Gubitak sluha
Prezbiakuzija, gubitak sluha povezan sa starenjem, najčešći je uzrok gubitka sluha odraslih i starijih osoba (Tu i Friedman, 2018). Ovaj oblik senzoneuralnog gubitka sluha rezultat je degenerativnih promjena u pužnici i drugim dijelovima slušnog sustava. Obično se očituje kao obostrano, simetrično smanjenje sluha koje postupno zahvaća visoke, a kasnije srednje i niske frekvencije (Baker, 1986; Tičinović, 1991). Problemi u komunikaciji kod prezbiakuzije najčešće se primjećuju nakon 50. godine života, iako su promjene u visokim frekvencijama moguće već nakon 20. godine života (Zahnert, 2011). Uzroci prezbiakuzije uključuju metaboličke promjene, oštećenje slušnih stanica zbog izloženosti buci, gubitak opskrbe krvlju u pužnici, degeneraciju živčanih vlakana (Ciorba i sur., 2012). Povećanje životnog vijeka i demografske promjene u društvu pridonose sve većoj prevalenciji prezbiakuzije, osobito u starijoj populaciji. Slušne poteškoće često imaju ozbiljne posljedice na fizičko, funkcionalno i psihološko blagostanje osobe. Osobe s gubitkom sluha često se suočavaju s poteškoćama u percepciji govora, ograničenjima u društvenim interakcijama, smanjenjem radne produktivnosti i poteškoćama u svakodnevnim aktivnostima, što može dovesti do socijalne izolacije, depresije, anksioznosti i kognitivnog pada (Dalton i sur., 2003). Iako trenutačne rehabilitacijske opcije, poput slušnih pomagala i kohlearnih implantata, mogu značajno poboljšati objektivnu audiološku sliku razine sluha, rezultati istraživanja o kvaliteti života osoba s kohlearnim implantatom ili slušnim pomagalom nisu konzistentni. Razlike u rezultatima proizlaze iz uključivanja sudionika različitih dobnih skupina u istraživanje, te upotrebe različitih generičkih i specifičnih instrumenata za procjenu kvalitete života (QoL). Zbog navedenog, teško je donositi zaključke o kvaliteti života osoba s gubitkom sluha. Kvaliteta života predstavlja širok koncept koji obuhvaća fizičko i mentalno stanje, društvene odnose, profesionalno zadovoljstvo i opću dobrobit pojedinca (Felce i Perry, 1995). Velik broj istraživanja potvrđuje negativan utjecaj prezbiakuzije na kvalitetu života, ali i potencijal rehabilitacijskih intervencija za poboljšanje kvalitete života nakon gubitka sluha (Boothroyd, 2007; Kotby i sur., 2008; Williamson i Fried, 1996). Istraživanja, također, navode negativan utjecaj gubitka sluha na kogniciju i pojavu depresivnih simptoma (Kochkin i Rogin, 2000), no nije jasno kakav je utjecaj implementacije slušnog pomagala ili kohlearnog implantata na kogniciju i depresivne simptome. Iako je pretpostavka da implementacija tehnološkog pomagala pozitivno utječe na kvalitetu života, nije jasno jesu li pozitivni učinci stalni ili samo privremeni. Stoga je cilj ovog rada provesti sustavni pregled literature o utjecaju različitih rehabilitacijskih opcija na kvalitetu života osoba s prezbiakuzijom.
Holistički pristup rehabilitaciji odraslih i starijih osoba s gubitkom sluha
U holističkom pristupu rehabilitaciji sluha odraslih osoba nastoji se smanjiti utjecaj gubitka sluha na funkciju, aktivnosti, sudjelovanje i kvalitetu života integracijom senzorne intervencije, edukacijom, perceptivnim treningom i savjetovanjem (Svjetska zdravstvena organizacija, engl. World Health Organisation, WHO). Senzorna intervencija, koja uključuje dodjelu tehnoloških pomagala, poput slušnih aparata i kohlearnih implantata, često je prvi korak u rehabilitaciji (Boothroyd, 2007). Cilj je osigurati čujnost govornog zvuka, uz očuvanje ugode i kvalitete percipiranog zvuka, omogućujući time bolje razumijevanje govora u različitim uvjetima. Međutim, istraživanja pokazuju da sama senzorna intervencija ne jamči uvijek optimalne ishode, zbog razlike između objektivne koristi od pomagala i subjektivne procjene pacijenata (Boothroyd, 2007; Noe i sur., 2004). Osim senzorne intervencije, perceptivni trening ima ključnu ulogu u poboljšanju slušnih i slušno-vizualnih vještina potrebnih za percepciju govornog jezika. Takav trening, često nazivan "slušni trening", usmjeren je razvijanju vještina potrebnih za bolje razumijevanje govora, osobito u izazovnim uvjetima. Ipak, individualne razlike u ishodima često ovise o očekivanjima i motivaciji korisnika, što može dovesti do selektivnog ili potpunog nekorišenja pomagala (Boothroyd, 2007). Savjetovanje, kao dio holističkog pristupa, omogućuje osobama s gubitkom sluha da podijele svoje osjećaje, rasprave o praktičnim izazovima i istraže rješenja za emocionalne i društvene posljedice gubitka sluha (Boothroyd, 2007). Cilj savjetovanja nije samo rješavanje funkcionalnih deficita, već i unapređenje sudjelovanja i kvalitete života unatoč preostalim poteškoćama. Na taj način holistički pristup integrira tehničke, edukativne i psihološke aspekte rehabilitacije, te se pruža cjelovita podrška osobama s gubitkom sluha. Za učinkovitu rehabilitaciju gubitka sluha ključno je osigurati tehnološku podršku, koja će omogućiti poboljšanje slušne funkcije i percepcije govora. Tehnološka pomagala, poput slušnih aparata i kohlearnih implantata, predstavljaju temelj senzorne intervencije unutar holističkog pristupa. Njihova uloga nije samo obnova čujnosti zvukova, već i stvaranje uvjeta za bolje sudjelovanje u svakodnevnim aktivnostima, te poboljšanje kvalitete života. U nastavku slijedi pregled ključnih karakteristika i primjene ovih pomagala u rehabilitaciji osoba s gubitkom sluha.
Slušna pomagala
Slušna pomagala (SP) predstavljaju ključni alat u rehabilitaciji gubitka sluha, a njihova učinkovitost ovisi o vrsti i stupnju oštećenja sluha (Sprinzl i Reichelmann, 2010). Danas su dostupna u različitim oblicima i veličinama, uključujući tradicionalne iza uha, unutar zvukovoda, potpuno u zvukovodu i modele s otvorenim prilaganjem, pri čemu moderni uređaji često uključuju višesmjerne mikrofone za bolje prepoznavanje govora u bučnom okruženju. Tehnološki napredak omogućio je razvoj dviju vrsta elektronike u SP-ima: analogne i digitalne. Analogna slušna pomagala primaju zvučne valove putem mikrofona, pretvaraju ih u električne signale, pojačavaju ih i prenose prema bubnjiću. Ova pomagala su često jeftinija, koriste linearni model pojačanja i mogu se prilagoditi za različite slušne situacije. Nasuprot tome, digitalna slušna pomagala nude širi spektar mogućnosti, uključujući automatsku prilagodbu različitim okruženjima, smanjenje akustične povratne sprege i pozadinske buke, te premještanje visokih frekvencija u frekvencijske regije koje korisnik bolje čuje. Digitalni uređaji omogućuju i bežični prijenos zvuka, te naprednu kontrolu višestrukih mikrofona za poboljšanje prostornog sluha. Istraživanja govore u prilog poboljšanju sluha osoba s prezbiakuzijom (Mulrow i sur., 1992; Hanratty i sur., 2000). Nadalje, Park i Park (2017) navode da nakon implementacije slušnog pomagala dolazi do značajnog poboljšanja u percepciji govora osoba s prezbiakuzijom. Međutim, jedan od ključnih izazova u primjeni SP-a kod starijih osoba jest njihovo prihvaćanje. Estetski čimbenici i stigma povezana s uporabom SP-a često otežavaju njihovo korištenje. Prema procjenama, samo 20 % potencijalnih korisnika SP-a odlučuje kupiti uređaj, dok 25–40 % korisnika prestaje redovito koristiti pomagala ili ih koristi samo povremeno (Sprinzl i Reichelmann, 2010). Ograničena korist od SP-a, također, može biti povezana s fiziološkim čimbenicima, te pacijenti s reduciranom dinamičkom snagom osjećaju nelagodu pri glasnijem zvuku, što je čest problem kod senzorineuralnog gubitka sluha.
Kohlearni implantati
Kohlearni implantati (KI) predstavljaju značajnu alternativu osobama s težim gubitkom sluha, koje ne mogu postići zadovoljavajuću funkcionalnu korist pomoću slušnih pomagala (Sprinzl i Riechelmann, 2010). Dok slušna pomagala djeluju pojačavanjem zvuka, kohlearni implantati funkcioniraju tako da zaobilaze zvukovod, srednje uho i dlačne stanice u pužnici, te izravno stimuliraju slušni živac. Ova metoda zahtijeva funkcionalan slušni živac kako bi bila učinkovita. Kohlearni implantati prenose zvuk putem mikrofona na vanjskom dijelu uha, koji pretvara akustičke signale u električne impulse. Ovi impulsi se magnetskom zavojnicom prenose na unutarnji dio sustava i dalje prema elektrodama u pužnici. Stimulacija elektroda različitih dijelova pužnice omogućuje prepoznavanje različitih frekvencija zvuka, time se olakšava percepcija govora. Većina starijih korisnika ima jednostrane kohlearne implantate, iako su bilateralni implantati ili bimodalna konfiguracija (kohlearni implantat na jednom uhu, slušno pomagalo na drugom) također česta opcija (Sprinzl i Riechelmann, 2010). Ova rješenja omogućuju dodatne binauralne prednosti, poput poboljšane percepcije govora u buci i boljeg prostornog sluha (Sprinzl i Reichelmann, 2010). Brojna istraživanja pokazuju da kohlearni implantati mogu značajno poboljšati prepoznavanje govora i kvalitetu života starijih korisnika. Nakajima i suradnici (2000) ispitali su uspješnost kohlearnih implantata ugrađenim pacijentima starijim od 65 godina i mlađim korisnicima. Rezultati pokazuju slične ishode u prepoznavanju govora u tišini, dok su stariji korisnici postigli lošije rezultate pri prepoznavanju govora u buci i pri većim brzinama govora. Slično tome, Leung i suradnici (2005) ustanovili su da trajanje gluhoće, a ne dob, značajnije utječe na uspješnost kohlearnih implantata. Zanimljivo je da su stariji korisnici s duljim trajanjem gluhoće ostvarili bolje rezultate od mlađih korisnika s kraćim trajanjem gluhoće. Studija Cambrona (2006), također je potvrdila značajno poboljšanje percepcije govora nakon ugradnje kohlearnog implantata pacijentima starijim od 65 godina, dok starost nije imala značajan utjecaj na postoperativnu izvedbu.
Utjecaj gubitka sluha na kvalitetu života
Kvaliteta života definirana je kao opća dobrobit koja uključuje objektivne pokazatelje i subjektivne procjene fizičke, materijalne, socijalne i emocionalne dobrobiti, s razinom osobnog razvoja i smislenih aktivnosti, a sve to vrednuje se prema osobnom sustavu vrijednosti (Felce i Perry, 1995). Objektivna, subjektivna i razina osobnog razvoja su u međusobnoj dinamičkoj interakciji. Promjene u nekim objektivnim aspektima života mogu utjecati na zadovoljstvo, osobne vrijednosti, ili na oboje. Slično tome, promjene u vrijednostima mogu utjecati na zadovoljstvo i potaknuti promjene u nekim objektivnim okolnostima. Na isti način, promjena u osjećaju zadovoljstva može dovesti do preispitivanja vrijednosti i životnog stila. Osim što međusobno utječu jedni na druge, tri razine mogu se mijenjati i neovisno, pod utjecajem vanjskih čimbenika. Ti vanjski čimbenici mogu uključivati genetsko, socijalno i materijalno nasljeđe, dob i sazrijevanje, razvojnu povijest, zaposlenje, utjecaj vršnjaka i referentne točke, te druge socijalne, ekonomske i političke varijable. S obzirom na to da su sva tri elementa koja definiraju kvalitetu života podložna vanjskim utjecajima, za bilo koji sustav mjerenja koji pretendira obuhvatiti kvalitetu života nužno je procijeniti sva tri elementa. Poznavanje jednog elementa ne može predvidjeti druge, jer odnosi među njima možda neće ostati konstantni. U slučaju osoba s gubitkom sluha, kvaliteta života često je značajno narušena zbog poteškoća u komunikaciji koje onemogućavaju normalnu interakciju s drugima (Tatović i sur., 2011). Kada gubitak sluha nije adekvatno tretiran, posljedice su dalekosežne i uključuju emocionalne, ponašajne i kognitivne smetnje (Fortunato i sur., 2016). Osobe s netretiranim gubitkom sluha često doživljavaju usamljenost, depresiju, anksioznost, frustraciju, smanjenje samopouzdanja, te se povlače iz socijalnih situacija, što dodatno smanjuje kvalitetu njihova života (Chew i Yeak, 2010).
Mjerenje kvalitete života
Mjerenje zdravlja i kvalitete života povezane sa zdravljem (HRQOL) postaje sve važnije za procjenu ishoda zdravstvenih programa i intervencija. Guyatt i suradnici (2007) definirali su HRQOL kao koncept kojim se nastoji izmjeriti subjektivno mišljenje pojedinca o vlastitom zdravlju u fizičkim, psihološkim i socijalnim dimenzijama. Ovaj pokazatelj postaje posebno važan kada se istražuju učinci zdravstvenih intervencija. HRQoL ne samo da mjeri kliničke ishode, već uključuje i emocionalnu, socijalnu i funkcionalnu dimenziju života pacijenata, time pruža širu sliku o njihovoj općoj dobrobiti. U kontekstu tehnoloških pomagala kod osoba s gubitkom sluha, HRQoL omogućuje procjenu njihovih učinaka na pacijentovo svakodnevno funkcioniranje, komunikacijske vještine, socijalnu uključenost, emocionalno stanje i percepciju vlastite kvalitete života. Tako, HRQoL postaje ključni indikator uspješnosti ugradnje tehnološkog pomagala, jer ne samo da mjeri tehničke aspekte poput sluha, već i njihove šire posljedice na život pacijenata, pomažući u razumijevanju stvarnih koristi ove intervencije. Kvalitetu života kod osoba s gubitkom sluha moguće je procijeniti različitim instrumentima (Felce i Perry, 1995; Monzani i sur., 2008), koji se dijele na generičke ljestvice za procjenu kvalitete života i specifične ljestvice za procjenu kvalitete života osoba s gubitkom sluha.
Generičke ljestvice za mjerenje kvalitete života osoba s gubitkom sluha Glasgow Benefit Inventory
Glasgow Benefit Inventory (GBI, Robinson i sur., 1996), opći je instrument za mjerenje ishoda prema pacijentima, te je stekao široku primjenu u otorinolaringologiji. GBI je dizajniran za upotrebu samo jednom nakon intervencije, kao mjera promjena povezanih s određenim kirurškim ili medicinskim zahvatom. Upitnik, koji pacijenti mogu ispuniti putem intervjua ili samostalno, ima 18 pitanja na koja se odgovara na Likertovoj skali od pet stupnjeva, a ocjenjuju se promjene u zdravstvenom stanju nakon bilo koje intervencije. Odgovori se skaliraju kako bi se dobio rezultat u rasponu od −100 (najlošiji ishod), preko 0 (nema promjena), do +100 (najbolji ishod). Analiza glavnih komponenti pokazuje da se pitanja pouzdano podijele na tri različite podskale. Dvanaest pitanja koja se odnose na opće promjene u zdravstvenom stanju, uključujući promjene u psihosocijalnom statusu, označena su kao "Opće". Tri dodatna pitanja odnose se na količinu potrebne socijalne podrške u vezi s promatranim stanjem ("Socijalno"), dok preostala tri pitanja obuhvaćaju promjene u fizičkom zdravstvenom stanju, uključujući potrebu za lijekovima i broj posjeta liječniku ("Fizičko").
WHOQoL
WHOQoL (Svjetska zdravstvena organizacija, engl. World Health Organization, WHO) multidimenzionalni je instrument kojim se procjenjuje kvaliteta života i obuhvaća subjektivnu percepciju pojedinca o vlastitom životu, uzimajući u obzir njihove ciljeve, očekivanja, standarde i zabrinutosti. Pri tome, WHOQoL uzima u obzir fizičko zdravlje, psihološko stanje, razinu neovisnosti, društvene odnose, osobna uvjerenja i odnos s okolinom. Procjena kvalitete života temelji se na holističkom pristupu koji se sastoji od više dimenzija. Fizičko zdravlje uključuje energiju, bol i mobilnost, dok psihološko zdravlje obuhvaća emocije, samopoštovanje i kognitivne sposobnosti. Društveni odnosi fokusiraju se na podršku i bliskost s drugima, dok okolišni čimbenici uključuju sigurnost, financijsku situaciju i pristup zdravstvenim uslugama. WHOQoL je, također, subjektivna mjera jer naglašava individualnu percepciju i samoprocjenu, umjesto objektivnih pokazatelja. WHOQoL pruža sveobuhvatan uvid u kvalitetu života, prepoznajući važnost subjektivnog iskustva pojedinca u širem kontekstu njihovih okolnosti. Kratki obrazac 36 (SF-36) za procjenu zdravlja jedan je od najčešće korištenih upitnika za mjerenje kvalitete života povezane sa zdravljem (HRQoL). Razvijen je kako bi pružio sveobuhvatan uvid u subjektivnu percepciju zdravlja i dobrobiti kroz više dimenzija, neovisno o specifičnom medicinskom stanju. SF-36 sadrži 36 pitanja koja pokrivaju osam domena zdravlja: fizičko funkcioniranje, ograničenja zbog fizičkog zdravlja, bol, opće zdravlje, vitalnost, društveno funkcioniranje, ograničenja zbog emocionalnih problema i mentalno zdravlje. Svaka domena procjenjuje specifične aspekte zdravlja, poput sposobnosti obavljanja fizičkih aktivnosti, intenziteta boli, emocionalnih poteškoća i općeg psihološkog blagostanja. Rezultati za svaku domenu izražavaju se na ljestvici od 0 do 100, pri tomu veći rezultat ukazuje na bolje zdravlje ili višu razinu funkcioniranja. Također se mogu izračunati fizička komponenta (PCS) i mentalna komponenta (MCS), koje pružaju sveobuhvatan pregled zdravlja. SF-36 se koristi u kliničkim istraživanjima za procjenu učinaka liječenja i rehabilitacije, u zdravstvenim politikama za usporedbu zdravstvenog statusa različitih populacija, te u praćenju promjena zdravlja pojedinaca tijekom vremena.
Instrumentalne aktivnosti svakodnevnog života (IADL)
Ljestvica instrumentalnih aktivnosti svakodnevnog života ( engl. Instrumental Activities of Daily Living, IADL; Graf, 2007) mjeri kako osoba izvodi složenije zadatke potrebne za neovisno funkcioniranje u svakodnevnom životu. Za razliku od osnovnih aktivnosti svakodnevnog života (engl. Activities of Daily Living, ADL), koje obuhvaćaju osnovne fizičke potrebe poput hranjenja, odijevanja i osobne higijene, IADL uključuje aktivnosti koje zahtijevaju veću organizaciju i kognitivne sposobnosti. Primjeri IADL aktivnosti uključuju upravljanje financijama (plaćanje računa, vođenje kućnog budžeta), kupnju (planiranje i obavljanje kupnje hrane i drugih potrepština), pripremu obroka (planiranje, kuhanje i pripremu zdravih obroka), kućanske poslove (čišćenje, održavanje kuće, pranje rublja), korištenje prijevoza (snalaženje u javnom prijevozu ili vožnja automobila), upravljanje lijekovima (pravovremeno uzimanje lijekova prema liječničkim uputama) i komunikaciju (korištenje telefona, interneta i drugih sredstava za održavanje kontakta s drugima). Procjena IADL sposobnosti koristi se u kliničkoj praksi, osobito starijih osoba ili osoba s kroničnim bolestima, kako bi se odredila razina neovisnosti i potrebe za podrškom. Uobičajena ljestvica za procjenu sposobnosti IADL-a je Ljestvica aktivnosti svakodnevnog života (ADL), koja procjenjuje sposobnosti osobe u osam ključnih domena, koristeći bodovanje od 0 (potpuno ovisan) do 8 (potpuno neovisan).
EQ-5D
EQ-5D (EuroQoL, 1990) alat je razvijen za mjerenje zdravstvenog stanja i kvalitete života, temeljen na procjeni pet domena: mobilnosti, osobne brige, uobičajenih aktivnosti, bol/nemir i anksioznosti/depresije. Svaka domena ima tri razine jačine: nema problema, umjereni problemi i ozbiljni problemi. Osim procjene domena, EQ-5D uključuje vizualnu analognu skalu (VAS), gdje ispitanici ocjenjuju svoje trenutno zdravstveno stanje na skali od 0 (najgore moguće stanje) do 100 (najbolje moguće stanje). Rezultati se obrađuju u obliku jedinstvene vrijednosti (indeksnog rezultata), što omogućuje usporedbu različitih zdravstvenih stanja i evaluaciju intervencija. U kontekstu švedskog registra kvalitete za kohlearne implantate, EQ-5D koristi se za praćenje učinaka implantacije na kvalitetu života korisnika. Registracija podataka uključuje mjerenje promjena u kvaliteti života prije i nakon implantacije, čime se kvantificiraju pozitivni učinci na zdravlje i dobrobit korisnika. Dugoročna evaluacija omogućuje procjenu stabilnosti ili daljih poboljšanja nakon implantacije. Rezultati prikupljeni iz prakse pokazuju značajna poboljšanja u domenama EQ-5D, osobito u aspektima vezanim uz anksioznost/depresiju i uobičajene aktivnosti.
Health Utilities Index Mark 3 (HUI3)
Health Utilities Index Mark 3 (HUI3; Feeny i sur., 1995) mjerni je alat za procjenu kvalitete života povezane sa zdravljem (HRQoL) koji se široko koristi u kliničkim istraživanjima, procjeni zdravstvene tehnologije, te u ekonomskoj evaluaciji zdravstvenih intervencija. Temeljen na multiatributnom pristupu, HUI3 omogućuje kvantifikaciju zdravstvenog stanja kroz više dimenzija. Upitnik obuhvaća osam dimenzija zdravlja, uključujući vid, sluh, govorne funkcije, kretanje, fine pokrete i motoričke vještine, osjećaje boli i nelagode, kognitivne funkcije, te emocionalno zdravlje. Svaka dimenzija mjeri se kroz različite razine funkcionalnosti, od normalnih do najtežih oblika disfunkcije.
Specifične ljestvice za mjerenje kvalitete života Hearing Handicap Inventory for the Elderly
Hearing Handicap Inventory for the Elderly (HHIE; McCabe, 2019) standardizirani je upitnik, koji se koristi za procjenu utjecaja oštećenja sluha na emocionalno i društveno funkcioniranje starijih osoba. Glavni cilj HHIE-a je kvantificirati subjektivni osjećaj "hendikepa" uzrokovanoga gubitkom sluha te pružiti informacije koje pomažu u donošenju odluka o potrebi dalje dijagnostike ili intervencije, kao što je korištenje slušnih pomagala. Upitnik se sastoji od dvije glavne dimenzije. Emocionalna dimenzija (E) ispituje osjećaje frustracije, ljutnje, srama ili tuge povezane s gubitkom sluha, dok socijalna i situacijska dimenzija (S) procjenjuje utjecaj gubitka sluha u svakodnevnim aktivnostima, kao što su razgovori ili grupna okupljanja. HHIE uključuje ukupno 25 pitanja, a svaki odgovor može imati tri moguća odgovora: "Da" (4 boda), "Ponekad" (2 boda) i "Ne" (0 bodova). Rezultat upitnika može se kretati od 0 do 100 bodova, pri tomu viši rezultati ukazuju na veći osjećaj hendikepa povezanog s gubitkom sluha. Rezultati se obično kategoriziraju u tri razine: 0-16 bodova označava bez značajnog hendikepa, 17-42 bodova označava blagi do umjereni hendikep, a 43-100 bodova označava značajan hendikep.
Abbreviated Profile of Hearing Aid Benefit
Abbreviated Profile of Hearing Aid Benefit (APHAB; Cox i Alexander, 1995), standardizirani je upitnik koji se primjenjuje za procjenu subjektivnog doživljaja koristi od slušnih pomagala osoba s gubitkom sluha. Glavni cilj APHAB-a je kvantificirati stupanj poteškoća sa sluhom u svakodnevnim situacijama, te mjeriti poboljšanje slušne funkcije uz korištenje slušnog pomagala. Upitnik se sastoji od 24 pitanja koja su podijeljena u četiri subskale: "Lakoća komunikacije" (EC), koja procjenjuje lakoću razumijevanja govora u tišini ili manjim grupama; "Odjekivanje" (RV), koja mjeri razumijevanje govora u prostorijama s odjekom; "Pozadinska buka" (BN), koja procjenjuje razumijevanje govora u bučnim okruženjima; te "Averzija na zvukove" (AV), koja mjeri razinu neugode izazvane glasnim ili neugodnim zvukovima. Rezultati APHAB-a izražavaju se u postotcima, pri čemu viši postotak označava veće poteškoće, a rezultati se dobivaju za svaku subskalu posebno. Ovi rezultati mogu se usporediti prije i nakon uvođenja slušnog pomagala kako bi se izmjerila promjena u slušnom funkcioniranju.
Nijmegen Cochlear Implant Questionnaire
Nijmegen Cochlear Implant Questionnaire (NCIQ; Hinderink, 2000) standardizirani je upitnik osmišljen za procjenu kvalitete života kod korisnika kohlearnih implantata. Cilj NCIQ-a je kvantificirati promjene u različitim aspektima kvalitete života koje su povezane s korištenjem kohlearnih implantata, uključujući percepciju zvuka, društvenu interakciju i emocionalno blagostanje. Upitnik se sastoji od 60 pitanja podijeljenih u šest domena: osnovna percepcija zvuka, koja procjenjuje sposobnost razumijevanja osnovnih zvukova u okolini; napredna percepcija zvuka, koja se fokusira na složenije zvukove poput glazbe; produkcija govora, koja procjenjuje percepciju i jasnoću vlastitog govora; samopoštovanje, koje mjeri emocionalne aspekte i utjecaj implantata na samopouzdanje; društvene interakcije, koje procjenjuju kako implantat utječe na društveni život i odnose; te dnevne aktivnosti, koje procjenjuju prilagodbu korisnika u svakodnevnom životu. Svaka domena ocjenjuje se posebno, a rezultati se izražavaju u obliku bodova od 0 do 100, pri tomu viši bodovi označavaju bolju kvalitetu života ili veću korist od implantata. NCIQ se koristi za praćenje učinkovitosti implantata u različitim fazama rehabilitacije, kao i za istraživanje kvalitete života u znanstvenim studijama. Također, pomaže stručnjacima u razumijevanju specifičnih potreba korisnika i omogućuje individualiziranu terapiju.
SADL upitnik (Satisfaction with Amplification in Daily Life)
SADL upitnik (engl. Satisfaction with Amplification in Daily Life: Cox i Alexander, 1999), alat je razvijen za procjenu zadovoljstva korisnika slušnih pomagala u svakodnevnom životu. Upitnik omogućuje procjenu zadovoljstva slušnim pomagalima u kontekstu svakodnevnih aktivnosti, pomaže u identifikaciji područja u kojima korisnik može imati poteškoće ili nezadovoljstvo. Struktura upitnika sastoji se od 15 pitanja podijeljenih u četiri podskale: pozitivni učinci (poboljšanje kvalitete života i komunikacijskih sposobnosti), negativni učinci (problemi s uporabom uređaja ili nuspojave), osobna slika (utjecaj uređaja na korisnikovo samopouzdanje i percepciju) te usluge i troškovi (zadovoljstvo vezano za cijenu uređaja i podršku pružatelja usluga). Korisnici odgovaraju na pitanja koristeći Likertovu ljestvicu, a rezultati se obrađuju kako bi se dobila ukupna razina zadovoljstva. Također se koristi u rehabilitaciji sluha za identifikaciju specifičnih područja, gdje je potrebna dodatna podrška.
Communication Profile for the Hearing Impaired
Communication Profile for the Hearing Impaired (CPHI; Demorest i Erdman, 1987), instrument je koji se koristi u audiologiji za procjenu utjecaja gubitka sluha na komunikaciju, emocionalno stanje i društvenu interakciju pojedinca. Glavni cilj ovog alata je procijeniti kako gubitak sluha utječe na svakodnevnu komunikaciju, te identificirati psihosocijalne i emocionalne izazove s kojima se osobe suočavaju. CPHI obuhvaća nekoliko područja evaluacije, uključujući komunikacijske strategije koje osobe koriste kako bi prevladale poteškoće u razumijevanju, psihosocijalni utjecaj na samopouzdanje, društvene interakcije i emocionalne reakcije poput frustracije, tjeskobe ili osjećaja izolacije. Primjenjuje se prvenstveno kod odraslih i starijih osoba s gubitkom sluha, a njegova sveobuhvatna procjena omogućuje personalizirani pristup rehabilitaciji i poboljšanju kvalitete života.
METODE
Za potrebe ovog rada analizirani su znanstveni članci pronađeni u tražilici Web of Science. Ključne riječi koje su korištene su: QUALITY OF LIFE + HEARING LOSS + ELDERLY. Za pretragu rezultata filtrirano je vrijeme objave rada, jer je namjera ovog istraživanja pregled recentnije literature, stoga su pretraživani radovi objavljeni u posljednjih 10 godina, od 1. 11. 2014. do 1. 11. 2024. Pretragom ključnih riječi pronađena su ukupno 294 rada. Analizirani su sažeci svih radova, te je njih 76 uključeno u dalju analizu, jer su tematski odgovarali ovom pregledu literature i bili su pisani na engleskom ili hrvatskom jeziku. Radovi koji su bili istraživački i koji su se bavili kvalitetom života nakon ugradnje slušnog pomagala ili kohlearnog implantata uključeni su u dalju analizu, ukupno 30 (slika 1.). Rezultati analizirane literature nalaze se u tablici 1.
Slika 1. Shematski prikaz metode izbora literature za rad.
Tablica 1. Tablični prikaz radova odabranih za analizu
REZULTATI
Kvaliteta života predstavlja širok koncept koji obuhvaća fizičko i mentalno stanje, društvene odnose, profesionalno zadovoljstvo i opću dobrobit pojedinca (Felce i Perry, 1995). Iako velik broj istraživanja potvrđuje negativan utjecaj prezbiakuzije na kvalitetu života, ali i potencijal rehabilitacijskih intervencija za njegovo poboljšanje, ostaje nejasno kakva je kvaliteta života odraslih i starijih osoba s gubitkom sluha nakon implementacije tehnološkog pomagala. Nadalje, nije jasno ni ostaje li kvaliteta života jednaka nakon određenog razdoblja od implementacije tehnološkog pomagala. Uz to, u literaturi se najčešće spominje negativan utjecaj gubitka sluha na kogniciju i emocionalnu dobrobit, no nije jasno kako implementacija tehnološkog pomagala utječe na navedene funkcije. Stoga je proveden sustavni pregled literature o utjecaju različitih rehabilitacijskih opcija na kvalitetu života kod osoba s prezbiakuzijom.
Kvaliteta života kod odraslih i starijih osoba s gubitkom sluha nakon kohlearne implantacije
Kohlearni implantati (KI) predstavljaju značajnu alternativu osobama s težim gubitkom sluha koje ne mogu postići zadovoljavajuću funkcionalnu korist pomoću slušnih pomagala (Sprinzl i Riechelmann, 2010). Brojna su istraživanja pokazala da implementacija kohlearnog implantata može značajno poboljšati prepoznavanje govora kod starijih osoba s gubitkom sluha (Nakajima i sur., 2000; Leung i sur., 2005; Cambron i sur., 2006), no utvrđen je i pozitivan utjecaj ugradnje kohlearnog implantata na kvalitetu života starijih osoba s gubitkom sluha (Forli i sur., 2019; Aimoni i sur., 2016; Alyward i sur., 2021; Issing i sur., 2024; Hallin i sur., 2023; Giallini i sur., 2022; Tang i sur., 2017; Olze i sur., 2016; Knopke i sur., 2016; Mosnier i sur., 2018; Hilly i sur., 2016), i to u domenama percepcije govora i komunikacije, socijalne participacije i interakcija, emocionalne dobrobiti, te samostalnosti i svakodnevnog funkcioniranja. Naime, pregled literature pokazao je da kohlearni implantati značajno poboljšavaju percepciju govora, posebno osobama s težim i dubokim oštećenjem sluha (Aimoni i sur., 2016; Knopke i sur., 2016). Poboljšana percepcija govora, pogotovo govora u buci, omogućuje korisnicima bolju interakciju s okolinom, olakšava snalaženje u socijalnim situacijama, smanjuje potrebu za ponavljanjem informacija i povećava njihovo sudjelovanje u svakodnevnim aktivnostima. Uz to, Olze i sur. (2016) navode da poboljšanje komunikacije smanjuje komunikacijski stres, time se povećava emocionalna stabilnost korisnika. Jedan od najvažnijih doprinosa kohlearne implantacije kod starijih osoba je povećanje socijalne uključenosti korisnika. Istraživanja Issing i suradnika (2024) i Tang i suradnika (2017) pokazuju da korisnici kohlearnih implantata bilježe povećanu povezanost s obitelji, prijateljima i širom zajednicom, što je često ključan aspekt oporavka nakon gubitka sluha. Ovi rezultati posebno su izraženi kod starijih osoba, jer je njihova socijalna participacija često narušena zbog izolacije uzrokovane komunikacijskim poteškoćama. Hallin i suradnici (2023) dodatno naglašavaju da poboljšanje socijalne interakcije ima pozitivan utjecaj na samopouzdanje korisnika, što se očituje u njihovom aktivnijem sudjelovanju u svakodnevnim i društvenim događajima. Emocionalna dobrobit korisnika poboljšava se smanjenjem tjeskobe, depresije i frustracije, koje su često povezane s gubitkom sluha. Mosnier i suradnici (2018) navode kako implantacija značajno pridonosi smanjenju depresivnih simptoma starijim korisnicima, time se povećava njihova kvaliteta života. Knopke i suradnici (2016), također, ističu da korisnici kohlearnog implantata bilježe smanjenje emocionalne nelagode povezane s gubitkom sluha, osobito u situacijama koje zahtijevaju intenzivnu komunikaciju. Ovi rezultati pokazuju da KI ne samo da poboljšavaju funkcionalne aspekte života, već i smanjuju psihološki teret povezan s oštećenjem sluha. Nadalje, kohlearni implantati, također, omogućuju korisnicima veću samostalnost u obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Giallini i suradnici (2022) ističu kako implantacija povećava sposobnost korisnika da se samostalno kreću, koriste tehnologiju i sudjeluju u društvenim aktivnostima. Sonnet i suradnici (2017) navode da su specifične dimenzije, poput senzorne funkcije, najviše poboljšane nakon implantacije, dok ukupna kvaliteta života može ostati stabilna bez značajnijih promjena. Ovi rezultati ukazuju na važnost prilagodbe korisnika i dodatnih rehabilitacijskih programa kako bi se maksimalno iskoristile mogućnosti kohlearnog implantata.
Stabilnost kvalitete života nakon implantacije
Istraživanja navode da rezultati kvalitete života nakon implantacije ostaju stabilni u razdoblju nakon implantacije. Prema Issing i suradnicima (2024), dugoročni učinci kohlearnih implantata pokazuju stabilna poboljšanja u kvaliteti života, posebno u područjima socijalne participacije i emocionalne dobrobiti. Ovi rezultati sugeriraju da korisnici mogu održavati visoku razinu kvalitete života i nekoliko godina nakon implantacije. Nadalje, Hallin i suradnici (2023), također, navode stabilnost poboljšanja nakon implantacije, pri čemu stariji korisnici, unatoč drugim zdravstvenim izazovima, navode dugoročnu korist u svakodnevnim aktivnostima i socijalnoj interakciji. To ukazuje na dugotrajan utjecaj kohlearnog implantata na kvalitetu života. Knopke i suradnici (2016) izvještavaju da su poboljšanja u socijalnoj participaciji i emocionalnoj stabilnosti stabilna duže razdoblje. Korisnici koji su započeli rehabilitaciju s implantatom, nastavili su s poboljšanjima u društvenim i obiteljskim interakcijama. Dugoročno poboljšanje emocionalne stabilnosti zabilježeno je u radovima poput Mosnier i suradnika (2018), koji izvještavaju da su korisnici održavali smanjenje simptoma depresije i anksioznosti i nekoliko godina nakon implantacije. Ovi dugoročni učinci ukazuju na to da kohlearni implantati mogu imati trajni učinak na emocionalnu dobrobit korisnika, pomažući im da lakše prevladaju socijalne i psihološke izazove povezane s gubitkom sluha. Alyward i suradnici (2021) ukazuju na to da poboljšanja u percepciji govora i svakodnevnom funkcioniranju ostaju stabilna i nekoliko godina nakon implantacije. Ovi rezultati potvrđuju da kohlearni implantati ne samo da pružaju poboljšanja u kratkoročnom razdoblju, već i dugoročne koristi u svakodnevnim životnim aktivnostima.
Utjecaj na kogniciju i depresiju
Istraživanja koja se odnose na utjecaj kohlearnih implantata (KI) na kogniciju sugeriraju da implantacija može imati pozitivne učinke na različite aspekte kognitivnih funkcija. Ključne spoznaje istraživanja uključuju poboljšanje kognitivnih funkcija, povećanje mentalne stimulacije i angažmana, te dugoročne učinke na kognitivne sposobnosti. Naime, Hallin i suradnici (2023) naglašavaju da stariji korisnici kohlearnih implantata pokazuju poboljšanja u kognitivnim funkcijama, osobito u pažnji i verbalnoj memoriji. Ovi efekti povezani su s poboljšanjem komunikacije i smanjenjem socijalne izolacije, što ima pozitivan utjecaj na mentalnu stimulaciju i opću kognitivnu aktivnost (Sorrentino i sur., 2020). Nadalje, Issing i suradnici (2024) pokazuju da stariji korisnici koji su implantirani izvještavaju o boljim kognitivnim rezultatima, uključujući poboljšanje verbalnog pamćenja i opće mentalne agilnosti, što može biti povezano s boljom socijalnom interakcijom i smanjenjem osjećaja depresije i anksioznosti. Knopke i suradnici (2016) navode da kohlearni implantati mogu pomoći korisnicima da se ponovno angažiraju u razgovorima, slušanju i razmjeni informacija, što pozitivno utječe na kognitivnu stimulaciju. Povećanje mentalnog angažmana može rezultirati poboljšanjem kognitivnih funkcija, jer veća socijalna i intelektualna aktivnost potiče mentalnu fleksibilnost i pažnju. Giallini i suradnici (2022) ističu da bolje razumijevanje govora i povećana socijalna interakcija mogu rezultirati višim nivoima mentalne stimulacije, što može posredno doprinositi očuvanju kognitivnih funkcija kod starijih osoba s gubitkom sluha. Sonnet i suradnici (2017) pokazuju da se, uz poboljšanje kvalitete života osoba koje su implantirane ranije mogu primijetiti dugoročne koristi na kognitivnim funkcijama, uključujući bolje verbalno pamćenje i sposobnost prepoznavanja zvukova. Međutim, ove koristi često ovise o vremenu implantacije i dobi korisnika, jer što je ranije došlo do ugradnje kohlearnog implantata, to su učinci na kogniciju bili izraženiji. Kohlearni implantati (KI) značajno utječu na smanjenje simptoma depresije kod osoba s gubitkom sluha, posebno starijih korisnika. Istraživanja, poput Mosnier i sur. (2018), pokazuju da KI smanjuju osjećaj izolacije i frustracije, koji su ključni uzroci depresivnih simptoma. Poboljšanja u razumijevanju govora i socijalnoj participaciji omogućuju korisnicima ponovno sudjelovanje u obiteljskim i društvenim aktivnostima, što povećava emocionalnu stabilnost i opće zadovoljstvo životom. Dugoročni učinci KI-a pokazuju trajnu emocionalnu dobrobit, time se rizik od depresije smanjuje čak i kod osoba s teškim i dubokim gubitkom sluha (Issing i sur., 2024). Iako mnoge studije pokazuju pozitivan utjecaj kohlearnog implantata na kogniciju i depresiju, neka istraživanja sugeriraju da učinci na kognitivne funkcije mogu biti ograničeni kod starijih osoba, osobito onih koji su već doživjeli značajne kognitivne padove zbog starosti ili drugih zdravstvenih problema (Alyward i sur., 2021; Cuda i sur., 2024). U takvim slučajevima, kohlearni implantati mogu poboljšati percepciju govora, ali ne nužno rezultirati značajnim poboljšanjima u kognitivnim funkcijama. Iako većina istraživanja pokazuje da kohlearni implantati (KI) smanjuju simptome depresije, pojedine studije ukazuju na ograničene učinke u ovom području. Primjerice, Sonnet i suradnici (2017) navode da emocionalna poboljšanja mogu biti ograničena kod korisnika s multimorbiditetom ili duljom socijalnom izolacijom. Također, Alyward i suradnici (2021) ističu da korisnici bez snažne socijalne podrške ili odgovarajuće rehabilitacije ne iskuse značajno smanjenje depresivnih simptoma. Individualne razlike i psihološko stanje korisnika prije implantacije mogu dodatno ograničiti ove učinke, kao što sugeriraju Tang i suradnici (2017). Ovi nalazi naglašavaju važnost sveobuhvatne rehabilitacije i psihosocijalne podrške za maksimalne emocionalne koristi od implantacije.
Kvaliteta života starijih osoba s gubitkom sluha nakon implementacije slušnog pomagala
Slušna pomagala (SP) predstavljaju ključni alat u rehabilitaciji gubitka sluha, a njihova učinkovitost ovisi o vrsti i stupnju oštećenja sluha (Sprinzl i Reichelmann, 2010). Iako se u velikom broju istraživanja navodi poboljšanje slušne funkcije nakon implementacije slušnog pomagala (Mulrow i sur., 1992; Hanratty i sur., 2000), istraživanja pokazuju i poboljšanje kvalitete života nakon implementacije slušnog pomagala starijih osoba s gubitkom sluha, i to u domenama poboljšanja komunikacije i socijalnih interakcija, povećanja emocionalne dobrobiti, socijalne uključenosti i smanjenja socijalne izolacije, te samostalnosti i svakodnevnog funkcioniranja. Istraživanje Dashti i suradnika (2015), Moser i suradnika (2016), Carniel i suradnika (2017), te Sacco i suradnika (2016), pokazuju da su korisnici slušnog pomagala mogu sudjelovati u više društvenih aktivnosti jer su u stanju bolje razumjeti razgovor, osobito u obiteljskom i društvenom okruženju. Međutim, izazovi ostaju u situacijama s visokom pozadinskom bukom, gdje slušna pomagala možda neće biti dovoljno učinkovita. Nadalje, Ye i suradnici (2024) navode da je dulje korištenje slušnog pomagala povezano s većim zadovoljstvom i smanjenjem percipirane socijalne izolacije. Korištenje slušnog pomagala može pomoći u smanjenju osjećaja nesigurnosti i povećati emocionalnu dobrobit, osobito osoba koje su u početku bile oprezne ili emocionalno pogođene svojim gubitkom sluha. Jedan od ključnih faktora u uspješnoj implementaciji slušnog pomagala je socijalna uključenost korisnika. Istraživanja, poput Moser i suradnika (2016) i Govender i Jongha (2021), pokazuju da ljudi koji imaju aktivnu socijalnu mrežu i koji se redovito uključuju u društvene aktivnosti bilježe znatno veće poboljšanje kvalitete života. Slušna pomagala omogućuju veću povezanost s obitelji i prijateljima, time smanjuju osjećaj izolacije, ali samo ako postoji dovoljno socijalne podrške i uključenosti u društvene interakcije. Korištenje slušnih pomagala omogućava veću samostalnost u svakodnevnim aktivnostima, jer korisnici mogu bolje razumjeti upute, razgovore i sudjelovati u društvenim situacijama (Borda i sur., 2019). Dashti i suradnici (2015) naglašavaju da su korisnici slušnog pomagala koji redovito koriste uređaj manje ovisni o pomoći drugih u situacijama, poput obiteljskih okupljanja, telefonskih razgovora i društvenih aktivnosti. Međutim, učinkovitost slušnog pomagala može biti smanjena u bučnom okruženju, što utječe na sposobnost potpuno samostalnog funkcioniranja. Iako su slušna pomagala značajno korisna osobama s blažim i umjerenim gubitkom sluha, njihova učinkovitost nije uvijek dovoljna za potpuno poboljšanje kvalitete života, osobito u slučajevima gdje je gubitak sluha teži. Govender i Jongh (2021) napominju da 20 % korisnika slušnih pomagala izvještava o tehničkim problemima ili neugodnostima u svakodnevnom korištenju, što može umanjiti ukupnu kvalitetu života. Također, korisnici s težim oblicima gubitka sluha možda neće doživjeti iste koristi kao oni s blažim gubicima (Ferran i sur., 2024; Tavanai i sur., 2023). Iako slušna pomagala omogućuju poboljšanje kvalitete života, neka istraživanja ukazuju na tehnička ograničenja koja mogu smanjiti učinkovitost uređaja. Naprimjer, istraživanje Manrique i suradnika (2016), pokazuje da se korisnici sa slušnim pomagalima suočavaju s problemima održavanja uređaja, što može dovesti do smanjenog zadovoljstva i smanjenja učinka na kvalitetu života.
Dugoročna stabilnost i adaptacija nakon implementacije slušnog pomagala
Istraživanja sugeriraju da korisnici slušnih pomagala izvještavaju o poboljšanjima kvalitete života, osobito prvih nekoliko mjeseci nakon ugradnje, ali dugoročna stabilnost tih koristi može varirati. Dashti i suradnici (2015) izvještavaju da dugoročno korištenje slušnog pomagala može rezultirati kontinuiranim poboljšanjima u svakodnevnim aktivnostima i socijalnoj interakciji, ali postoje izvještaji o smanjenju zadovoljstva nekih korisnika, osobito u slučajevima kada se suočavaju s tehničkim poteškoćama s uređajem ili kada je gubitak sluha progresivan. Stabilnost u socijalnoj uključenosti, kao ključnoj dimenziji kvalitete života, također je upitna korisnicima slušnog pomagala. Iako mnogi korisnici izvještavaju o poboljšanjima u socijalnoj participaciji, Moser i suradnici (2016) ukazuju da dugoročno poboljšanje ovisi o socijalnoj podršci koju korisnici primaju. Dakle, oni koji nemaju dovoljno socijalne interakcije, ili koji ne sudjeluju u društvenim aktivnostima, mogu doživjeti smanjenje socijalne uključenosti unatoč početnim poboljšanjima nakon korištenja slušnog pomagala. Jedan od glavnih faktora koji utječu na stabilnost kvalitete života korisnika slušnog pomagala su tehnička ograničenja i zadovoljstvo korisnika s uređajem. Poteškoće s održavanjem uređaja, poput promjena baterija ili problema sa zvučnom kvalitetom, mogu negativno utjecati na stabilnost poboljšanja kvalitete života. Osobama s progresivnim gubitkom sluha, dugoročna stabilnost kvalitete života može biti ugrožena. Ye i suradnici (2024) ukazuju na to da su korisnici slušnih pomagala koji imaju stabilnu ili umjereno progresivnu vrstu gubitka sluha skloniji stabilnijem poboljšanju kvalitete života, dok oni s teže progresivnim gubitkom sluha mogu doživjeti smanjenje učinkovitosti pomagala s vremenom, što dovodi do smanjenja općeg zadovoljstva. Kao što su pokazali radovi Moser i suradnika (2016) i Hyams i suradnika (2018), stabilnost kvalitete života kod korisnika slušnog pomagala može biti dugoročno podržana samo ako je korisnik socijalno aktivan i uključuje se u društvene aktivnosti. U suprotnom, korisnici s niskim socijalnim angažmanom mogu doživjeti povratak u stanje socijalne izolacije, što može negativno utjecati na njihovu kvalitetu života unatoč korištenju slušnog pomagala.
Utjecaj na kogniciju i depresiju
Korištenje slušnih pomagala može poboljšati kognitivnu stimulaciju boljom socijalnom interakcijom i komunikacijom, što zauzvrat može poboljšati pažnju i verbalnu memoriju. Moser i suradnici (2016) navode da su korisnici slušnog pomagala koji redovito koriste uređaj manje skloni kognitivnom padu jer redovito sudjeluju u intelektualno stimulirajućim aktivnostima, kao što su razgovori i sudjelovanje u društvenim aktivnostima. Poboljšanje u komunikaciji omogućuje veću mentalnu stimulaciju, što pozitivno utječe na kognitivne funkcije, osobito starijih korisnika. Međutim, utjecaj implementacije slušnog pomagala na kogniciju osoba s težim gubitkom sluha može biti ograničen. Prema Govender i Jongh (2021) i Dawesu i suradnicima (2015), dok slušna pomagala mogu poboljšati osnovne kognitivne funkcije, poput verbalne komunikacije, učinci na kompleksnije kognitivne funkcije, poput pažnje ili izvršnih funkcija, često su manje izraženi. Osobe s težim gubitkom sluha mogu imati poteškoće u korištenju slušnog pomagala za potpuno prepoznavanje govora, što može otežati sudjelovanje u intelektualnim i društvenim aktivnostima, a time smanjiti mentalnu stimulaciju. Korisnici koji redovito koriste slušno pomagalo i koji su aktivni u socijalnim interakcijama imaju veću vjerojatnost da će očuvati kognitivne funkcije. Hyams i suradnici (2018) pokazuju da ljudi koji su socijalno angažirani, iako koriste slušno pomagalo, imaju bolju mentalnu oštrinu i bolje kognitivne rezultate u usporedbi s onima koji su društveno izolirani. Slušna pomagala mogu značajno utjecati na smanjenje simptoma depresije, osobito u kontekstu socijalne uključenosti. Dashti i suradnici (2015) navode da korištenje slušnog pomagala pomaže smanjiti osjećaj socijalne izolacije, koji je često prisutan kod osoba s gubitkom sluha. Poboljšana komunikacija i mogućnost sudjelovanja u društvenim aktivnostima smanjuju frustraciju i depresivne simptome povezane s nesposobnošću razumijevanja govora ili povezanosti s drugima. Ye i suradnici (2024), također, pokazuju da korištenje slušnog pomagala može smanjiti percipiranu usamljenost, što je povezano s manjim rizikom od depresije, osobito starijih korisnika. Iako korištenje slušnog pomagala može poboljšati komunikaciju, postoji značajan broj korisnika koji izvještavaju o depresivnim simptomima, osobito ako se suočavaju s tehničkim problemima sa slušnim pomagalima ili imaju poteškoća u korištenju uređaja u bučnom okruženju. Manrique i suradnici (2016) ističu da, iako slušna pomagala mogu pomoći u smanjenju percipiranog hendikepa, neka istraživanja pokazuju da i dalje postoji visoka prevalencija depresije korisnika koji nisu u potpunosti zadovoljni učinkom svojih pomagala, što ukazuje na važnost psihosocijalne podrške. Moser i suradnici (2016) pokazuju da depresija korisnika slušnog pomagala nije samo rezultat gubitka sluha, već i socijalnih faktora, kao što su socijalna izolacija, pristup zdravstvenoj skrbi i obiteljska podrška. Osobe koje redovito koriste slušno pomagalo i imaju aktivnu socijalnu mrežu obično izvještavaju o nižoj prevalenciji depresije i većem zadovoljstvu životom. S druge strane, osobe koje ne mogu iskoristiti prednosti svojih slušnih pomagala - zbog nedostatka socijalne podrške ili socijalne izolacije - često izvještavaju o višim razinama depresije.
ZAKLJUČAK
Analiza istraživanja kvalitete života osoba s gubitkom sluha, temeljenih na korištenju kohlearnih implantata (KI) i slušnih pomagala (SP), pokazala je značajne, ali različite učinke ova dva tehnološka pomagala. Kohlearni implantati pružaju dugoročna i stabilna poboljšanja, osobito kod osoba s težim gubitkom sluha, omogućujući bolje razumijevanje govora i povećanje socijalne participacije. Njihova učinkovitost posebno dolazi do izražaja kod starijih korisnika, kod kojih je zabilježena emocionalna stabilnost i smanjenje depresivnih simptoma, čak i kod osoba u najstarijim dobnim skupinama. S druge strane, slušna pomagala pružaju korisnicima s blažim do umjerenim gubitkom sluha priliku za značajna poboljšanja u svakodnevnoj komunikaciji i emocionalnoj dobrobiti. Međutim, njihova učinkovitost često ovisi o socijalnoj uključenosti i tehničkoj podršci. Korisnici koji su socijalno aktivni i imaju snažnu obiteljsku podršku bilježe veće koristi od pomagala. Istodobno, tehnički problemi, kao i poteškoće u bučnom okruženju, mogu umanjiti učinkovitost slušnog pomagala određenim korisnicima. Značajna otkrića pokazuju da je socijalna uključenost ključni faktor poboljšanja kvalitete života, bez obzira na vrstu pomagala. Ipak, i dalje ostaju neodgovorena pitanja, poput tehničkih ograničenja slušnih pomagala i kohlearnih implantata na kvalitetu života; utjecaja vrste slušnog pomagala i kohlearnog implantata na kvalitetu života ili utjecaja učestalosti nošenja slušnog pomagala na kvalitetu života. Zaključno, i kohlearni implantati i slušna pomagala omogućuju značajno poboljšanje kvalitete života osoba s gubitkom sluha. Međutim, kako bi se maksimizirali njihovi učinci, potrebno je primijeniti holistički pristup rehabilitaciji, koji uključuje ne samo tehnologiju, već i psihosocijalnu podršku, edukaciju i kontinuiranu tehničku pomoć. Ova integracija omogućila bi ne samo poboljšanje sluha, već i unapređenje emocionalne stabilnosti, socijalne uključenosti i opće dobrobiti korisnika.
LITERATURA
Tu, N.C., Friedman, R.A. (2018) Age-related hearing loss: Unraveling the pieces. Laryngoscope Investigative Otolaryngology, 3(2),68-72.https://doi.org/10.1002/lio2.134
World Health Organization. (2004). The World Health Organization quality of life (WHOQOL).https://www.who.int/tools/whoqol
Ye, X., Zhu, D., Chen (2022). Effects of providing free hearing aids on multiple health outcomes among middle-aged and older adults with hearing loss in rural China: a randomized controlled trial. BMC Med , 20, 124.https://doi.org/10.1186/s12916-022-02323-2