Medicina Fluminensis, Vol. 60 No. 3, 2024.
Stručni rad
https://doi.org/10.21860/medflum2024_319216
Difuzijsko oslikavanje tuboovarijskog apscesa magnetskom rezonancijom - literaturni pregled
Thomas Ferenc
orcid.org/0000-0002-4917-9270
; University Hospital Merkur, Clinical Department of Diagnostic and Interventional Radiology, Zagreb, Croatia
*
Jelena Popić
; University Hospital Dubrava, Clinical Department of Diagnostic and Interventional Radiology, Zagreb, Croatia; University of Zagreb, School of Medicine, Zagreb, Croatia
* Dopisni autor.
Sažetak
Cilj: Sustavno interpretirati obilježja tuboovarijskog apscesa (engl. tubo-ovarian abscess; TOA) na snimkama magnetske rezonancije (engl. magnetic resonance; MR), procijeniti učinkovitost difuzijskih sekvencija (engl. diffusion-weighted imaging; DWI) u oslikavanju tuboovarijskog apscesa i njegovu razlikovanju od tumorskih masa jajnika. Materijali i metode: Pregled PubMed/MEDLINE, Web of Science i ResearchGate proveden je korištenjem ključnih riječi: Tubo-ovarian abscess i Diffusion-weighted magnetic resonance imaging. Prilikom pretrage nisu primijenjena jezična ograničenja ili ograničenja glede godine publikacije. Uključni kriteriji odnosili su se na radove koji su vrednovali ulogu MR-a i DWI-ja u analizi tuboovarijskog apscesa, kao i u razlikovanju TOA-e od tumorskih masa jajnika. Studije koje su odgovarale uključnim kriterijima, recenzirane su u cijelosti. Rezultati: Odabrano je 14 studija. Tuboovarijski apsces obično se prezentirao kao multilokularna, cistična, zdjelična masa s heterogeno visokim intenzitetom signala na mjerenim snimkama T2 te niskim intenzitetom signala na mjerenim snimkama T1 s karakterističnim „znakom penumbre“ na mjerenim snimkama T1. Nakon primjene kontrastnog sredstva mogla se uočiti rubna imbibicija debele stijenke, kao i imbibicija septa. Tuboovarijski apsces tipično je pokazivao hiperintenzitet na DWI sekvencijama te hipointenzitet na mapi pojavnih difuzijskih koeficijenata (engl. apparent diffusion coefficient; ADC) s nižim ADC vrijednostima cistične i višim ADC vrijednostima solidne komponente u usporedbi s malignim tvorbama jajnika. Tuboovarijski apsces je u odnosu na novotvorine jajnika veličinom bio manji i češće je pokazivao invaziju u okolne zdjelične organe i dilataciju jajovoda. U usporedbi s drugim slikovnim metodama, DWI je imao najveću osjetljivost, specifičnost, pozitivnu prediktivnu vrijednost i točnost u razlikovanju TOA-e od tumora adneksa. Zaključak: Dodatak DWI sekvencija s ADC vrijednostima unaprjeđuje detekciju, karakterizaciju i ukupnu dijagnostičku točnost tuboovarijskog apscesa i njegovu distinkciju od malignih novotvorina jajnika. Korištenje DWI-ja u kombinaciji s konvencionalnim MR sekvencijama obavezno je za procjenu tuboovarijskog apscesa.
Ključne riječi
apsces; difuzijsko oslikavanje magnetskom rezonancijom; novotvorine jajnika; zdjelična upalna bolest
Hrčak ID:
319216
URI
Datum izdavanja:
1.9.2024.
Posjeta: 324 *