Izvorni znanstveni članak

https://doi.org/10.46640/imr

Umjetna inteligencija u odgoju i obrazovanju neka praktična iskustva

Fahira Fejzić Čengić orcid.org/0000-0002-6915-5882 ; Fakultet političkih nauka u Sarajevu

Sažetak

Prve ozbiljnije radove, u formi znanstvenog eseja napisane sa AI primila sam od mojih studenata u proljeće 2024. godine na doktoralnim studijima. Studentica je ukucala pojmove koji su se odnosili na njenu temu rada i nakon manjih jezičkih popravki predala rad. Tema je bila 'Društvo rizika i neka bh. poltička iskustva'. Shvativši o čemu je riječ, pokušala sam analizirati zašto je tako postupila i utvrditi imam li mogućnosti tehničke provjere ili prepoznavanje plagijarizma. Na program tuirning koji koristimo za detekciju plagijarizma u seminarima, magistarskim tezama, doktorske provjerava sam univerzitet, rezultat je bio 0% plagijarizma. Dakle, kompjuter nije mogao otkriti plagijarizam u tekstu koji je sam kompjuter s pomoću AI pripremio. Postajalo mi jasnije da će to ubuduće biti tako i još teže uočiti uobičajenim alatkama za otkrivanje plagijarizma u stručnom i naučnom, odnosno u obrazovnom radu. Odmah mi je pao na pamet rani Agambenov esej s početka epidemije corona, u kojem je kazao da obrazovanje kakvo poznajemo hiljadu godina više ne postoji i neće postojati, s izrazitim pesimizmom obojeno.
Moje glavno problemsko pitanje i skepsa spram tehnologije mišljenja, etike tehnologije i tehnike i dalje bilo slično ranijim problemskim pitanjima koja su me mučila: da li čovjek uistinu postaje objekt a mašine oko njega subjekt budućih društvenih odnosa? Šta to može značiti?

Ključne riječi

AI, obrazovanje, plagijarizam, etika tehnologije

Hrčak ID:

334137

URI

https://hrcak.srce.hr/334137

Datum izdavanja:

30.7.2025.

Posjeta: 544 *