Kriza identiteta kao kriza duha: filozofija povijesti kao orijentir u razdoblju dezorijentacije

Smiljanić, Ivan

doi:10.5281/zenodo.21392480

Filozofski savjetnik : Interdisciplinarni časopis za filozofsku praksu, psihoterapiju i filozofiju zdravlja, Vol. 1 No. 2, 2026.

Izvorni znanstveni članak

https://doi.org/10.5281/zenodo.21392480

Kriza identiteta kao kriza duha: filozofija povijesti kao orijentir u razdoblju dezorijentacije

Ivan Smiljanić orcid.org/0000-0003-4926-3162 ; Državni arhiv u Zagrebu, Zagreb *

* Dopisni autor.

Puni tekst: hrvatski pdf 658 Kb

verzije

str. 50-90

preuzimanja: 0

citiraj

APA 6th Edition

Smiljanić, I. (2026). Kriza identiteta kao kriza duha: filozofija povijesti kao orijentir u razdoblju dezorijentacije. Filozofski savjetnik, 1 (2), 50-90. https://doi.org/10.5281/zenodo.21392480

MLA 8th Edition

Smiljanić, Ivan. "Kriza identiteta kao kriza duha: filozofija povijesti kao orijentir u razdoblju dezorijentacije." Filozofski savjetnik, vol. 1, br. 2, 2026, str. 50-90. https://doi.org/10.5281/zenodo.21392480. Citirano 29.07.2026.

Chicago 17th Edition

Smiljanić, Ivan. "Kriza identiteta kao kriza duha: filozofija povijesti kao orijentir u razdoblju dezorijentacije." Filozofski savjetnik 1, br. 2 (2026): 50-90. https://doi.org/10.5281/zenodo.21392480

Harvard

Smiljanić, I. (2026). 'Kriza identiteta kao kriza duha: filozofija povijesti kao orijentir u razdoblju dezorijentacije', Filozofski savjetnik, 1(2), str. 50-90. https://doi.org/10.5281/zenodo.21392480

Vancouver

Smiljanić I. Kriza identiteta kao kriza duha: filozofija povijesti kao orijentir u razdoblju dezorijentacije. Filozofski savjetnik [Internet]. 2026 [pristupljeno 29.07.2026.];1(2):50-90. https://doi.org/10.5281/zenodo.21392480

IEEE

I. Smiljanić, "Kriza identiteta kao kriza duha: filozofija povijesti kao orijentir u razdoblju dezorijentacije", Filozofski savjetnik, vol.1, br. 2, str. 50-90, 2026. [Online]. https://doi.org/10.5281/zenodo.21392480

Sažetak

Polazišna je teza ovoga rada da se kriza identiteta može razumjeti kao kriza duha, odnosno kao gubitak smislenoga odnosa prema samomu sebi, povijesti, kulturi, zajednici i njezinoj budućnosti. Sociologijski, politički, psihologijski i kulturni pristupi mogu precizno opisati pojedine oblike suvremene dezorijentacije kao njene simptome, ali istovremeno nipošto ne mogu iscrpiti njenu duhovno-povijesnu dimenziju. Identitet se ovdje razumijeva kao povijesno oblikovan vid samospoznaje, dok se duh tumači kao ono po čemu čovjek nadilazi neposrednost danoga života te vlastitu egzistenciju oblikuje mišljenjem, kulturom, moralom, pamćenjem i odgovornošću. U tom se obzorju modernost razmatra kao razdoblje u kojemu odnos između pojavnosti i metafizičkoga temelja, slobode i odgovornosti te kulture i duhovne dezorijentacije postaje sve neprozirniji. Rad pokazuje da je kriza kulture ujedno kriza duha jer kultura, kao jedan od temeljnih povijesnih izraza duha, gubi vlastitu oblikovnu snagu kada prestaje oblikovati čovjeka kao moralni i povijesni subjekt. Filozofija povijesti prikazuje se utoliko kao mogući orijentir u razdoblju dezorijentacije, ali ne kao zatvoreni spekulativni sustav u samom sebi, nego kao dinamični misaoni napor povezivanja prošlosti, sadašnjosti i budućnosti u smislen i koherentan praktički odnos. Posebna se pozornost posvećuje nacionalnom identitetu, kulturnoj memoriji i državotvornoj odgovornosti, osobito imajući u vidu hrvatsko povijesno iskustvo. Zaključno se ističu samovladanje i odgovornost kao osobni uvjeti istinske duhovne orijentacije. Rad se zaključuje mišlju da prevladavanje krize identiteta pretpostavlja obnovu mišljenja, pamćenja, prosuđivanja i odgovornoga djelovanja u povijesti.