Izvorni znanstveni članak

https://doi.org/10.22210/suvlin.2024.098.03

Leksička sinestezija u hrvatskome jeziku

Tatjana Pišković ; Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb *
Antea Hrenović ; Osnovna škola Rapska, Zagreb

* Dopisni autor.

Sažetak

U prvom dijelu rada sažimaju se osnovne spoznaje o sinesteziji kao neurološkoj pojavi, nakon čega se
sinestezija tumači iz lingvističke perspektive i određuje kao leksički mehanizam. Terminom sinestezija u
neurologiji se označava osobita i rijetka ljudska sposobnost združene percepcije koja proizlazi iz urođene
mogućnosti sjedinjavanja osjetâ iz različitih osjetilnih domena u jedinstven osjet. Ljudi koji vide obojene
zvukove, osjećaju okus boja, doživljavaju bol ili orgazam u određenoj boji ili na kakav drukčiji način povezuju
podražaje iz različitih osjetilnih domena nazivaju se sinestetima. Neurolozi izdvajaju pet osnovnih
manifestacija neurološke sinestezije: obojene nizove (npr. sinesteti vide crvena slova ili plave brojeve
iako su otisnuti crnom bojom), obojenu glazbu (npr. ritam, timbar i akord izazivaju sinestetima doživljaj
boje), afektivnu percepciju (npr. bol, milovanje i šamar izazivaju sinestetima doživljaj boje), nevizualna
združivanja (npr. sinesteti osjećaju gorke zvukove ili slane mirise) i prostorne sekvencije (npr. mjesece u
godini sinesteti doživljavaju kao trodimenzionalne objekte). Jezik je glavni pokretač neurološke sinestezije,
ali neurološka sinestezija nije kognitivni izvor leksičke sinestezije. Neurološka sinestezija sposobnost je
rijetkih pojedinaca da združuju podražaje iz različitih osjetilnih domena u jedinstven osjet, a leksička je
sinestezija opći jezični mehanizam koji omogućuje izvođenje sekundarnih značenja polisemnih leksema.
Leksičku sinesteziju razumijevamo kao sintagmatsko povezivanje riječi kojima se primarna leksička
značenja odnose na različite osjetilne domene, pričem jedna sastavnica sintagme zadržava primarno
značenje, a druga aktivira sekundarno značenje izlazeći iz svoje primarne osjetilne domene (npr. topao glas,
hladne boje, kiseo osmijeh, sladak miris). Četiri su osnovna cilja ovoga rada: prvo, isključiti neurološku sinesteziju
kao kognitivno ishodište leksičke sinestezije i naglasiti da ona izvire iz konceptualne metafore; drugo, u skladu
s postuliranjem konceptualne metafore kao kognitivnog mehanizma koji omogućuje realizaciju leksičke
sinestezije odbaciti spekulacije o njezinoj utemeljenosti na konceptualnoj metonimiji; treće, sastaviti
opsežan katalog hrvatskih primjera leksičke sinestezije i opisati taj, dosad zanemarivan, mehanizam
deriviranja sekundarnih značenja polisemnih hrvatskih leksema; četvrto, oblikovati ljestvicu osjetilnih
modaliteta za hrvatski jezik. Na temelju ekscerptiranih hrvatskih sinestetskih sintagma koje povezuju
pridjev i imenicu izolirali smo osnovne vrste sinestetskih transfera u hrvatskom jeziku i procijenili
njihovu učestalost. Potaknuti uvidima Stephena Ullmanna o dominantnim tendencijama pri sinestetskim
transferima, oblikovali smo ljestvicu osjetilnih modaliteta za hrvatski jezik: DODIR→ OKUS→ MIRIS
→ VID→ SLUH.

Ključne riječi

leksička sinestezija; hrvatski jezik; neurološka sinestezija; ljestvica osjetilnih modaliteta; polisemija; konceptualna metafora

Hrčak ID:

324633

URI

https://hrcak.srce.hr/324633

Datum izdavanja:

20.12.2024.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 0 *