Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

https://doi.org/10.38003/zrffs.17.3

Igra iz(a) ogledala: od mimeze do autorske re-kreacije u odabranim djelima Sylvije Plath, Vlade Gotovca i Nama Junea Paika

Ivana Dizdar ; Sveučilište u Splitu, Filozofski fakultet


Puni tekst: engleski pdf 278 Kb

str. 67-87

preuzimanja: 0

citiraj

Puni tekst: hrvatski pdf 278 Kb

str. 67-87

preuzimanja: 0

citiraj


Sažetak

Propitkujući mimetički karakter umjetnosti, s jedne strane, te moć i granice stvaralačke imaginacije, odnosno autorskoga stvaranja riječju i slikom, s druge strane, cilj je ovoga rada pokazati kako se u odabranim književnim radovima i videouradcima autori koriste motivom i ‘mehanizmom’ ogledala kako bi – neovisno o autorskom opusu, podrijetlu i mediju u kojem stvaraju – odaslali istu poruku: gledatelj i gledano (pošiljatelj i primatelj) ne stoje u binarnoj opoziciji, već se međusobno preslikavaju u neprestanoj igri između nadzora i introspekcije, duhovnosti i tehnologije, prostora intime i (kontra)hegemonije (novih) medija. Rad analizira i kontekstualizira pjesmu „Mirror“ Sylvije Plath napisanu 1961. godine, zatim „Raport stražara iz Pompeja“ Vlade Gotovca, pjesmu objavljenu u zbirci Osjećanje mjesta 1964. godine, te najpoznatiji videouradak, odnosno još uvijek postavljanu instalaciju „oca videoarta“, Nama Junea Paika, pod nazivom „TV Buddha“, prvi put postavljenu 1974. godine. Uvažavajući funkcije jezika Romana Jakobsona, u radu će se nastojati pokazati kako su u tekstualnim i vizualnim medijima jezici umjetnosti u prvome planu u cilju slanja snažnih i neprestano re-kreirajućih poruka primatelju koji tako postaje suautor. Pri tome ogledalo služi i kao motiv i kao alat ili mehanizam kojim se ispituje odnos između pošiljatelja, poruke i primatelja. Obje uloge ogledala tako upućuju na autoreferencijalni potencijal umjetnosti. Uz metodologiju psihoanalize Jacquesa Lacana i poststrukturalističke ideje Jacquesa Derridae o „prenošenju označitelja“ (odnosno „preskakanjem“ izravnog odnosa označeno – označitelj), analiza će pokazati moguće metamorfoze (lirskoga) subjekta i posljedične skokove u re-kreaciji identiteta čitatelja/gledatelja, pri čemu se umjetnost još jednom pokazuje kao prostor za igru i pomicanje granica slobode.

Ključne riječi

(umjetnički) identitet; (kontra)hegemonija; masovni i novi mediji; odraz(i); sloboda

Hrčak ID:

324145

URI

https://hrcak.srce.hr/324145

Datum izdavanja:

18.12.2024.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 0 *