Stručni rad
Učestalost govorno-jezičnih poremećaja kod djece predškolske dobi
Sanja Kovačević
Sažetak
Najčešći poremećaji koji se javljaju kod djece predškolske dobi su poremećaj izgovora glasova, mucanje, jezične teškoće (usporen jezično- govorni razvoj; nedovoljno razvijen govor, nerazvijen govor, posebne jezične teškoće) i poremećaji glasa.
Dislalija ili poremećaj izgovora glasova najčešći je govorni poremećaj kod djece. Može se javiti samostalno ili prati neke druge govorne poremećaje. Očituje se kao izostavljanje glasova unutar riječi (npr. umjesto riba – dijete kaže iba), kao zamjena glasova nekim drugim glasovima (lane- jane) ili kao iskrivljen izgovor glasova. Dijete koje je navršilo 5, 5 godina trebalo bi ispravno izgovarati sve glasove.
Mucanje je poremećaj tečnosti govora koji karakteriziraju ponavljanja dijelova riječi ili rečenica, produljivanje glasova, zastoji u govoru te umetanje različitih glasova ili poštapalica.
Usporeni razvoj govora, zaostajanje u razvoju govora i nedovoljno razvijen govor dijagnoze su koje se odnose na neadekvatan razvoj govora, a terminologija se mijenja ovisno o kronološkoj dobi djeteta. Dijagnoza usporeni razvoj govora odnosi se na zaostajanje u vrijeme dok je govor još u razvoju tj. do tri, četiri godine; zaostao razvoj govora postavlja se kao dijagnoza kod djece koja se nalaze u dobi od tri do šest, sedam godina, dok dijagnozu nedovoljno razvijen govor nalazimo kod djece koja su navršila šest, sedam godina, ali im je govor pojmovno siromašan, rečenice kratke i agramatične. Posebne jezične teškoće nepoznatog su uzroka, a odnose se na djecu čije su jezične vještine siromašne u odnosu na dob djeteta i neverbalne sposobnosti.
U daljnjem tekstu prikazat će se vrsta i učestalost govorno- jezičnih poremećaja kod djece u Dječjem vrtiću Pahuljica, Gospić u razdoblju od 2008. – 2010.godine.
Ključne riječi
Hrčak ID:
310814
URI
Datum izdavanja:
7.1.2011.
Posjeta: 1.064 *