Studija slučaja
https://doi.org/10.21857/mjrl3uopj9
Neonatalna supraventrikularna tahikardija (SVT) – prikaz 2 slučaja
Vinko Vrdoljak
; Division of Neonatology, Department of Obstetrics and Gynecology, „Sestre Milosrdnice“ University Hospital Center, Zagreb, Croatia
*
Lorita Mihovilović Prajz
; Division of Neonatology, Department of Obstetrics and Gynecology, „Sestre Milosrdnice“ University Hospital Center, Zagreb, Croatia
Edi Paleka Bosak
; Division of Neonatology, Department of Obstetrics and Gynecology, „Sestre Milosrdnice“ University Hospital Center, Zagreb, Croatia
Stella Radina Jurčić
; Division of Neonatology, Department of Obstetrics and Gynecology, „Sestre Milosrdnice“ University Hospital Center, Zagreb, Croatia
Katarina Bojanić
; Division of Neonatology, Department of Obstetrics and Gynecology, „Sestre Milosrdnice“ University Hospital Center, Zagreb, Croatia
Nikola Krmek
; Department of Pediatrics, Division of Cardiology, Nephrology and Rheumatology with Immunology, “ Sestre Milosrdnice“ University Hospital Center, Zagreb, Croatia
* Dopisni autor.
Sažetak
Neonatalna supraventrikularna tahikardija (SVT) značajno je hitno medicinsko stanje koje karakterizira abnormalno brzi srčani ritam koji nastaje iznad ventrikula. Obično se očituje kao atrioventrikularna reentrant tahikardija (AVRT) i predstavlja dijagnostički i terapijski izazov u neonatologiji. Rano prepoznavanje i odgovarajuće liječenje ključni su za poboljšanje ishoda.
Prikazi slučajeva
Ovaj rad opisuje dva slučaja neonatalne SVT. Prvi slučaj uključuje žensko novorođenče s dijagnozom perzistentne fetalne tahikardije u 31. tjednu trudnoće. Unatoč sveobuhvatnoj majčinoj antiaritmičkoj terapiji, uključujući sotalol, bisoprolol, digoksin i flekainid, tahikardija je trajala, što je zahtijevalo porod u 37. tjednu i naknadne neonatalne intervencije. Novorođenčetu je bila potrebna kombinacija antiaritmika, uključujući propranolol, propafenon i amiodaron, kako bi se postigao i održao sinusni ritam. Klinički tijek bio je dodatno kompliciran ranom neonatalnom sepsom i infekcijom humanim herpesvirusom 6 (HHV-6).
Drugi slučaj opisuje muško novorođenče rođeno sa poviješću sumnje na fetalnu tahiaritmiju i kongenitalne anomalije, uključujući Wolff-Parkinson-Whiteov (WPW) sindrom i nasljednu sferocitozu. Postnatalne epizode SVT-a liječene su adenozinom i režimom antiaritmika, uključujući propranolol, metoprolol i sotalol. Unatoč ponovljenim epizodama SVT i anemiji koja zahtijeva transfuziju, novorođenče je postiglo održivu remisiju SVT prije otpusta.
Rasprava
Liječenje neonatalne SVT naglašava stabilizaciju, završetak akutne epizode i prevenciju recidiva. Vagalni manevri, adenozin i sinkronizirana kardioverzija prva su linija akutne terapije. Dugoročno liječenje često zahtijeva višestruke antiaritmičke lijekove prilagođene pojedinom novorođenčadi. Spontano povlačenje SVT-a očekuje se u većini slučajeva unutar prve godine života, smanjujući dugoročno oslanjanje na farmakološku terapiju.
Zaključak
Ovi slučajevi naglašavaju složenost neonatalnog liječenja SVT-om, uključujući međudjelovanje majčinih i neonatalnih intervencija, rizike antiaritmijskih terapija i potrebu za multidisciplinarnom suradnjom. Rana dijagnoza i prilagođene strategije liječenja ključni su za poboljšanje neonatalnih ishoda, osobito u prisutnosti komorbidnih stanja poput WPW sindroma i sepse. Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se poboljšali terapijski protokoli i optimizirali ishodi za ovu ranjivu populaciju.
Ključne riječi
supraventrikularna tahikardija; Neonatologija; Aritmije, srčane; Sredstva protiv aritmije; Wolff-Parkinson-Whiteov sindrom
Hrčak ID:
326031
URI
Datum izdavanja:
20.12.2024.
Posjeta: 0 *