Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.31745/s.74.8
Obnova češkoga crkvenoslavenskoga: Liturgija Josefa Vajsa (1922.)
Vladislav Knoll
orcid.org/0000-0001-5112-2903
; Slovanský ústav AV ČR, Prag, Češka
Sažetak
U ovome se članku donosi opis lingvističkoga rada Josefa Vajsa na razvoju i stvaranju novih inačica crkvenoslavenskoga za hrvatsku i čehoslovačku sredinu. Nastojimo pratiti promišljanja Josefa Vajsa o karakteru liturgijskoga jezika u dvadesetome stoljeću i smjestiti ga u kontekst razvoja hrvatskoga crkvenoslavenskog i novocrkvenoslavenskih idioma. Iako se usredotočujemo na glavno djelo Josefa Vajsa, posvećeno uspostavi nove češke ili čehoslovačke inačice crkvenoslavenskoga u njegovu Služebniku iz 1922., donosimo kratke jezične usporedbe brojnih tekstova toga razdoblja tiskanih i u hrvatskoj i u češkoj sredini. Stoga rad može poslužiti i kao kratka povijest hrvatskih i čeških crkvenoslavenskih tekstova na početku 20. stoljeća. Analiza njegova praškog Služebnika pokazuje da je Josef Vajs u tom tekstu pokušao spojiti vrlo različite jezične elemente: jezična je osnova teksta hrvatski novocrkvenoslavenski jezik Vajsova prerađenog izdanja Rimskoga misala Dragutina Parčića, a njoj su pridružene odabrane značajke (staro)crkvenoslavenskih tekstova sa zapadnoslavenskoga prostora (Kijevski i Praški fragmenti) i obilježja crkvenoslavenskoga jezika koji su koristili pravoslavni i grkokatolički vjernici u Zakarpatju (unijatski aspekt jezika Vajsova Službenika), te jasne referencije na suvremeni češki i slovački.
Ključne riječi
crkvenoslavenski; novocrkvenoslavenski; hrvatski crkvenoslavenski; češki crkvenoslavenski; glagoljica; Josef Vajs
Hrčak ID:
325730
URI
Datum izdavanja:
31.12.2024.
Posjeta: 23 *