Pregledni rad
https://doi.org/10.3935/zpfz.75.4.5
Furtum fundi u rimskom pravu
Vid Žepič
orcid.org/0000-0001-7526-1545
; Rechtswissenschaftliche Fakultät der Universität Ljubljana, Ljubljana, Slovenia
Sažetak
U klasičnom rimskom pravu, glavna je razlika između pokretnih i nepokretnih stvari uglavnom bila u oblikovanju posjedničke i deliktne zaštite. Interdictum de vi ključno je pravno sredstvo s penalnim karakterom koje je bilo dodijeljeno nasilno izbačenom zemljišnom posjedniku, nakon što se ustalilo pravilo da samo pokretne stvari mogu biti predmet krađe (furtum). Priznavanjem condictio possessionis, koja je nasilno protjeranom zemljišnom posjedniku nekretnine dodijeljena prema uzoru na condictio ex causa furtiva, ostali su tragovi širega pojma krađe. Osim kaznenih sankcija, kakve su predviđale Lex Plautia de vi i Leges Iulia de vi publica et privata za nasilno otuđenje nekretnina, valentinijanski zakon o samopomoći osigurao je dodatnu zaštitu. I posjednička i petitorska građanska zaštita kao ni kaznene tužbe u osnovi se nisu isključivale. Unatoč isključenju nekretnine kao objekta krađe (a time i pljačke), zaštita vlasnika nekretnine u rimskom pravu nikako nije zanemarena.
Ključne riječi
stvarno pravo; oduzimanje posjeda; krađa; interdiktna zaštita; nasilje
Hrčak ID:
341526
URI
Datum izdavanja:
17.12.2025.
Posjeta: 671 *