Filologija, No. 83, 2024.
Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.21857/mwo1vcrjly
Sanjariti na kajkavskom: o granicama književnoga opusa Jakoba Lovrenčića
Bojana Schubert
Sažetak
U radu smo se bavili književnim opusom Jakoba Lovrenčića (1787./88. – 1842.), jednoga od posljednjih autora iz sjeverozapadne Hrvatske koji su pisali kajkavskim književnim jezikom i na nj prevodili prije no što je došlo do hrvatskoga jezičnoga preporoda i ujedinjenja svih Hrvata u književnom jeziku zasnovanu na štokavštini. Na temelju postojeće literature i arhivskih istraživanja propitivali smo opseg Lovrenčićeva stvaralaštva. Naime, u glavnini literature pripisano mu je 8 naslova koje je preveo ili kompilirao prema njemačkim uzorima: dvije drame Rodbinstvo, 1822. i Presud zvrhu stališa i roda, 1830., dvije zbirke moralno-didaktičkih pripovijedaka Kratka dobreh držanjih pripovedanja, 1824. i Kratka deset zapovedih božjih pripovedanja I., 1825., roman Adolf iliti kakvi su ljudi, 1833. te zbirka pripovijedaka i anegdota Petrica Kerempuh iliti Čini i živlenje človeka prokšenoga, 1834. Izvorni su Lovrenčićevi tekstovi tek dvije prigodnice Pesma domoljubna prep. g. Imbrihu Vojskec, 1834. i Pesma domoljuba. Prepoštuvanomu Gospodinu Pavlu Mravinec, 1839. Tom je Lovrenčićevu korpusu Denis Peričić 1997. pridodao još jedno djelo – lutrijsku sanjaricu Nove senje vsem lotarije igrašem alduvane iz 1838. U svom radu, koji je uglavnom ostao ispod radara hrvatske filologije, Peričić opisuje tu zanimljivu knjižicu smatrajući mogućim da je također u pitanju izvorni Lovrenčićev tekst. Da bismo potvrdili ili odbacili tu tezu, u radu smo se bavili poviješću igara na sreću, prvim spomenom lutrije u nas te sličnim sanjaricama koje su napisane u susjednim nam zemljama, osobito u onodobnoj Italiji i Habsburškoj Monarhiji, te smo pokazali da su Nove senje sasvim sigurno prijevod/preradba iz njemačkoga izvornika, najvjerojatnije iz jednoga od izdanja Stockove male ilustrirane sanjarice (Stock's kleines illustriertes Persisch-Egyptisches Traum-Buch) koja je tijekom 19. i 20. stoljeća u mnogo izdanja objavljena u Beču. S obzirom da nismo pronašli sačuvani primjerak stariji od Lovrenčićeva teksta, Nove senje usporedili smo s mlađim izdanjem Stockove male sanjarice i našli pozamašan broj podudarnosti, od strukturnih i sadržajnih do grafičkih, zbog čega smatramo da Nove senje nipošto nisu Lovrenčićev izvorni tekst. Čini nam se mogućim ipak da je on autorom uvodne pjesme Preopomenek koju (jedino) i potpisuje.
Osim toga, u radu smo otklonili mogućnost da je Lovrenčić preveo dvije sjemenišne drame s kraja 18. i početka 19. stoljeća koje su se za poklada prikazivale na zagrebačkom Kaptolu. Naime, u Katalogu rukopisa NSK Šime Jurić naveo je Lovrenčićevo ime na mjestu prevoditelja dviju rukopisnih drama: Igrokaz imenuvan Vitezović i njegov sin, 1796. i General Vitezović i njegov sin Rittmeister, 1809. Stariju dramu Lovrenčić nije mogao prevesti jer mu je tada bilo 8 ili 9 godina, a na temelju usporedne analize rukopisa Lovrenčićeva i onog anonimnog prevoditelja mlađe drame, smatramo da ni tu ne možemo govoriti o Lovrenčiću kao prevoditelju.
U posljednjem smo se poglavlju bavili manje poznatim II. izdanjem Lovrenčićeva Petrice Kerempuha koje je objavljeno sedam godina nakon autorove smrti, 1849. To je izdanje zanimljivo zato što je štokavizirano u Varaždinu, ali su u njem prisutni još mnogobrojni kajkavski jezični ostaci po čemu zaključujemo da ga je štokavizirao kajkavac. U prilog toj tezi ide, primjerice, nepoznavanje razlike i kolebanje između č i ć, koje i dan-danas muči većinu kajkavskih govornika, ali i druge značajke poput deminucije imenica, sporadično zadržavanja tipičnoga kajkavskog protetskog v- (npr. vuho) i sl.
Redaktorova upotreba štokavskih leksema svojstvenih istočnim štokavskim govorima (npr. pendžer za oblok), ili leksema svojstvenih južnim štokavskim i čakavskim govorima (čaća [sic!] za japica) pokazuje da je prelazak na štokavštinu sredinom 19. stoljeća Varaždincima predstavljao, u najmanju ruku, izazov.
Ključne riječi
Jakob Lovrenčić, bibliografija, atribucija, Nove senje, Petrica Kerempuh, štokavizacija
Hrčak ID:
332790
URI
Datum izdavanja:
27.6.2025.
Posjeta: 470 *