Stručni rad
https://doi.org/10.31745/s.74.2
Glagoljica u javnome životu i kulturi na otocima Cresu i Lošinju
Anton Bozanić
; Župa Uznesenja B. D. Marije, Omišalj, Hrvatska
Sažetak
U istraživanju povijesti glagoljične pismenosti na Cresu i Lošinju, koja seže barem do 11. stoljeća (Valunska ploča), glagoljica je bila u neprestanoj uporabi sve do druge polovice 18. stoljeća, unatoč uporabi latinskoga kao bogoslužnoga jezika u središtu biskupije Osoru, tj. osorskoj katedrali. Glagoljicom se široko koristilo u svim okolnim mjestima te je ona oblikovala javni život i kulturu otočnoga stanovništva. Najveća otočna naselja Mali Lošinj i Veli Lošinj čuvaju mnoge glagoljične rukopise, uključujući matične knjige pisane na hrvatskome jeziku i glagoljici do druge polovice 18. stoljeća, kad je mletačka vlast naložila promjenu u administrativnim poslovima. Ograničavanje uporabe glagoljice državna vlast započela je 1611. godine zabranom daljnje uporabe glagoljice u knjigama crkvenih bratovština. U radu je stavljen poseban naglasak na hrvatskoglagoljični notarijat koji je, kao javna institucija, bio ravnopravan latinsku i talijansku notarijatu urbanih sredina. Na Lošinju je djelovalo najmanje petnaest notara koji su pisali hrvatskim jezikom i glagoljičnim pismom, a sačuvani su protokoli samo dvojice iz Veloga Lošinja. Riječ je o spisima koji su objavljeni pod naslovom Glagoljski lošinjski protokoli notara Mikule Krstinića i Ivana Božićevića (1564 – 1636), a obuhvaćaju 642 dokumenta koji pružaju uvid u različite aspekte života i gospodarstva, osvjetljavaju povijesne događaje s otoka te razjašnjavaju izvorne hrvatske nazive lošinjskih naselja doprinoseći u konačnici razumijevanju izvornoga hrvatskog nasljeđa i identiteta otočana.
Ključne riječi
Cres; Lošinj; svećenici glagoljaši; glagoljične matične knjige; hrvatskoglagoljični notarijat; mletačka vlast; zabrana glagoljice; identitet stanovništva Kvarnera
Hrčak ID:
325726
URI
Datum izdavanja:
31.12.2024.
Posjeta: 27 *