Stručni rad
https://doi.org/10.17234/Croatica.67.9
SLUŠANJE SLIKA ILI SAMOSVOJNA DOMENA IMAGINARNOG U PJESMAMA ANE BRNARDIĆ, KREŠIMIRA BAGIĆA I MARKA POGAČARA
Nataša Govedić
; Akademija dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Fantastično ili visoko metaforično kao autorska orijentacija u književnosti mahom se ponaša kao deregulator, odnosno eksplicitni ili implicitni polemičar s konvencijama pripovijedanja, kako na razini žanrova, tako i na razini stila, teme, jezika. Fantastično može i ne mora biti politički subverzivno (alternativni poredak uvijek može biti i konzervativniji i anarhičniji od postojećih), ali definitivno nas uvodi u zonu kolebanja između standardiziranog i nestandardiziranog opisa nekog poretka. S obzirom na to da je fantastično po Kathryn Hume (2017: 1000) "svaki otklon od dogovorne stvarnosti, autohtona književna pobuda koja se iskazuje u bezbroj varijacija, od čudovišta do metafore", mogli bismo reći i da je fantastično ili prema Marivauxovoj terminologiji "domena imaginarnog", shvaćena i kao Ricouerova "živa" ili radikalna metafora, neizostavni i dapače konstitutivni element poetskog diskursa. No ovdje nas zanima kako poezija kao slušanje slika ili poezija koja stalno proširuje i neprekidno stvara vlastitu domenu imaginarnog, odnosno na koji je način viz-akustički eksperiment povezan s nekom vrstom transformativne geste, onoga što T. S. Eliot (govoreći o Baudelaireu) naziva "prvim intenzitetom" poezije, odnosno s mogućnošću da vidimo, čujemo ili osjetimo još neisprobane, eksperimentalne poretke percepcije. Trag fantastičnog u ovom se tekstu provjerava na stihovima Ane Brnardić, Krešimira Bagića i Marka Pogačara.
Ključne riječi
metafora kao uzorak fantastičnosti; imaginacija; pjesnička slika; viz-akustičnost; predjezičnost; Ana Brnardić; Krešimir Bagić; Marko Pogačar
Hrčak ID:
315185
URI
Datum izdavanja:
14.3.2024.
Posjeta: 100 *