Bogoslovska smotra, Vol. 78 No. 3, 2008.
Izvorni znanstveni članak
Ženidbena privola i psihički život osobe. Psihološko-kanonska analiza ženidbene privole
Slavko Zec
; Teologija u Rijeci - Područni studij Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Rijeka, Hrvatska
Sažetak
»Ženidbena privola čin je volje kojim muška osoba i ženska osoba neopozivim savezom sebe uzajamno predaju i primaju da uspostave ženidbu« (kan. 1057, § 2). U analizi te kanonske definicije ženidbene privole autor članka otkriva pravne i psihološke elemente. Usmjerava pozornost na mjesto i ulogu ljubavi u psihološkoj, pravnoj i duhovnoj dimenziji osoba koje sklapaju ženidbu. Ukazuje na psihičke dinamizme i strukture koji su uključeni u oblikovanje te davanje i primanje ženidbene privole. Budući da je Ženidbena privola odluka zaručnika da dijele »zajednicu svega života« (kan. 1055, § 1), autor analizira psihološki proces odlučivanja. U formiranju ženidbene privole i u samoj ženidbi mogu se, međutim, pojaviti poteškoće psihičke naravi u obliku lakših psihopatologija ili kao posljedica neskladnosti na podsvjesnoj razini između izabrane vrjednote i njezinog ostvarenja. Da bi se rasvijetlile te činjenice, autor razlaže tri dimenzije psihičkog života: razumnu ili moralnu, podsvjesnu dimenziju i treću dimenziju koja se izjednačava s psihopatologijom. Pored trostruke dimenzionalnosti, postoje i tri razine psihičkog života: psihofiziološka, psihosocijalna i duhovna ili racionalna razina. Kao voljni čin i odluka, ženidbena je privola izravno povezana sa slobodom i odgovornošću, pa je zato potrebno uočiti razliku između esencijalne i efektivne slobode. Primjenjujući psihološke spoznaje na kanonsku ženidbenu privolu, autor vrjednuje valjanost ženidbene privole prema trostrukoj dimenzionalnosti psihičkog života, a posebno analizira utjecaj podsvjesnoga u odnosu na privolu. Da bi se ispravno prosuđivao nedostatak u ženidbenoj privoli zbog duševne bolesti, potrebna je ispravna suradnja kanonskog prava sa znanostima koje proučavaju to područje (psihologija, psihijatrija). U suodnosu tih znanosti podrazumijeva se prihvaćanje pojmova normalnosti i psihopatologije, te zrelosti i nezrelosti u svjetlu cjelovite kršćanske antropologije. U sudskoj se praksi ta suradnja očituje u ispravnom odnosu između crkvenog suca i stručnjaka te u poštivanju njihovih uloga i kompetencija u ženidbenoj parnici.
Ključne riječi
ženidbena privola; intelekt; volja; odluka; sloboda; odgovornost; psihički život, podsvijest; psihopatologija, kršćanska antropologija
Hrčak ID:
30911
URI
Datum izdavanja:
13.11.2008.
Posjeta: 4.623 *