga kulturnog statusa) te 'kulturno neutralne' filmove laganijeg sadržaja (Stila srednjega kulturnog statusa). Riječ je o narativima jednostavnih kôdova, pri čemu su domaće telenovele i reality natjecanja izraženog i pojednostavljenoga melodramatskog diskursa i usmjereni na individualne potrage za uspjehom (za sapunice i telenovele vidi:Allen, 1996;Ang, 1985;Martín-Barbero, 1993; za reality televiziju vidi:Dovey, 2000). Ispitanici negledatelji TT-a pokazuju pak interes za sve ponuđene žanrove Stila srednjega kulturnog statusa i Stila visokoga kulturnog statusa (osam žanrova). Oni prihvaćaju širok raspon narativnih svjetova i načina na koji su priče ispričane. Ne vole samo žanrove Stila niskoga kulturnog statusa; ti žanrovi kao i TT ne rezoniraju s njihovim habitusom. Iščitavanja jednostavnih kôdova i primarnoga sloja značenja koji možemo shvatiti temeljem svoga uobičajenog iskustva (Bourdieu, 1984: 2–5), kao i uzak odabir estetskih tradicija (Peterson i Simkus, 1992: 168–169; vidi i:Peterson i Kern, 1996) te sklonost lokalnim i nacionalnim medijskim odabirima temeljenima na kulturnoj bliskosti, odlike su gledatelja s nižim kulturnim kapitalom (Straubhaar, 2007: 203).
S obzirom na to da većinu ispitanika u objema skupinama čine žene, rezultate ne možemo sagledavati iz perspektive rodne pripadnosti ispitanika ('sapunice kao ženski sadržaj'). S druge strane moji nalazi ipak upućuju i na žanrovsku bliskost TT-a sa svojim gledateljima jer su im domaće telenovele (od svih ponuđenih) najomiljeniji sadržaj. Svaka vrsta sadržaja kojoj se kontinuirano izlažemo stvara kognitivne matrice koje pamtimo (Shafer i Raney, 2012). Zbog takvog 'poznavanja žanra' gledatelji lako usvajaju i podržavaju inovacije unutar žanra koje osnažuju užitak gledanja (Shafer i Raney, 2012). Telenovele su u smislu svjetova koje kreiraju ipak nešto drukčije od zapadnih sapunica (Panjeta, 2014). Imaju specifičan predvidiv repertoar klasnih, moralističkih i svjetonazorskih konzervativnih polarizacija (Martín-Barbero, 1993: 134–137) i arhetipova koji osnažuju njihovu kulturnu djeljivost (Singhal i Udornpim, 1997;Straubhaar, 2007: 201), plasiranih u široko čitljivom generičkom visoko-melodramatskom kôdu (Ang, 1995: 98–99) koji barata specifičnim formulama i analogijama (Martín-Barbero, 1995;Panjeta, 2014). Za gledatelje latinoameričkih telenovela u Jugoistočnoj Europi bila su privlačna univerzalna tematska obilježja obiteljske drame i romantičnih uspona i padova na način koji ističe ruralnu prošlost i migracije u grad (tenzije između urbanog i ruralnog, modernosti i tradicije, društvene integracije i fragmentacije), snažno se usmjeravajući na željeni uspon na društvenoj ljestvici uglavnom povezan s realizacijom određenih osobnih i/ili intimnih odnosa (Straubhaar, 2007: 202). Te su teme nastavile razvijati i domaće telenovele (Vujnović, 2008), a svi su ti motivi danas prisutni kao privlačna snaga TT-a na istim prostorima (Gündüz, 2020). Došlo je do žanrovskih modifikacija koje se uglavnom ogledaju u značajnom porastu produkcijskih ulaganja i sve izraženijem kinematografskom efektu (sličnosti filmu), što dovodi do imerzivnosti i snažnijega subjektivnog osjećaja realizma priče (Panjeta, 2014) pa je TT svojim gledateljima zanimljiviji od latinoameričke telenovele popularne devedesetih godina 20. stoljeća ili niskobudžetne domaće inačice žanra (Okumus, 2020). No i TT je, kako primjećuju Kraidy i Al-Ghazzi (2013: 26), kao i ranije inačice telenovele, proizvod fenomena koje Martín-Barbero (1993) i García-Canclini (1994) nazivaju tiempos mixtos (pomiješanim vremenima). Riječ je o "sociokulturnim hibridima u kojima su pomiješani tradicionalno i moderno" (García-Canclini, 1994: 2) koji egzistiraju kao jedni od označitelja hibridnih tranzicijskih kultura u vremenu globalizacije koje laviraju između modernizacije i retradicionalizacije, kakvima pripada i Hrvatska (usp.:Mitrović, 2006). Moji rezultati to potvrđuju, ukazujući kod hrvatskih gledatelja TT-a na istodobno postojanje vrijednosne bliskosti (za europska mjerila) konzervativnom imaginariju Turske i žanrovsku bliskost upravo telenoveli kao nezapadnom tekstu koji široko čitljivim melodramatskim kôdom komunicira konzervativni patrijarhalni diskurs.
S obzirom na to da je istraživanje provedeno metodom snježne grude i ne obuhvaća reprezentativni uzorak, dobiveni se rezultati ne mogu generalizirati. Ipak, istraživanje je obuhvatilo sve dobne i obrazovne skupine odrasle populacije u Hrvatskoj. Vjerujem stoga da postignuti rezultati pružaju doprinos dubljem uvidu u sociokulturnu sliku hrvatskih televizijskih gledatelja. Pri kreiranju žanrovskih skupina koje sačinjavaju određeni Žanrovski kulturni stil nisam, zbog opsega upitnika, u obzir uzela sve televizijske žanrove, nego sam se usmjerila na najpopularnije zabavne i igrane žanrove (usp.:Bennett i dr., 2009;Krolo i dr., 2020).
6. Zaključak
Usporedila sam po prvi puta, na uzorku koji obuhvaća sve dobne i obrazovne skupine odrasle opće populacije, hrvatske gledatelje TT-a i one koji to nisu, i to vezano za vrijednosnu kulturnu bliskost s Turskom, za odlike njihova kulturnog kapitala povezane s kulturnim angažmanom i znanjem stranih jezika te vezano za njihov televizijski ukus. Ujedno sam, po prvi puta, na hrvatskom uzorku odrasle opće populacije klasificirala televizijske najpopularnije igrane i zabavne sadržaje u Stil niskoga kulturnog statusa, Stil srednjega kulturnog statusa i Stil visokoga kulturnog statusa te utvrdila povezanosti preferencija prema tim stilovima s kulturnim kapitalom. Istraživanje je provedeno među 1 185 ispitanika metodom lančanog uzorkovanja. Rezultati upućuju na to da gledatelji TT-a imaju snažnije izraženu vrijednosnu kulturnu bliskost s Turskom i slabijeg su kulturnog angažmana te poznavanja stranih jezika od negledatelja. Uskog su spektra žanrovskih preferencija, a najviše prema domaćim telenovelama, što ukazuje i na žanrovsku bliskost s telenovelom kao nezapadnom diskurzivnom kategorijom. Negledatelji TT-a imaju slabije izraženu vrijednosnu kulturnu bliskost s Turskom, ostvaruju viši stupanj kulturnog angažmana i bolje poznaju strane jezike od gledatelja TT-a. Prihvaćaju igrane žanrove Stila srednjega kulturnog statusa i Stila visokoga kulturnog statusa, a ignoriraju narative Stila niskoga kulturnog statusa. Vezano za kulturnu stratifikaciju povezanu s televizijskim ukusima, najveće, statistički značajne pozitivne povezanosti, nađene su između kulturnog angažmana, znanja stranih jezika i obrazovanja sa Stilom visokoga kulturnog statusa te potom sa Stilom srednjega kulturnog statusa. Sa Stilom niskoga kulturnog statusa te su povezanosti negativne. Istraživanje je donijelo novi uvid u sociokulturni profil hrvatskog gledatelja TT-a i ujedno proširilo domaće znanstvene spoznaje o povezanosti kulturnog kapitala i televizijskih odabira hrvatske publike vezano za širi spektar zabavnih i igranih žanrova. Dobiveni rezultati potvrđuju glavne postavke teorije kulturne bliskosti: kulturna bliskost pokazala se kao višeslojna, kulturni identiteti koji kreiraju preferencije prema nekom tipu serije i zemlji proizvodnje (pa tako i prema TT-u) iskazali su se kao kompleksni, a pokazalo se i da unutar iste nacije stupanj bliskosti s određenom stranom kulturom varira od jedne skupine do druge. Pri razmatranju televizijskih preferencija, pa tako i kulturne bliskosti s određenim sadržajem koja u određenoj mjeri (osobito dok se sadržaj nije udomaćio u medijskom prostoru) te preferencije determinira – ne samo obrazovanje, nego i kulturni angažman i poznavanje stranih jezika kao izrazi kulturnog kapitala gledatelja – pokazali su se razlikovnim obilježjima dviju skupina suprotstavljenih žanrovskih preferencija i različite subjektivne percepcije vrijednosne kulturne bliskosti Turske. Stoga koncept kulturnog kapitala nalazim eksplanatorno potentnim u razmatranju televizijskih ukusa i kulturne bliskosti. Nadam se da će moje istraživanje potaknuti inače slabo zastupljena domaća istraživanja te teme.