Izvorni znanstveni članak

Ambulantna kardiovaskularna rehabilitacija nakon akutnog infarkta miokarda

Žaklina Muminović ; Poliklinika za prevenciju kardiovaskularnih bolesti i rehabilitaciju Srčana, Zagreb, Hrvatska

Sažetak

Uvod: Akutni infarkt miokarda vodeća je manifestacija
ishemijske bolesti srca. Uz adekvatno liječenje
i pridržavanje mjera sekundarne prevencije,
kardiovaskularna rehabilitacija povoljno utječe na
preživljavanje, pobol i kvalitetu života kardioloških
bolesnika.
Cilj: Prikazati oporavak bolesnika nakon akutnog infarkta
miokarda koji su bili uključeni u program ambulantne
kardiovaskularne rehabilitacije.
Materijali i metode: Retrospektivno su analizirani podaci
iz otpusnih pisama i povijesti bolesti 474 bolesnika koji
su, nakon prvog akutnog infarkta miokarda, bili uključeni
u standardni program ambulantne kardiovaskularne
rehabilitacije. Prikupljeni su sljedeći podaci: demografski
podaci (dob i spol), vrijeme od akutnog infarkta miokarda
do trenutka uključenja u program kardiovaskularne
rehabilitacije u danima, anamnestički podaci o
prisutnostima čimbenika kardiovaskularnog rizika
(arterijskoj hipertenziji, dislipidemiji, pušenju cigareta,
dijabetesu, vrijednosti indeksa tjelesne mase), pozitivna
obiteljska anamneza te prisutnost komorbiditeta. Za
samoprocjenu anksioznosti i depresivnosti korištena je
Ljestvica bolničke anksioznosti i depresije kod prijema
i otpusta. Prikupljeni su i podaci o broju sudjelovanja
na terapijskom vježbanju te rezultati podnošenja
opterećenja na ergometrijskom testiranju kod prijema i
otpusta iz programa kardiovaskularne rehabilitacije.
Rezultati: Bolesnici najmlađe dobne skupine (od 30 do
50 godina) prosječno su započeli rehabilitaciju nakon
69,5 dana, a najstariji bolesnici (>70) tek nakon 107
dana od akutnog infarkta miokarda. Najčešći čimbenici
rizika bili su displidemija (85,6 %) i vrijednost indeksa
tjelesne mase viša od 25 (85,2 %), Povišena anksioznost
bila je registrirana kod 9,7 % a depresivnost kod 10.6%
bolesnika prilikom prijema a, prilikom otpusta se
anksioznost smanjila na 5,9%, a depresivnost na 7,8%.
Bolesnici u dobi do 60 godina redovitije dolaze u odnosu
na bolesnike starije dobne skupine (p=0,005). Analiza
rezultata ergometrijskog testiranja prema spolu utvrdila
je da žene postižu statistički manje opterećenje u MET
ima u odnosu na muškarce u testiranju kod prijema i
prilikom otpusta iz programa (p=0,000).
Zaključak: Potrebno je educirati bolesnike o važnosti
pravovremenog i redovitog sudjelovanja u standardnom
programu ambulantne kardiovaskularne rehabilitacije
te o potrebi nastavka tjelesne aktivnosti i nakon
rehabilitacije.

Ključne riječi

akutni infarkt miokarda, kardiovaskularna rehabilitacija, anksioznost, depresija, tjelesna aktivnost

Hrčak ID:

330850

URI

https://hrcak.srce.hr/330850

Datum izdavanja:

5.5.2025.

Posjeta: 55 *