Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.52685/pihfb.50.1(99).7
Stojkovićeva zahvala Dubrovniku i pohvala mudrosti. Uz 600. obljetnicu nastanka autografa Erit tibi gloria (1424.)
Demian Papo
; Odsjek za filozofiju, Filozofski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Hrvatska
Sažetak
Točno šest stoljeća nakon njegova nastanka, svjetlo dana napokon je ugledao latinski autograf poznat po početnim riječima Erit tibi gloria koji je 1424. godine povodom javnog obraćanja sugrađanima u svrhu zahvaljivanja na materijalnoj pomoći za studiranje u Padovi i Parizu napisao dubrovački dominikanac Ivan Stojković (oko 1390./1395. – 1443.). U ovom broju časopisa Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine prvi je put objavljen cjeloviti, jezično dorađen i kritičkom aparaturom opremljen prijepis tog autografa, kao i njegov prijevod na hrvatski jezik. Zahvaljujući tome, ostvareni su preduvjeti za analiziranje njegova sadržaja i za vrednovanje dosadašnjih spoznaja o njemu.
Iz sadržaja autografa proizlaze podaci koji opovrgavaju dosadašnje tvrdnje koje su o njemu zabilježili teolozi, crkveni povjesničari i filozofi. Naime, sadržaj autografa upućuje na to da je Stojkovićev boravak u Dubrovniku bio višemjesečan, a ne, kako se dosad tvrdilo, vrlo kratak. U tom je gradu Stojković boravio od ranog proljeća do kasne jeseni 1424. godine. Osim toga, sugrađanima se obratio na svetkovinu Luke evanđelista u srijedu 18. listopada 1424. godine, a ne, kako smo dosad doznavali, u nedjelju 1. listopada. Iako ga se dosad žanrovski općenito klasificiralo govorom te teološkim govorom ili propovijedi, struktura i sadržaj autografa upućuju na to da je riječ o prijelaznom obliku propovijedi karakterističnom za početak 15. stoljeća, pri čemu su u njoj istodobno prisutna obilježja srednjovjekovne tematske propovijedi i antičkog epideiktičkog ili panegiričkog govora.
O Stojkovićevoj su propovijedi dosad prevladavale sljedeće odredbe: 1) Njome je Stojković inicirao osnivanje studiuma generale u Dubrovniku, koji bi bio prva takva ustanova u Hrvatskoj (Šanjek); 2) Ona je miljokaz hrvatske filozofske tradicije (Martinović); 3) Njome je započela hrvatska renesansa (Martinović). No te su odredbe, kao što će se ispostaviti iz ovoga teksta, potpuno netočne.
Ipak, Stojkovićevoj propovijedi pripada značajno mjesto u hrvatskoj filozofskoj baštini, i to zato što je u cijelosti prožeta filozofskim sadržajem. To se posebice oči¬tuje u obradi dviju središnjih tema propovijedi: iskazivanje zahvalnosti (gratiarum actio) i pohvala mudrosti (laudes sapientie). Prva se odnosila na primanje i davanje dobročinstava (benefitium), kao i na darežljivost (liberalitas) i zahvalnost (gratitudo), koje proizlaze upravo iz dobročinstava, dok se druga odnosila na mudrost (sapientia). Prilikom obrade tih tema uočljiva je Stojkovićeva upućenost u filozofska učenja, ali i sklonost pojedinim filozofima, posebice Aristotelu, Tomi Akvincu, Ciceronu i Seneki.
Ključne riječi
Ivan Stojković; Erit tibi gloria; dobročinstva; darežljivost; zahvalnost; mudrost; hrvatska filozofska baština
Hrčak ID:
318164
URI
Datum izdavanja:
18.6.2024.
Posjeta: 0 *