Pregledni rad
Pajasen [Ailanthus altissima (mill.) swingle] ‒ od namjerne sadnje do invazivne vrste
Maja Novak
; Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu, Centar za zaštitu bilja, Zagreb
*
Nenad Novak
; Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu, Centar za zaštitu bilja, Zagreb
* Dopisni autor.
Sažetak
Pajasen (Ailanthus altissima (Mill.) Swingle) prvi je put unesen u Europu prije više od 270 godina iz Kine. Zbog brzog rasta i lijepog lišća koje se izgledom razlikovalo od autohtone vegetacije, popularnost ove biljne vrste i zanimanje za nju brzo je raslo, te je pajasen postao najčešće sađeno drvo u Europi. Osim kao ukrasna egzotična biljka, pajasen se koristio u šumarstvu i za kontrolu erozije. Danas je prepoznat kao jedna od najinvazivnijih drvenastih vrsta unutar urbanih, ruralnih i prirodnih ekosustava u mnogim dijelovima svijeta, pa se nalazi na popisu 100 najgorih invazivnih vrsta. Osim u Europi, pajasen je postao invazivan i na svim ostalim kontinentima, osim na Antarktici. Na EPPO Listi invazivnih biljnih vrsta nalazi se od 2004. godine, uz još 34 terestričke vrste, a naveden je i na preliminarnom popisu invazivnih alohtonih biljnih vrsta u Hrvatskoj. Prvi pisani zapisi o nalazima pajasena u Hrvatskoj stari su preko 150 godina. Ta je vrsta zabilježena u svim županijama, uključujući i Grad Zagreb, na 29 otoka i poluotoku Pelješcu. Izrazito je invazivan, a posebno mu odgovaraju devastirana staništa na kojima prostor osvaja puno brže od ostalih vrsta. Brzim i agresivnim širenjem mijenja okoliš, narušava stabilnost ekosustava, izravno utječe na biološku raznolikost te nepovratno utječe na sastav prirodnih staništa. U stabilnim ekosustavima pajasen se manje širi. Posebno su osjetljivi izolirani ekosustavi, poput otoka kojima Hrvatska obiluje. Prisutan je u mnogim zaštićenim područjima u kojima može biti počinjena najveća šteta.
Ključne riječi
strana vrsta; bioraznolikost; ekosustav; introdukcija; rasprostranjenost
Hrčak ID:
321654
URI
Datum izdavanja:
13.9.2024.
Posjeta: 89 *