Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

https://doi.org/10.5673/sip.63.3.5

Iz Egipta s ljubavlju: Blatna opeka, ekologija skladištenja i muzej općenito

Ana Bezić ; Institut za suvremenu umjetnost, Tehničko sveučilište u Grazu, Austrija


Puni tekst: engleski pdf 831 Kb

verzije

str. 461-493

preuzimanja: 0

citiraj


Sažetak

Logike kolonijalne eksploatacije i epistemološke kontrole nastavljaju da opstaju u savremenim
muzejskim praksama, naročito u prostorima njihovih depoa. Fokusirajući se na predmete
povučene iz javnog pogleda, pohranjene u muzejskim depoima i zatvorenim zbirkama, u ovom
radu tvrdim da pohranjivanje nije neutralan čin zaštite, već nastavak ekstraktivnih tehnologija
i aktivan oblik upravljanja koji oblikuje odnose vrednosti, znanja i moći. Kroz primer jedne
blatne opeke iz Egipta, koja je deo depoa Archaeology & Coin Cabinet, Scholss Eggenberg,
Universalmuseum Joanneum u Grazu, Austrija, ovaj rad ispituje kako čin pohranjivanja proizvodi
specifične temporalnosti, epistemološke odsutnosti i ontološku suspenziju.
Muzejske prakse skladištenja često se opravdavaju diskursima univerzalne brige i očuvanja „za
čovečanstvo“, ali istovremeno održavaju mehanizme kontrole i isključivanja. Odluke o tome šta
je vredno čuvanja, izlaganja i restitucije, a šta ostaje nevidljivo i neaktivno, suštinski su pitanja
zakona, autoriteta i moći. Pravni i institucionalni okviri štite objekte stavljajući ih pod režime
očuvanja i brige, ali ih ta ista zaštita istovremeno uklanja iz cirkulacije, javne vidljivosti i mreža
koje ih povezuju sa živim istorijama, praksama i društvima.
Stanje objekata u depoima nalikuje onome što se u biljnoj biologiji naziva dubokim mirovanjem,
gde semena ostaju održiva, ali neaktivna, čekajući odgovarajuće uslove da proklijaju. U
ovom okviru, pohranjeni predmeti nisu samo učinjeni epistemološki nevidljivim, već ontološki
suspendovani, zadržani u stanju potencijalnosti. Njihovo uklanjanje iz cirkulacije razotkriva
jednu vrstu ambivalencije: iako duboko isprepleteni sa širim kolonijalnim nasleđem, kao i istorijama
nasilja i nejednakosti (Basu, 2024; Vergès, 2024), ovi objekti mogu otvoriti i latentne
budućnosti, omogućavajući nam da skladište promislimo ne kao krajnju tačku, već kao živo
mesto sustreta u kojem se prošle ekstrakcije ukrštaju sa sadašnjim hitnostima i mogućim reparativnim
budućnostima.

Ključne riječi

muzejsko skladištenje; izoliranje; duboko mirovanje; dekolonizacijska muzeologija; muzej općenito

Hrčak ID:

347145

URI

https://hrcak.srce.hr/347145

Datum izdavanja:

27.1.2026.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 0 *